Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković bio je u Narodnoj Republici Kini u petodnevnom posjetu na najvišoj državnoj razini, što je najveći diplomatski skok u odnosima Kine i Hrvatske od njenog osamostaljenja.
Premijer Plenković medije je ovih dana izvijestio kako je zadovoljan radnim sastancima koje odradio u Kini te kako je predsjednik Xi Jinping upoznat s našom zemljom.
Ovaj Plenkovićev posjet Kini nije potpuno neočekivan, s obzirom na veliki prodor kineskog kapitala na hrvatsko tržište koji se dogodio prošlogodišnjom odlukom Hrvatskih cesta da kineskoj državnoj tvrtki China Road and Bridge Corporation (CRBC) dodijeli ugovor izgradnje važnog infrastrukturnog projekta, izgradnje Pelješkog mosta.
Za taj projekt sveukupno će biti izdvojeno 520 milijuna eura, od čega je iz europskih fondova 375 milijuna. Premijer Plenković je najavio da očekuje i dodatno pojačanje dinamike u odnosima Hrvatske i Kine nakon što se u 2019. godini održi inicijative Kina+16 u Dubrovniku.
Hrvatska kao potencijalna odskočna daska za kineski kapital u EU
Politiku koju Plenković provodi prema Kini nije novost budući da istu već dulje vrijeme provodi Njemačka, pa je tako Angela Merkel već do 2014. godine čak 7 puta posjetila Kinu, a vidno zatopljenje odnosa između EU i Kine se dogodio 2015. godine kada je njemačka kancelarka u Kini ugovorila poslove vrijedne desetke milijarda dolara.
> U ime obitelji: Analiza koristi i šteta ne opravdava ratifikaciju IK
Plenković se s druge strane u 2018. godini s kineskim premijerom Lijem Keqiangom sastao pet puta.
Stoga se postavlja pitanje, reklamira li se premijer Plenković, tragom politike Angele Merkel za budućeg visokog predstavnika EU za vanjsku politiku istovremeno uvodeći golemi kineski kapital u Hrvatsku bez vidljivijih dugoročnih dobiti za hrvatske nacionalne i geopolitičke interese?
Vesni Pusić uvođenje Hrvatske u LGBT core skupinu nije pomogao za izbor glavne tajnice UN-a
Korištenje državnih pozicija kako bi se provodile politike zanimljivije “višim interesnim sferama” nije strano hrvatskoj javnosti, budući da je bivša HNS-ova ministrica u Kukuriku Vladi Zorana Milanovića intenzivno provodila liberalne politike koje je kasnije isticala u svojoj kandidaturi za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda.
Tako je ministrica Pusić za vrijeme svog mandata 2013. godine Hrvatsku priključila neformalnoj međunarodnoj skupini zemalja nazvanoj “UN Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender Core Group” – “LGBT jezgrena skupina UN-a” iako za to nije dobila mandat od Hrvatskog sabora.
Tu grupu, pet godina kasnije čini tek 21 država svijeta od čega je samo šest zemalja članica Europske unije.
> Zašto su HDZ i Most dopustili Vesni Pusić da sramoti Hrvatsku?
> Krivotvorenje životopisa: Vesna Pusić lažno prikazala da je bila progonjena u komunizmu
Odlukom Vesne Pusić Hrvatska je postala partner Globalnom fondu za jednakost (Global Equality Fund) 2011. godine koji je osnovala tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton pri State Departmentu, a koja danas broji tek 15 država partnera.
Globalni fond za jednakost se također bavi ‘osnaživanjem i unaprjeđivanjem prava LGBT osoba’, a članarina nas je koštala 10.000 dolara kao što nas je još više koštalo “ministričino financiranje” kontracepcije u Africi.
Vesna Pusić nakon kreiranja politika u skladu s ideologijom vrha Ujedinjenih naroda doista je dogurala do kandidata za glavnu tajnicu UN-a, no glavnom tajnicom nije postala zahvaljujući današnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja joj nije dala podršku.
Hoće li premijer Plenković imati više sreće u “visokoj politici” Europske unije ostaje nam za vidjeti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
