Na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, nazočnima se obratio i predsjednik Zoran Milanović.
– U 25 godina od operacije Oluja odnosi među državama, Hrvatske i Srbije, mijenjaju se redefiniraju, u 25 godina odmakli smo daleko, nismo isto društvo, o tome svjedoči i današnji govor predsjednika Vlade, kojega toplo pozdravljam, za koji vjerujem da će se preseliti u kulturu srca. 25 godina je voda duboka i vrijeme da se u nju pogledamo i ne nužno da se ogledamo u zajedništvu, ali da budemo zajedno, da razgovaramo o stvarima koje nas spajaju ali i razdvajaju, pogledom Hrvata, ali i Srbina, to nisu uvijek nužno isti pogledi, važno je da se o problemima razgovara, da ih se stavlja na stol. Puno toga što je rečeno je dobro, ja se s time slažem. U ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja, univerzalno i primjenjivo na naš put.
U ratu kojim su nas napali oružjem koji smo mi i Slovenci plaćali, bili smo od prvog trenutka zatečeni. Rat se dogodio u treptaju oka, jako je teško bilo znati što je pred tobom, predvidjeti tuđe reakcije i graditi hrvatsku vojsku, predvodio ga je prvi hrvatski i ratni predsjednik. Posao koji je tad napravljen, kako je organiziran je nešto iz čega bi Hrvatska mogla učiti. Ta pobjeda nije slučajna, ona je rezultat rada i planiranja, koncentracije i inteligencije, stotina i tisuća ljudi. Dužni smo im biti zahvalni. U ratovima prevagu čini malo dobrih ljudi.
Taj rat je počeo porazom i prognanicima. U tom ratu otpor se u početku činio kao uzaludan, a onda su se počele vidjeti konture pobjede. Došla je pobjeda, ne sama od sebe, izvojštili su je naši hrabri bojnici i njihovi zapovjednici u cijeloj Hrvatskoj. U toj pobjedi smo trebali biti organiziraniji nego što smo bili, nikada nismo potonuli u ponor moralne katastrofe, a to se nekim narodima događalo. Bilo je grešaka i zločina, koji su ljudski loši, koštali su nas. Sve te priče o zločinačkom poduhvatu, sve je to posljedica grešaka, koja su napravljene činjenjem, ali i nečinjenjem, velika lekcija za nas. Hrvatska država je kasnije ispravila tu grešku, ali nažalost teret ostaje.
U govoru je komentirao i dolazak Borisa Miloševića.
– Doći ovdje i pridružiti se Hrvatima, to nije algoritam, to je arhitektura srca i duboko emocionalno pitanje. To nije mala stvar.
Potom je Milanović govorio u odnosima Hrvatske i Srbije.
– Bilo je sukoba, krvoprolića, građanski rat, agresija ’91 i nakon toga nikako da uđemo u razdoblje normanih odnosa u kojima će prevladavati poštivanje, konstruktivnost, kao da smo i dalje opterećeni stvarima koji su posljedice ’91. Ja znam da promatram očima Hrvata, ali mi smo tu, naša dobra volja postoji, želimo surađivati, poslovati. Odnositih dviju naroda su jako važni, a kada se međusobno natežemo i prepucavamo, drugi nas ne primjećuju. Ti odnosi moraju biti bolji, i dat ću sve od sebe da ih popravim, dat ću sve od sebe, koliko smijem dati. Na drugoj strani je da pokuša to isto. Dragi prijatelji, sretan vam ovaj veliki dan, ovo je bilo veliko pitanje, život je veliko putovanje, a današnji dan ponovno budi iskru oka, živjela Hrvatska kao narod silna, kao sunce visoka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
