Okupljanjem sudionika komemoracije u nedjelju ujutro u Ulici 18 studenoga 1991 počelo je obilježavanje 27. obljetnice stradanja toga ravnokotarskoga mjesta.
Kolona sjećanja “Poginuli u mislima i srcima”, u kojoj je nekoliko tisuća građana iz cijele Hrvatske i susjedne BiH, pripadnici braniteljskih udruga, izaslanik Predsjednice Republike načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednik Sabora Milijan Brkić, saborski zastupnici, ministri, predstavnici Zadarske županije, krenuli su Ulicom 18. studenoga 1991. do spomen-obilježja masovne grobnice.
Legendarni ratni zapovjednik samostalnog škabrnjskog bataljuna Marko Miljanić procijenio je za HRT da je danas u Škabrnji oko 15 000 ljudi, najviše u 27 godina komemoracija u Škabrnji. “Škabrnja se nije mogla obraniti. Živjeli smo u uvjerenju da ćemo je obraniti i u tri mjeseca obranili smo je desetine puta. No netko je pogriješio kada je potpisano haško primirje i civili vraćeni – to je bio veliki teret hrvatskim braniteljima Škabrnje”, rekao je Miljanić.
“Zapovjednik 9. kninskog korpusa Ratko Mladić, zapovjednik njegove elitne motorizirane brigade Tripko Čečović, zapovjednik pješaštva Sretko Lakić, zapovjednik specijalnih postrojbi Mile Uzelac – to su sve pukovnici i današnji generali krivi za zločin u Škabrnji, a hrvatskom pravosuđu mogu dati njihove adrese”, rekao je Miljanić.
U jutro 18. studenoga 1991. srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja.
Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao. U snažnim topničkim napadima uništeni su stambeni, sakralni i gospodarski objekti mještana tog ravnokotarskog mjesta.
