Poznati splitski svećenik don Ivan Grubišić umro je jutros u 81. godini života u domu za umirovljene svećenike u Splitu, gradu u kojem je godinama bio jedan od omiljenih svećenik, potvrdili su iz Splitske nadbiskupije, piše Večernji list.
Već godinama je imao velike zdravstvene probleme, borio se i sa teškim dijabetesom, a svoje zadnje dane proveo je u domu za umirovljene svećenike u Splitu.
Splitski svećenik don Ivan Grubišić je na izborima u prosincu 2011. kao kandidat Saveza za građansku i etičku Hrvatsku izabran u Sabor. Zbog političkog angažmana bila mu je izrečena kanonska kazna suspenzije svećeničkih dužnosti. Ukinuta mu je tek nakon završenog mandata i nakon što se odrekao političke uloge.
“Meni je nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić nedavno omogućio služiti misu, obavljati ispovijed i pričest nakon što sam se odrekao političke uloge”, rekao je don Grubišić prije godinu dana.
Naime, nadbiskup Barišić kaznio ga je prije 5 godine kada je Ivan Grubišić bio u političkom zamahu. Tada je bio je saborski zastupnik, pa je postao i član Gradskog vijeća Splita, a iako je izgubio izbornu utrku za župana, njegova lista osvojila je i znatan broj mandata u županijskoj skupštini. Skupljao je i potpise za utrku za predsjednika države, no iako ih je prikupio nije se kandidirao.
Pedeset godina je službovao kao župnik i pastoralni djelatnik. Predavao je na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Iako je svećenik, Grubišić se protivio nastavi vjeronauka u školama.
Rođen je 20. lipnja 1936. u Dicmu, općina Sinj. Odrastao je u siromašnoj obitelji uz sedmero braće i sestara. Oca Juru i brata su mu ubili partizani. Njegova majka je šivala i tako pokušavala prehraniti obitelj. Nakon završetka pučke škole otišao je u sjemenište. Školarinu je plaćala biskupija.
Maturirao je 1956. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Tijekom gimnazije svirao je orgulje. Nastupio je nekoliko puta i u zagrebačkoj katedrali. Diplomirao je 1962. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Sociologiju i filozofiju završio je 1982. u Zadru. Doktorirao je 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom „Religiozno ponašanje katolika u Dalmaciji sredinom ’80-tih i vrednovanje toga ponašanja“.
U mirovinu je otišao 2011. kao župnik župe Svetog Roka u Splitu koju je i sagradio. „Biti svećenik nije profesija, nego zvanje, i vrlo će mi nedostajati nedjeljni susreti s vjernicima“, govorio je.
Od imovine je imao, kako je naveo u svojoj imovinskoj kartici, osobni automobil Renault Megane, podrumski stan od 25 m2 u Splitu te apartman od 30m2 u Kučinama kod Splita. U medijima su objavljene i polemike u kojima se osporava njegova materijalna skromnost.
Predavao je na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, na Teološko-katehetskom institutu u Splitu te na Hrvatskim studijima. Osnivač je Hrvatske akademske udruge – Čovjek nadasve. Autor je projekta Savez za građansku i etičku Hrvatsku. S tom listom je kao nezavisni kandidat izišao na parlamentarne izbore i izborio saborski mandat.
Zbog ulaska u aktivnu politiku, što je zabranjeno katoličkim svećenicima, ušao je u sukob sa splitskim nadbiskupom Marinom Barišićem. Kako se nije htio pokoriti, nadbiskup mu je izrekao suspenziju vršenja ispovijedanja, propovijedanja i slavljenja mise te zabranu nošenja svećeničkog odijela. Grubišić je uputio žalbu vatikanskoj Kongregaciji za kler koja ju je odbacila.
Kritizirao je crkveno vodstvo zbog rastrošnosti, zagovarao reviziju Vatikanskih ugovora između Hrvatske i Svete Stolice kako bi se smanjili financijski izdaci koje država daje Katoličkoj crkvi.
