Potpredsjednik Vlade za društvena pitanja i ljudska prava Boris Milošević kazao je u ponedjeljak kako je dolazak premijera Andreja Plenkovića na komemoraciju srpskim civilima u Varivodama vrlo jaka, simbolička gesta da i tamošnje žrtve zaslužuju empatiju i poštovanje u društvu.
Srpsko narodno vijeće (SNV) i Općina Kistanje održalo je u ponedjeljak, u 11 sati, u Varivodama kraj Kistanja komemorativni skup na kojem su bili biti predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac i potpredsjednik Vlade Boris Milošević i Andrej Plenković.
> (VIDEO) SDSS-ov Boris Milošević iznosio netočne podatke o kažnjavanju zločina u Varivodama
Nakon komemoracije civilnim žrtvama ratnog zločina u Varivodama, potpredsjednik Vlade Boris Milošević govorio je o zataškavanju ratnih zločina.
“Svakako, ovo je velika stvar da dolazi predsjednik vlade Republike Hrvatske. Ovo je prvi put nakon 20 godina da predsjednik Vlade dolazi na komemoraciju žrtvama koje su nevino stradale. To je jaka simbolična gesta da i ove žrtve ovdje zaslužuju empatiju i poštovanje i da se ne razlikuju od svih žrtava koje su se nažalost dogodile diljem Hrvatske”, kazao je potpredsjednik Vlade Milošević.
Komentirao je i izjavu premijera Andreja Plenkovića da Hrvati trebaju priznati da su napravili zločine, kao što i Srbi trebaju priznati da se dogodio otpor legitimno izabranoj vlasti.
“To je ono što sam ja govorio kad sam išao u Knin”, kazao je Milošević, “da je vrijeme da nakon 25 godina posjećujemo jedni druge, da otvorimo te bolne teme, da je vrijeme da konačno čujemo jedni druge, da čujemo ono što smo možda stavljali sa strane, zataškavali.”
“Posljedica tog nedijaloga i zataškavanja je da sad, kad govorimo o Varivodama, još nemamo odgovorne za te zločine. Nažalost, država je propustila postupiti na pravi način kad se zločin dogodio i, možda, u neposrednim godinama nakon toga. Kako vrijeme prolazi, počinitelje je sve teže otkriti. Ostaje samo nada da će oni koji imaju saznanja o tome, prekinuti zavjet šutnje.”, ustvrdio je.
Podsjetimo, i u srpnju ove godine, Milošević je govorio o neprocesuiranju ratnih zločina, osvrćući se na Varivode i pritom iznio netočne podatke.
“Upravo slučaj u Varivodama i Gošiću, selu nedaleko od Varivoda, gdje je ubijeno 16 staraca koji su na svoje kuće nakon Oluje, gdje je zavladao mir, stavili na svoja vrata i prozore bijele krpe kao znak da su tu, da su nemoćni, stari, civili – policija je odmah sljedeći dan znala što se dogodilo. Ministar policije je odmah izvijestio vladu da je ubijeno 9 ljudi u samim Varivodama, da je svih 9 srpske nacionalnosti, da je svih 9 ubijeno vatrenim oružjem, a do danas nemamo niti osumnjičenog za taj zločin.”, kazao je tada SDSS-ov Milošević.
No, informacije koje je Milošević iznio o zločinu u Varivodama, nisu u potpunosti točne. Za zločin u selu Varivode, nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je Hrvatska vojska oslobodila dijelove Banovine, Korduna, Like i Dalmacije od srpske okupacije i time okončala Domovinski rat, bilo je optuženo četvero pripadnika Hrvatske vojske. Oni su 1999. odlukom suda oslobođeni, ali je tu presudu Vrhovni sud ukinuo te je suđenje započelo ponovno da bi 2002. proces pravomoćno obustavljen, navodi Telegram.
Uz taj proces, RH je kćerki jedne od žrtava isplatila odštetu. Odlukom Općinskog suda u Šibeniku određeno je da RH plati odštetu od 123 tisuće kuna Dušanki Mandić, kćerki ubijenog Mirka Pokrajca.
Također, RH već je i ranije obitelji dvoje drugih žrtava zločina u Varivodama isplatila odštetu. Naime, odlukom Općinskog suda u Kninu iz siječnja 2013. država je bila dužna isplatiti 540 tisuća kuna odštete djeci žrtava, srpskih civila Radivoja i Marije Berić, pisao je Novi list.
Dakle, bilo je optuženih, istraga je provedena te je plaćena odšteta pojedinim članovima obitelji žrtava, što Boris Milošević nije naveo.
Što se dogodilo u Varivodama?
Kako bismo doznali relevantne informacije o zločinu u Varivodama i njegovom procesuiranju, Narod.hr uputio je upit Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
“1. Koliko je civila ubijeno u Varivodama?
