Nakon što je dr. Ivica Raguž objavio u Glasu Koncila teološki osvrt nazvan “Marijina poslušnost i žene danas”, vodeći mediji su nas počeli bombardirati naslovima poput “Glas koncila je upravo objavio možda najsramotniji tekst o ženama ikad” (Telegram), “Glas Koncila odlučio upozoriti na žene: Ako traže jednakost, neposlušne su i ne žele imati glavu – muškarca ili Krista” (Novi List) i “Glas Koncila: Žena koja traži jednakost je neposlušna – ona odbija prihvatiti da je muškarac prvotan” (Index).
No neki su otišli i korak dalje. Prvo je naime Ella Dvornik odlučila objasniti dr. Ragužu “neke stvari koje nije učio u školi”, točnije na Facebooku mu je “objasnila” što je PMS, uz riječi: “To vam je Sotonina kletva koja napada ženino tijelo jednom mjesečno zbog koje ona abnormalno puno jede, pije i kupuje. To nas Bog kažnjava šta nismo zatrudnile”.
Uskoro se oglasio i HNS koji je najavio da će, “zbog teksta u Glasu Koncila tražiti očitovanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova”.
Zašto su se Ella Dvornik i HNS našli prozvanima napasti Glas Koncila?
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova odlučila je da nema temelja za postupanje, s obzirom da je tekst objavljen u glasilu Katoličke crkve, a “djelovanje u skladu s naukom i poslanjem crkve odnosno vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj ne smatra se diskriminacijom ukoliko ono proizlazi iz vjerske doktrine ili uvjerenja u okviru sustava vrijednosti te crkve odnosno vjerske zajednice”.
No, nakon svega, oglasio se i prozvani dr. Raguž, čija je reakcija objavljena na portalu Bitno.net.
“Veritas redarguens”
Nakon raznovrsnih rasprava i čudnovatih optužbi u medijima, htio bih samo još nakratko pojasniti svoje tvrdnje u članku u Glasu Koncila.
Radi se o tekstu koji je imao za nakanu pružiti istinsku pohvalu, hvalospjev Blaženoj Djevici Mariji, kao i svim “marijanskim ženama”. Zato mi je posebno drag drugi dio članka, koji je posvećen toj pohvali, ali koji je gotovo u cijelosti zapostavljen.
No, to mi je čak i razumljivo, jer je članak htio ukazati i na neke problematične, danas teško prihvatljive vidove današnjih žena, pa se većina zadržala na tom prvom dijelu članka. Dakako, sv. Augustin je pisao da istina koja prekorava (“veritas redarguens”), izaziva mržnju, neprihvaćanje. To se dogodilo i s ovim člankom. K tomu, članak razotkriva “nakane mnogih srdaca” izvan, ali i unutar Crkve. Naposljetku, članak zapravo sažima ne samo biblijski nauk o ženi, nego izriče i nauk crkvenih otaca.
Evo, nekoliko misli:
Prvo, očito je da je pojam poslušnosti izazvao najveći bijes. To je razumljivo, jer ono što se protivi kršćanskoj vjeri jest neposlušnost. Vjera dolazi od poslušnosti, piše sv. Pavao. Vjera jest poslušnost, a to znači prihvaćanje onoga što čovjeka nadilazi, onoga što on sam nije domislio, nego ono što mu se daruje, a to je sam Bog. Zato je vjera teška i zahtjevna. Čovjek, a i autor ovoga teksta također, uvijek želi slijediti ono što je sam domislio, izmislio, što se njemu sviđa, što može svesti na svoje pojmove i svoja htijenja.
To isto čini i nevjernik, današnji čovjek, kao i vjernik koji ne vjeruje još na istinski način. Da ne bi morao vjerovati, taj isti čovjek s razlogom srozava pojam poslušnosti. Proglašava ga se ropstvom, podvrgavanjem drugoga (od strane Crkve, svećenika), ništenjem slobode. Tako se tvrdi: tko je poslušan, taj je neslobodan!
Ne želim reći da se pojam poslušnosti može i zlouporabiti, ali to je slučaj sa svakim pojmom. No, vjernik, teolog ne može ne ukazivati na problem neposlušnosti kao ono što se provlači kod svih nas ljudi, još od praroditelja pa do dana današnjega. Moja je nakana bila pokazati da se po Mariji pokazuje zapravo “moć poslušnosti”, tj. da po poslušnosti prema Bogu čovjek postaje istinski slobodnim.
