18:50
Voditelji Hrvoje Alilović i Oskar Džimbeg zahvalili su se govornicima i svima koji su se okupili na Hodu za život, obitelj i Hrvatsku. Druženje hrvatskih obitelji nastavlja se uz pjesmu.
18:45
Posljednji govornik bio je dr. Ivan Krajinović, pedijatar.
Dobar vam dan dragi Brođani. Moje je ime Ivan Krajinović. Već 30 godina bavim se kao pedijatar, liječenjem djece. A onda kroz subspecijalizaciju iz neonatologije, liječenjem najsitnije djece koju možemo uzeti u ruke – novorođenčadi. Sa svojim kolegama dajem sve od sebe za zaštitim dječake i djevojčice koji su napustili sigurnost i zaštitu majčinog tijela i prilagođavaju se vanjskom svijetu. Koliko smo sretni mi, liječnici, roditelji i cijela obitelj kad to sićušno dijete bude dobro. Koliko smo tužni i kakav gubitak osjećamo kad izgubimo novorođenče.
Dr. Krajinović: Život mora biti zaštićen od začeća do prirodne smrti
I dok činimo sve što medicina i čovjek može napraviti da spasimo život novorođenčeta, teško je shvatiti da se život djeteta koje je staro samo nekoliko tjedana ili mjeseci – namjerno prekida. Život djeteta, život čovjeka u svakoj fazi razvoja, od začeća do prirodne smrti treba biti zaštićen.
Danas sam ovdje s vama, jer želim izraziti podršku svim majkama i očevima i njihovoj nerođenoj djeci. Za njihovu rođenu djecu već činim najbolje što znam, cijeli život.
Dr. Krajinović: Djeca su najveća radost
Jako mi je drago danas vidjeti ovdje toliko mladih parova, obitelji, djece. Djeca su najveća radost. Nada u obitelji. Budućnost naroda. U Hrvatskoj su tijekom Domovinskog rata prekinuti životi 402 djece. Ovdje u našem Brodu, život je izgubilo 28 dječaka i djevojčica. Život je dragocjen. Štitimo ga! Vi koji hrabro sudjelujete u inicijativi Hod za život ste odvjetnici i glas onih koje ne možemo čuti.
18:40
Slijedi svjedočanstvo gospođe Dušice Ristić, majke šestero djece iz Vukovara.
“Dobar vam dan. Ja sam Dušica iz Vukovara, imam 54 godine, majka sam šestero djece (četvero na nebu i dva sina ovdje).
Danas sam ovdje sa vama na Hodu za život kako bi vam posvjedočila svoju životnu priču susret s pobačajem kao i važnost da se javno govori istina o tome što je pobačaj. Iznositi znanstvene činjenice da djetetu srce kuca 18 dan od začeća, da djete osjeti bol kod pobačaja …. sve to ja nisam znala jer mi je rečeno da dijete “oživi” sa 4 mjeseca.
Ristić: ‘Nastavimo biti glas onih koji glasa nemaju’
Djetinjstvo sam provela u Vukovaru, živjela sa majkom i sestrom, otac nas je napustio kada sam imala 5 godina. Kroz odrastanje sam čeznula za ljubavlju (koju nisam primila od oca). I tako donijela puno krivih odluka. Sa nepunih 17 godina ostala sam trudna ,a majka oca djeteta savjetovala mi je pobačaj, al kako je moja majka saznala za trudnoću čvrsto je stala u obranu svog prvog unuka i bila mi podrška da rodim i stupila sam u civilni brak.
Nakon toga nisam imala ničiju podršku i u svim svojim dilemama i problemima uvijek sam bila “sama”. U 21-oj godini sam ostala udovica, a tada je uslijedio Domovinski rat u Vukovaru, gdje sam bila do samoga pada i iz ruševina otišla u progonstvo. U 26-oj godini stupila sam u izvanbračnu zajednicu i rođen je moj drugi sin, a zapravo moje 5-to dijete jer sam prije njega imala 3 pobačaja i nakon njega još jedan. Na kraju sam ostala sama sa djecom i podizala ih kako sam najbolje znala. U 45.-oj godini u moj život došlo je Svjetlo Istinsko koje razgoni svaku tamu, a to je Živi Bog darovatelj Života i objava da sam Njegovo ljubljeno dijete. Ubrzo sam spoznala istinu što sam učinila i isplakala kišu suza za svojih četvero djece.
Sada se svojim životom zalažem za zaštitu nerođenih i kroz inicijativu 40 dana za život, a za iscjeljenje rana pobačaja i potpuni mir u srcu dobila sam kroz program “Oprostom oslobođene” koji provodi Udruga “Hrvatska za život”. Jako mi je drago što nas je danas toliko okupljeno u Slavonskom Brodu da iskažemo ljubav i podršku ženama koje su u teškim situacijama. Koje možda razmišljaju o pobačaju. Da im svi mi danas kažemo niste same, a vaše je dijete (sin ili kćer) najvrednije što imate. Nastavimo biti glas onih koji glasa nemaju.”
