Nesreća koja se nedavno dogodila u Zagrebu nije, čini se, prikazana u javnosti u svojoj posebnoj dinamici emocionalnih i novih partnerskih veza ljudskih bića. Doista, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj način.
Ali nesreća ove «obitelji» poticaj je za pokušaj razložnog pojašnjenja vrste i karaktera njihovih partnerskih odnosa. Da bi shvatili ljudska bića treba pažljivo isčitati njihove životne puteve i sudbine. I u ovoj priči imamo rat, izbjeglištvo, razorenu obitelj, nesretno djetinjstvo. Teško je u ovom slučaju odmah shvatiti tko je kome tko. Te nove uzastopne partnerske veze dokidaju tradicionalni koncept jasnih obiteljskih i srodničkih veza. Mudri su policajci ipak brzo i razborito zaključili tko bi mogao biti počinitelj i dali se u noćnu potjeru. Mediji su poput lešinara secirali krvnosrodničke i partnerske odnose otkrivši tragove ljubomore. Upravo ono što često koriste kao motiv pisci scenarija za sapunice i koji se usput bore za zaštitu žrtava obiteljskog nasilja u Hrvatskoj.
Slike koje su danima dolazile u javnost prizori su našeg velegradskog siromaštva koje je između ostalog potvrđeno i novijim izvješćima EUROSTATA. Socijalni radnici ovaj put slavodobitno komentiraju da obitelj nije bila u tretmanu i da nije bilo prijava nasilja… Potaknut tragedijom ustavni sudac onako usput lamentira o usudima rodno – spolne ideologije. Vladajući pučani hvale se savršenom interpretativnom izjavom na Konvenciju VE o nasilju nad ženama koju vjerojatno nitko u Vijeću Europe nije niti pročitao…
Činjenice međutim govore o novim, sad već višegeneracijski razorenim obiteljima. Ove životne priče kao u verističkim romanima kao da zazivaju sudbinu. Ostaje tek rođeno dijete koje ima baku, ali koja ga vjerojatno nikad nije vidjela… Otac ubijenog dječaka dolazi iz Njemačke… Djed preživjelog djeteta je negdje u Švedskoj… Pred našim se očima otvara svijet razorenih obitelji, uzastopnih veza, labilnih partnerskih odnosa u kojima se onako usput rađaju djeca. Pred našim očima nestaje tradicionalni model višegeneracijskog obiteljskog zajedništva u kojem će netko iz obitelji uvijek uskočiti i pružiti ljubav siročetu. Pravo na slobodu izbora, na izbor vrste i trajanja partnerske veze bez čvrste višegeneracijske strukture naša je nova realnost. Tužno je reći da su ovo gotovo očekivane i vrlo izvjesne posljedice. Prebrzo se ruši stari svijet, a novi je tu s ovakvim tužnim i bolnim posljedicama u kojem više nema odgovora na pitanja o uzroku i povodu, o zločinu i kazni….
Počivali u miru Božjem! U našim se tužnim sjećanjima i možda ta vaša nesreća potakne naša razmišljanja o opasnim, oštrim krhotinama razorenih obitelji.
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine.
Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
