Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar otkriva što donosi novi Obiteljski zakon, gdje je pogriješila SDP-ova vlada…

Dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Dubravka Hrabar voditeljica je radne skupine za Obiteljski zakon (OZ), dala je intervju za vecernji.hr koji prenosimo u cijelosti:

Ima li kraja sukobima i kaosu oko OZ-a, opet sve miriše na svjetonazorske podjele?

Vjerujem da će pamet prevladati. Radna skupina će prionuti pisanju Obiteljskog zakona nakon što završi javna rasprava o tezama. Isto se tako nadam da će mediji objasniti da obiteljskopravna materija nema veze sa svjetonazorom, jer zaboga – zašto se nitko nije bunio 1998., 2003. ili 2007. kad su se donosili obiteljski zakoni? Obiteljski zakon uređuje prava i dužnosti članova obitelji i ništa više. Ako vam je stalo učiniti razdor i pakao, onda možete u sve ubaciti svjetonazorsku priču. A radnoj je skupini stalo samo do kvalitetnog propisa koji će nadležna tijela moći primijeniti, a laici razumjeti, što nije slučaj s propisom koji je sada na snazi.

Ustavni sud opet mora odlučiti o suspenziji kozmetički izmijenjenog OZ-a, a tvrdi se da nas teze za novi OZ vraćaju “nekoliko stoljeća unazad” i po pravobraniteljici za djecu ukazuju na loše namjere prema interesima djece i invalida!?

Uopće ne vidim kako bi itko iz teza mogao, ako je dobronamjeran, iščitati da je riječ o konzervativnome zakonu ili da se vraćamo „nekoliko stoljeća unazad“. Čini mi se da se to govori s namjerom zastrašivanja javnosti, a osobito je nedolično kad dolazi od tobožnjih stručnjaka. U tezama nema ništa što bi bilo protivno interesima djece i osoba s invaliditetom, naprotiv. Ali izmisliti, kombinirati, difamirati – to je najlakše. Ne košta ništa, a efekt može biti velik. No, ponavljam, radna skupina poziva zainteresiranu javnost da pročita teze i dade svoje komentare i sugestije – bilo pozitivne ili negativne. Važno je da svatko pročita teze i zaključi, a ne da preuzme „zdravo za gotovo“ što kaže, primjerice, pravobraniteljica za djecu koja je izrekla nedopustiv stav da je brak „privatnopravni odnos i da se država nema što petljati u njega“. To je skandalozna izjava za nekog tko je docent na predmetu obiteljsko pravo. Po toj logici možete i zlostavljati djecu jer ste ih vi rodili i što se tu država ima „petljati“!? Ako je itko predan zaštiti prava djece, a to svjedočim svim svojim radovima, onda neskromno mogu reći da sam to ja. Ali i cijela radna skupina predana je zaštiti obitelji, djece, osoba s teškoćama, braka i svih civilizacijskih stečevina i nikome ne pada na pamet da napiše išta što bi se kosilo s međunarodnim dokumentima i ustaljenim normama, koje su, na žalost, prekinute važećim Obiteljskim zakonom.

Koja je svrha rasprave o tezama? Za aktualni OZ nije je bilo?

Obveza je svake države članice EU da javnosti predoči teze. Dobra je strana toga što predlagatelj zakona može „opipati puls“ naroda, iako mislim da svi stručnjaci itekako, prateći društvena zbivanja, znaju što je prihvatljivo u nekome trenutku, a što ne. Na žalost, prethodna vlast koja je donijela sada osporavani Obiteljski zakon ponašala se neodgovorno prema građanima, štoviše zatajila je tko je činio tadašnju radnu skupinu. Mi smo odgovorno i sa strpljenjem pristupili izradi teze, nakon prethodne procjene kako Obiteljski zakon živi u praksi, a tako ćemo raditi i na samom tekstu nacrta prijedloga zakona.

Radna skupina ima čak 27 članova, ali nema nikoga s osječke Katedre za obiteljsko pravo čija je prof. dr. sc. Branka Rešetar vodila radnu skupinu za suspendirani OZ? Zašto?

Radnu je skupinu sastavilo Ministarstvo socijalne politike i mladih, pretpostavljam vodeći se stručnošću njegovih članova. Gđu Rešetar doista nije imalo smisla zvati jer je bila voditeljica radne skupine koja je napisala zakon iz 2014. koji je suspendiran, a s obzirom na to da je ovaj iz 2015. gotovo identičan, njezina odgovornost za loš uradak postoji i dalje.

Bilo je najava izlaska iz radne skupine, je li ih stvarno i bilo?

Ne, ništa ne znam o tome.

Kako tumačite što se sada prebrojavaju i “svjetonazorska zrnca” članova radne skupine, a još ne znamo tko je bio u radnoj skupini za aktualni OZ?

Meni je to sve smiješno. Najvažnije je znanje i poštenje, a kad nemate takvih argumenata, svašta ćete izmisliti da biste druge oblatili. Obiteljski zakon iz 2014. i 2015. najgori je ikad viđen primjer kako napisati loš i neprimjenjiv zakon. Čudno da se zrnca nisu brojila u vrijeme svih, ama baš svih obiteljskih zakona, čak ni u socijalističkoj Hrvatskoj.

Smatrate li i vi da je prozivanje predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića za plagiranje zbog načina na koji je u svom doktorskom radu, za koji ste mu bili mentorica, označavao citate iz tuđih radova, zapravo posredan pritisak na Ustavni sud koji opet treba odlučiti o suspenziji OZ-a?