18:30
Nakon koordinatorice Hoda, svoje svjedočanstvo iznio je dr. Boris Ujević, ginekolog.
“Sve nas koji smo ovdje okupljeni povezuje to što želimo ostaviti trag. Ja kao ginekolog na neki način gotovo cijeli radni vijek zadužen sam za praćenje tragova života. Svakodnevno se suočavam s pitanjima: Ima li novoga, začetoga života u majci; kako pomoći da dođe do željenoga života; što priječi da nastane novi život… I kada mi u ordinaciju dođe majka, žena, na papiru evidentiram i tragove njezina života i, ako Bog da, života njezina nerođenog djeteta. Ondje piše sve: kada je došla, gdje je došla, tko ju je pregledao, i što treba učiniti da bi se zaštitio život. Znam da mnogi parovi čuvaju te papire i ispisane snimke ultrazvuka kao najveću dragocjenost. Oni pripadaju u najdraže obiteljske tragove.
Dr. Ujević: Osjećam se povlaštenim svaki put kad mogu evidentirati čudo života
Na putu prema Slavonskom brodu htio sam više doznati o tragovima života na ovim područjima. I doznao sam da je ovdje života bilo tisućama godina, no da je prvi pisani spomen grada, glasovite Marsonije, bio 71. godine poslije Krista, dakle u doba Rimskoga Carstva.
No iznenadilo me da je taj trag otkriven tek godine 1997. Na bakrenim pločicama u nekom pijesku stajalo je ime vojnika koji je nakon 26 godina službe u mornarici časno otpušten iz vojske. Dobio je status slobodnoga građanina koji može zasnovati brak, to jest obitelj. To što je ta pločica pronađena u ovim krajevima, pokazuje da je taj vojnik vratio ovdje iz Italije.
Bio je to prvi Brođanin koji je hodao do ovdje za život, za brak, za obitelj. Bilo je to u doba cara Vespazijana. Tu je brončanu diplomu dobio vojnik u ruke, a bila je dostupna i negdje u Rimu, na javnom mjestu. Nešto slično kao i naš centralizirani računalni sustav u bolnicama, ordinacijama i ljekarnama – s tim da ovaj rimski možda nije tako često padao.
Godina 1997. kada se doznalo za to veliko brodsko otkriće i za mene je osobno bila jako važna; štoviše, u nekom smislu i ključna. Od te godine koristim se prizivom savjesti u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu.
Osjećam se povlaštenim svaki put kad mogu evidentirati čudo života, kad mogu pratiti njegov rast i razvoj, i kad dočekam njegovo rođenje. No nikad nije lako svjedočiti ili obavijestiti majku i oca ako života više nema. I velika je tuga evidentirati taj kraj. Zato mi je nezamislivo, neprihvatljivo i nepojmljivo ako netko mirne savjesti može na papiru ostaviti trag da je namjerno prekinut nečiji život. Volio bih da dođe taj dan da ni jedan ginekolog i našoj domovini ne mora zabilježiti trag o namjerno prekinutom životu! Ni jedan, nikada!
Dr. Ujević: ‘Neki se žele riješiti života kao da je on prijetnja budućnosti, a ne jamac budućnosti!’
No kakve li teške životne i povijesne ironije: Još u doba antičke Marsonije život se po rimskim zakonima ovdje štitio pod svaku cijenu. Postojao je čak i zakon o tzv. carskom rezu, kada je i liječnička časna obveza, i to u najtežim slučajevima po majku, bila rezom spasiti život koji je nosila. Kažem ironija, jer danas se neki žele riješiti života kao da je on prijetnja budućnosti a ne jamac budućnosti!
Zanimljiva je i legenda da je spomenuti rimski car Vespazijan, čije ime čuva vojnička diploma, poznat po tome da je prije smrti izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postumno proglašavanje careva bogovima.
Naime, pacijentice s kojima se susrećem i parovi znaju da inzistiram na tome da si u ordinaciji i drugdje govorimo „ti“. Oduvijek osjećam da je to jedino normalno jer taj „ti“ čuva nas od pravljenja božanstvima. Nažalost, mnogi koji rade protiv života, od začeća do naravne smrti, preuzimaju na sebe ulogu nekakvoga božanstva. Dok pristaju na pobačaje, ili ih vrše, kao da poput cara pitaju: „Vidite li kako se pretvaram u boga?“.
Dr. Ujević: ‘Nama trebaju ljudi koji vole život!’
Kada biraju koje će se dijete roditi a koje ne opet se igraju božanstva; kada donose zakone i propise kojima se mogu vršiti pokusi nad ljudskim životima opet se igraju bogova; ili kad ubrizgavaju lijekove kojima donose smrt – opet oholo misle da se pretvaraju u bogove. Pa i kad zabranjuju, onemogućavaju ili sprječavaju hodove za život opet se prave bogovima.