2. Je li se zbog zločina u Varivodama vodio sudski postupak i kako je on okončan?” – upitali smo ih.
“U svezi Vašeg upita možemo Vam odgovoriti da je u naselju Varivode smrtno stradalo devet osoba. Zbog navedenog vodio se sudski postupak koji je 2002. godine obustavljen rješenjem Županijskog suda u Šibeniku. Nakon toga nastavilo se sa provođenjem zajedničkih izvida policije i državnog odvjetništva koji su u tijeku, a poradi otkrivanja počinitelja.”, stoji u odgovoru kojeg potpisuje glasnogovornik i zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Branko Čvrljak.
Varivode su selo u sastavu Općine Kistanje u Šibensko-kninskoj županiji. Za vrijeme Domovinskog rata bile su dijelom okupiranog teritorija te su oslobođene u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.
Prema navodima iz medija, u selu Varivode i nedalekom selu Gošić nakon Oluje, 27. kolovoza, hrvatske su snage počinile zločin nad 16 srpskih civila, mahom starije životne dobi. U kolovozu 2001. Slobodna Dalmacija pisala je o tom slučaju, tvrdeći da ima saznanja da su “zločin u Varivodama i Gošiću počinili ročni vojnici po zapovijedi nadređenih”.
“U Varivodama je 28. rujna 1995. ubijeno devet srpskih civila, a mjesec dana prije, 27. kolovoza iste godine, sedam, uglavnom staraca, pobijeno je u Gošićima. Kako je u to vrijeme bivša kninska općina teritorijalno pripadala Zadarskoj županiji, slučaj je procesuiran na Županijskom sudu u Zadru, koji donosi oslobađajuće presude protiv šestorice navedenih optuženika.
Na odluku se žali državni odvjetnik Vrhovnom sudu RH (na čelu mu je tada bio Milan Vuković), koji procjenjuje da je “optužnica bila nedovoljno određena u odnosu na pojedinačne postupke svakog od optuženih” i predmet vraća na ponovno postupanje. Ovaj put, zbog promjene mjesne nadležnosti (Knin dolazi u sastav Šibenske županije) obnovljeni postupak vodi se pred Županijskim sudom u Šibeniku, a započeo je 16. siječnja 2001.
Neimenovani pravosudni izvori ocjenjuju da je optužnica vrlo labava i tvrde da se temelji jedino na priznanju dvojice optuženika. Međutim, prema raspoloživim saznanjima, sporna priznanja iznuđena su policijskom represijom (batinama), ne “drže vodu”, krajnje su kontradiktorna i ne odgovaraju stanju zatečenom na mjestu zločina.” – pisala je 2001. Slobodna Dalmacija.
U kolovozu 2012. Šibenski portal pisao je o suđenju za Varivode i Gošić, navodeći kako je hrvatski branitelj Božo Bačelić, koji je bio optužen da je zajedno s još trojicom ročnika HV-a nakon vojno-redarstvene akcije Oluja počinio ubojstvo supružnika srpske nacionalnosti Nikole (76) i Milice (74) u Prukljanu kraj Skradina, tada bio podvrgnut i istrazi policije i Državnog odvjetništva u svezi likvidacije 16 srpskih civila u selima Varivode i Gošić krajem kolovoza i početkom rujna 1995. godine.
Natporučnik Božo Bačelić, bivši zapovjednik voda izvidničke satnije 113. šibenske brigade HV-a, koji je pravomoćno u svibnju 2014. godine osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom te nad ratnim zarobljenikom, morat će državi vratiti 666 tisuća kuna plus kamate te platiti još oko 10 tisuća kuna sudskih troškova.
Nepravomoćno je to presudila 2017. sutkinja Općinskog suda u Splitu Jelena Kvarantan-Karuza, uvažavajući tužbu Ministarstva obrane podnesenu 13. veljače 2015. godine.
Osim Bačelića, sudilo se i tadašnjim ročnicima HV-a Anti Mamiću, Luki Vuko i Jurici Ravliću, i to za pomaganje počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela ubojstva civila te za ubojstvo ratnog zarobljenika Mandića. Za oba djela ročnici su oslobođeni krivnje. Na prvom suđenju 2002. svi su bili oslobođeni, no Vrhovni sud presudu je poništio i postupak vratio na početak. No, prije početka ponovljenog postupka Bačelić je nestao, pa je Županijski sud u Šibeniku u kolovozu 2007. za njim raspisao tjeralicu, a nekoliko mjeseci poslije raspisana je i Interpolova međunarodna tjeralica. Uhićen je u Njemačkoj u veljači 2013. godine.
“Pregledom nagodbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 20. kolovoza 2014. godine tužiteljica (država – op.a.) je s oštećenicima Dušankom Mandić, Borislavom Mandićem i Goranom Mandićem, suprugom i djecom pok. Vuka Mandića, zaključila nagodbu kojom se obvezala isplatiti oštećenicima na ime naknade nematerijalne i materijalne štete ukupan iznos od 666.000 kuna, a koji iznos je tužiteljica isplatila na račun punomoćnika oštećenika dana 16. rujna 2014. godine”, navodi se u presudi. Mandići su, dakle, od države dobili svaki po 220 tisuća kuna na ime duševne boli zbog smrti bliskog srodnika te ukupno šest tisuća kuna za troškove pogreba i crnine, navodi 2017. Slobodna Dalmacija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