Da, upravo tako. Očito se boje da bi se o OZ-u iz 2015. moglo uskoro odlučivati jer se zna da ima povelik broj prijedloga za ocjenu ustavnosti i prijedlog za suspenziju. Ne bih isključila da je to generalno napad na Ustavni sud jer vidim da je pravobraniteljica za djecu opet u jednoj TV emisiji okarakterizirala Ustavni sud kao neznalicu. Koristim priliku da odgovorno kažem, kao mentorica i čelnica ustanove na kojoj je doktorat obranjen, da je kolega Šeparović korektno označavao kad je koristio tuđe radove i u tome ne vidim ništa spornoga. Naprotiv, vrlo je sporna knjiga našeg umirovljenog nastavnika koji, i ne samo njemu, imputira plagijat.

O “konzervativnim” namjerama govori se jer bi obvezno predbračno savjetovanje mogle provoditi i vjerske zajednice, iako i među vjernicima ima stručnjaka, a istodobno civilne udruge nisu sporne. Za pravobraniteljicu Milas Klarić nedopustivo je uplitanje države u bračnu privatnost, a govori se i o klerikalizaciji braka?

Predbračno savjetovanje bilo je obveza u sedamdesetim godinama kad je očito državi bilo više stalo do braka. Nakon tog zakona iz 1978. zakonom iz 1989. uvodi se preporuka matičara upućena nevjesti i ženiku da posjete predbračno savjetovalište jer novca za propisivanje obveze nije bilo. Prijedlog koji je uvršten u teze došao je upravo od jedne „ženske“ civilne udruge. Ja sam osobno za to da to postoji kao mogućnost i da to trebaju raditi obiteljski centri i nitko drugi. Vjerske zajednice odnosno župe provode zaručničke tečajeve i ne vidim zašto bi se „miješale“ u civilni brak. Kad bi to radili obiteljski centri koji su u državnome sustavu, onda se ništa i ne bi plaćalo. Mislim da iz ove preporuke pa, ako hoćete, i obveze kojoj nisam sklona treba iščitati brigu države za brak te puninu i kvalitetu bračnog i roditeljskog odnosa. Jer uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Dakle, to ne treba miješati s institutom posredovanja i medijacije kad su odnosi već narušeni. Takozvano „uplitanje“ države je nužno, od početka braka jer – eto primjera: propisuje bračne smetnje kad ne dopušta sklapanje nevaljanog braka, na što je i ovlašćuju međunarodni dokumenti. Netko bi mogao reći da želi poligamni brak, pa zašto ne kad mu se to sviđa? Pravni sustav zaokružena je cjelina normi ponašanja između pojedinaca i pojedinaca i države ne samo u obiteljskim stvarima. Između klerikalizma i liberalizma postoji sredina koja je uvijek najzdravija.

Što namjeravate s izvanbračnom zajednicom?

Ideja je da se objasne i preciziraju pretpostavke pod kojima će se takva zajednica žene i muškarca smatrati izvanbračnom uz novinu da, žele li učinke izvanbračne zajednice, trebaju pred javnim bilježnikom dati ovjerenu zajedničku izjavu o njezinu nastanku. Novina je i preciziranje kad takva zajednica prestaje. Jer, ne zaboravimo da mnogi ljudi žive u takvoj zajednici ne želeći nikakve učinke, možda zbog djece iz ranijeg braka ili iz nekog drugog razloga, a jednostavno propisivanje da učinci postoje stavlja ih u pravni odnos koji ne žele, a koji je po svojoj prirodi neformalan, za razliku od braka.

Jeste li razmatrali mogućnost sporazumnog razvoda kod javnog bilježnika?

Tu smo mogućnost a limine odbacili. Sporazumni razvod braka bez (maloljetne) djece i na sudu je gotov na jednom ročištu. Sud ima posebnu ulogu u odnosu na druga tijela postupanja i valja mu zadržati prerogative i dostojanstvo koje mu pripada.

Teze nude i neke novine, koje biste izdvojili?

Spomenuto vezano za javnobilježničku izjavu o nastanku izvanbračne zajednice i njezinu raskidu pridonijet će pravnoj sigurnosti. Smatram vrlo značajnim uvođenje registra bračnih ugovora kao i proširenje medijacije na sve obiteljske prijepore, ne samo u vezi s razvodom braka.

Koja je svrha savjetovanja prije braka? Tko to sluša u euforičnom stanju i može li to, brošura, pa i tečaj spriječiti muke oko razvoda?

Svaku uputu, svaku ideju uvijek možete shvatiti pozitivno ili negativno, ovisno što vam je cilj. Mnogi znaju voziti automobil i prije nego što su položili vozački ispit pa si država daje za pravo da od nas zahtijeva polaganje vozačkog ispita. Živimo u organiziranom sustavu i pravila ponašanja moraju postojati. Slažem se da pri samom činu sklapanja braka nevjesta i ženik ništa ne čuju što im matičar govori. Brakovi u pravilu počinju s velikim entuzijazmom koji, ako se ne zalijeva, vrlo brzo uvene. No nije loše znati neka svoja prava i dužnosti prije nego što stupite u taj pravni odnos pa bih zagovarala dobrovoljnost prisustvovanju tom predbračnom savjetovanju uz obvezno dijeljenje brošure, pa makar je bacili u prvi koš.