To nije vojnička poslušnost, poslušnost mrtvaca i nerazumnoga čovjeka. To je poslušnost koja izrasta iz ljubavi, kao kod Blažene Djevice Marije. Tu se pokazuje da je bit ljubavi zapravo poslušnost, jer se u ljubavi predajemo drugomu, drugomu kojega nismo ni domislili i kojem ne možemo i ne smijemo ovladati. Zato je i ljubav poslušnost, ali to ovdje ne mogu dalje razvijati teološki.
Dakle, bijes mnogih je jedna velika reakcija na istinu o poslušnosti. Čovjek se toliko navikao na neposlušnost da uopće ne uviđa slobodu i ljepotu poslušnosti prema Bogu. Veliki C. S. Lewis jednom je napisao kako se u Prvom svjetskom ratu u rovovima uvijek jeo loš vojnički margarin. Kad se bio vratio doma nakon rata, često su mu nudili najbolje maslace, ali ih je s gađenjem odbacivao. Trebalo mu je dugo vremena da se ponovno odvikne od prijašnjega načina življenja da bi zavolio maslac. Tako je to slično, čini se, i danas s “maslacem poslušnosti”, svi radije biraju “margarin neposlušnosti”.
Drugo, bijes je izazvan još više činjenicom da se govori o poslušnosti žene, odnosno da se govori o grijehu žene kao o grijehu neposlušnosti. Naravno, grijeh neposlušnosti pogađa i muškarca i ženu podjednako. No, htio sam ukazati na činjenicu kako se neposlušnost održava u životu žene, od “Martina” do “Magdalenina sindroma” (jako važan citat Romana Guardinija u tekstu).
I nije to prvi put da sam o tom progovorio, tj. o opasnosti življenja današnjih žena. O tome možete pročitati također i OVDJE.
Da bi se pobjeglo od toga problema, odmah se to isticanje neposlušnosti prozvalo šovinizmom, da sam ja ženomrzac, da sam protiv dostojanstva žena, protiv ravnopravnosti. No, tako to biva u ovom svijetu: istinu se treba karikirati da se ne mora sučeliti s njezinom porukom.
Pa naravno da je žena ravnopravna muškarcu, naravno da je ona istoga dostojanstva kao i muškarac. Oboje su stvoreni na sliku Božju, oboje su otkupljeni u Kristu! Pa upravo je kršćanstvo donijelo revoluciju u poimanju žene (može se o tome pročitati i moj članak o Larryju Siedentopu), donijelo slobodu ženi. Zato je nevjerojatno da netko može iščitati da ja kao kršćanski teolog osporavam ono što je bit kršćanstva. Ako bih podcjenjivao žene, kako bih se uopće molio Blaženoj Djevici Mariji, kako bih mogao kao svećenik podcjenjivati žene, kad od njihove ljubavi u Crkvi živim, kad je sama Crkva Kristova zaručnica?! I kad sam napisao da muškarac griješi sažaljenjem, nisam mislio da je on time manje neposlušan, da je manji grješnik. Štoviše, crkveni oci tvrde da je on zbog toga veći grješnik. No, grijeh sažaljenja vodi nas do drugoga Adama, Krista koji se također sažalio na grijehom svijeta, ali je njegovo sažaljenje bilo otkupljujuće.
Treće, vidjeli smo dosad kako su kamenja spoticanja poslušnost i ženska poslušnost. A treći kamen spoticanja je naravno izraz da se ženska neposlušnost očituje u traženju jednakosti koja poništava razlike. Govor o razlikama izaziva bijes, netrpeljivost, živimo u vremenu “gender ideologije”. Govor o razlikama se proglašava antidemokratskim, poništenjem ženskih prava itd.
No, već je Eva Illouz upozorila na problem takve ideologije upravo za žene (knjiga “Patnja ljubavi”). Neposlušnost je također ukidanje tih razlika. A razlika je u tomu da je muškarac prvotan, žena drugotna. To je izraz velikoga švicarskog teologa Hansa Ursa von Balthasara, koji time sažima stoljetni katolički nauk. Time se naznačuje razlika između muškarca i žena, odnosno ono što Sveto pismo svojim slikovitim rječnikom naziva da je Eva od Adama.”
Ostatak teksta pročitajte na bitno.net.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