Nama u bolnicama, u obiteljima, među parovima koji žele djecu, i svima u društvu ne trebaju ljudi koji će glumiti božanstva sa srcima u oblacima – nama trebaju ljudi na zemlji sa zdravo izgrađenim savjestima koji vole život, koji se bore za život, koji žele život. Samo takvi ljudi koji vole život ostavljaju trag za sobom, trajniji čak i od zapisa na bakrenim pločicama.
Hvala vam na tome što sam danas kao liječnik mogao zabilježiti da se u Slavonskom Brodu život događa, da se za život hoda, da se za život bori i da se za život živi!”
18:20
Okupljenima se obratila Maja Fabris, koordinatorica Hoda za život Slavonski Brod.
“Dragi moji Brođani i svi koji ste danas k nama u goste došli iz drugih mjesta naše lijepe Slavonije. Jako sam sretna što vas ovdje vidim i što mogu zajedno s vama slaviti život. Već četvrtu godinu za redom okupljamo se u našem gradu na Savi u želji da budemo glas onih koji glasa nemaju – nerođene djece.
Ponekad se čini da u buci svijeta dominiraju neki drugi glasovi i dogodi se da se zapitamo ima li smisla, vrijedi li žrtvovati se do kraja za dobro, za istinu o vrijednosti i dostojanstvu ljudskog života. No, kad vidimo da ovaj pokret za život raste, da se svake godine Hodu za život priključuje sve više ljudi i sve više gradova u Lijepoj našoj, raste nada u bolje sutra.
Željela bih s vama podijeliti jedan podatak: kada smo prvi puta organizirali Hod za život u našem Brodu, dobila sam od kolegice koja vodi našu web stranicu tablicu s prijavljenim volonterima. Sva sretna sam ju otvorila i skoro se rasplakala od muke. Na popisu je bilo 6 ljudi, a četvero od tih 6 bili su kolege iz organizacijskog odbora.
Fabris: Naša mladost zna da ljudski život počinje začećem
Dakle, prijavilo se zapravo dvoje volontera. Ove godine imamo 40 prijavljenih volontera, od kojih su velika većina mladi ljudi, a čak više od polovice srednjoškolci! Čak smo u obrascu za prijavu morali dodavati opciju „osnovna škola” za naše najmlađe volontere koji nisu htjeli da ovaj događaj prođe bez njih. To je naša brodska mladost, to je naša prelijepa hrvatska budućnost, djevojke i mladići koji znaju gradivo koje su učili na biologiji u osmom razredu osnovne škole – da ljudski život počinje začećem i spremni su dati svoje vrijeme, snagu i žar svoje mladosti kako bi pomogli da ta istina dođe do svakog čovjeka u našem društvu i da napokon dođe vrijeme kada će u našoj domovini biti nezamislivo da se ijedno dijete naziva nakupinom stanica i da mu se nasilno prekida život.
Fabris: Zakon mora štititi žene koje žele raditi i biti majke
Danas ovdje stojim kao žena,ali i majka troje djece koja također i radi, i koristim priliku da pozovem donositelje zakona u našoj zemlji da porade na zaustavljanju diskriminacije žena i majki u poslovnom svijetu i na osiguravanje fleksibilnijih uvjeta rada majki i općenito poboljšanje uvjeta života za obitelji koje imaju djecu.
Previše je mladih žena kojima nije dana prilika da se dokažu na radnom mjestu jer su iskreno rekle da planiraju imati djecu, previše majki se nakon roditeljskog dopusta nije moglo vratiti na svoje radno mjesto, previše majki strahuje od gubitka radnog mjesta ako ostanu trudne. Vrijeme je da Hrvatska postane zemlja dobrih prilika za obitelji, za sve one koji žele pridonositi društvu svojim radom, ali i odgajanjem objektivno najveće vrijednosti našeg društva – svoje djece”.
18:15 Hod za život stigao je u centar Slavonskog Broda na Korzo.
18:00
17:50 Fotogalerija iz Hoda za život, obitelj i Hrvatsku. Put prema Korzu:
Hoda za život kreće:
17:40
Povorka je krenula prema centru grada. Nose se zastave Hoda za život i hrvatske državne zastave. Uz pjesmu, radost i veselje korača se za život, obitelj i Hrvatsku.
17:25
Izjava za medije. Pogledajte fotogaleriju:
17:15
17:00
Građanski Slavonskog Broda, ali i drugih mjesta Slavonije, okupljaju se ispred sportske dvorane Vijuš. Pod geslom „Glas rođenih za život nerođenih“ povorka će se uputiti uz rijeku Savu prema gradskom centru – Korzu. Tamo će biti održan prigodan program. Odaslat će se poruke za zaštitu temeljnog ljudskog prava – na život.
Nakon niza gradova u svibnju i lipnju, prvi Hod za život nakon ljetne pauze održava se u Slavonskom Brodu. Prvi je održan 22. svibnja 2021. godine.
Pogledajte prve fotografije:
> Nadbiskup Križić u Sinju: Hod za život mnogima podiže tlak jer oni žele hod za smrt
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.