Prof. dr. sc. Koprek o Fakultetu filozofije i religijskih znanosti: ‘Isusovci danas diljem svijeta vode preko 200 sveučilišta’

ivan koprek
Foto: Universitas; fotomontaža: Narod.hr

“Možda nije poznato da isusovci danas diljem svijeta vode preko 200 sveučilišta. Samo u SAD 28 sveučilišta (i to veoma poznatih i prestižnih!)”, ističe prof. dr. sc. Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti.

U intervjuu za novi broj Hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, urednik Ivan Perkov razgovarao je s dekanom Fakulteta filozofije i religijskih znanosti prof. dr. Ivanom Koprekom o odnosu filozofije i religije te o razvoju fakulteta koji je najmlađa punopravna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, ali njeguje stoljetnu tradiciju isusovačkog obrazovanja. Osim toga, prilog donosi priče uspješnih bivših i sadašnjih studenata FFRZ-a.

Filozofija i religijske znanosti su neodvojive – svi mi tražimo istinu!

Fakultet filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) jedna je od najmlađih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Pod imenom „Filozofski fakultet Družbe Isusove“ (FFDI), sa svoja dva smjera: filozofija i religijske znanosti, donedavno je djelovao u sklopu Hrvatskih studija – danas Fakulteta hrvatskih studija. Zapravo kao crkvena ustanova FFDI/FFRZ osnovan je 1989. godine. O životu i radu na Fakultetu, njegovoj razvojnoj perspektivi i položaju u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu, doznaje se u razgovoru s njegovim čelnikom, dekanom prof. Ivanom Koprekom.

Istovremeno je Vaš fakultet najmlađa sastavnica sveučilišta i ustanova koja ima najdužu sveučilišnu tradiciju. Objasnite to našim čitateljima.

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Razlozi koji su potakli na osnivanje fakulteta 1989. bili su raznovrsni. Preporuku Vatikanskoj kongregaciji u prilog tome da se osnuje naš fakultet dao je između ostalih i pokojni profesor filozofije s Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakulteta – prof. Branko Bošnjak. On je među razlozima (pa i u ono doba!) smatrao da je takva crkvena institucija dobrodošao dijaloški partner. Tako naš fakultet nije neki „uljez“ nego dobrodošla nadopuna i poticaj za druga i drukčija razmišljanja. Na toj crti su već u 17. stoljeću razmišljali isusovci koji su dali značajni doprinos modernom školstvu ali i utemeljenju Sveučilišta u Zagrebu. Još nam živi u sjećanju prošlogodišnja proslava 350. obljetnice postojanja Sveučilišta u Zagrebu. Tom prigodom smo se prisjetili na to da je u slavlju – radi budućnosti – nužno govoriti o prošlosti. Dobro je pritom biti svjestan misli, koju se pripisuje francuskom socijalistu J. Jaurèsu, da je pogrešna ljubav prema prošlosti pljačka budućnosti, odnosno: da tradicija nije klanjanje pepelu nego prenošenje vatre. Metafora vatre ima važnu ulogu u opisu identiteta isusovaca koji su osnivanjem Sveučilišta u Zagrebu zasigurno zadužili naše društvo. Među mnogima posebno se istaknuo pater Filip Kaušić (1618.-1673.) – gradišćanski Hrvat. On zapravo treba ostati zlatnim slovima upisan u akademsku, znanstveno-kulturnu povijest Hrvatske jer je od cara Leopolda I. (svojega školskoga kolege!) u Ebersdorfu (s nadnevkom: 23. rujan 1669.) ishodio diplomu kojom car Leopod I. udovoljava njegovim željama, ratificira­jući utemeljenje i podignuće isusovačke Akademije, odnosno Filozofskoga studija u Zagrebu, na čast Sveučilišta. Uključenjem našega fakulteta u Sveučilište u Zagrebu (prije 4 godine!) zapravo smo se, da tako kažem, vratili u svoj dom!

Foto: Universitas

Isusovački red ima važnu ulogu u stvaranju europskog sveučilišnoga sustava. Možete li sažeto opisati historijat povezanosti sveučilišnog obrazovanja i Vašeg reda.

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Osnivač „Družbe Isusove“ (Societas Jesu) sv. Ignacije iz Loyole pri osnutku toga crkvenoga reda nije računao s time da se njegovi sljedbenici (koji se kolokvijalno nazivaju „isusovci“) trebaju posvetiti radu u školama, jer ga je zamislio kao apostolski red kojemu je glavna zadaća evangeliziranje. No, ubrzo je uvidio da je upravo poučavanje u školama jedno od vrlo dobrih sredstava za to. Zato su isusovci uskoro počeli osnivati kolegije, a kasnije i visoke škole. Njihov školski uputnik (kurikul) nazvan „Ratio studiorum“ postao je uzorom za ustrojstvo školovanja u Europi. Isusovci su došli u hrvatske zemlje tako da su u svakom većem gradu osnivali svoje kolegije. Isusovačke kolegije i gimnazije, od početka 17. stoljeća pa do ukinuća reda 1773. godine, nalazimo u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu, Dubrovniku i Beogradu. A više škole za teologiju i filozofiju u Zagrebu, Rijeci, Požegi i Dubrovniku. Svakako, najznačajniji je od njih bio filozofski studij u Zagrebu – kolijevka Sveučilišta u Zagrebu. Dakako, valja podsjetiti i na one znanstvenike (isusovce!) iz našega naroda, koji su zadužili našu kulturu i znanost kao što su B. Kašić, J. Habdelić, R. Bošković i drugi.

Možete li objasniti položaj Vaše institucije u okviru hrvatskog visokoobrazovnog sustava i isusovačkog reda?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Možda nije poznato da isusovci danas diljem svijeta vode preko 200 sveučilišta. Samo u SAD 28 sveučilišta (i to veoma poznatih i prestižnih!). U Europi pak upravljaju s 36 visokoškolskih ustanova, (od kojih su 6 sveučilišta). Tu preko studijskih programa biomedicinskih, prirodnih, tehničkih i društveno-humanističkih znanosti na mlađi naraštaj prenose znanje, nude alat za kulturu dijaloga i stvaranje “koalicija istinskoga humanizma” – da se tako izrazim. Naime, isusovačka pedagogija teži za tim da omogući usvajanje znanja ali i stjecanje životne mudrosti i duhovnosti. Isusovačka duhovnost pozitivno vrednuje zbilju te promiče solidarnost, dijalog sa svijetom znanosti, kulture i različitih svjetonazora, izgradnju zajedništva, dijalog među religijama, dostojanstvo svake osobe, kao i očuvanje prirode… Ovdje mogu spomenuti kako su tijekom vremena isusovačku pedagogiju prošle mnoge poznate ličnosti iz humanističkih, društvenih i prirodnih znanosti: iz područja matematike, fizike, filozofije, književnosti te javnoga gospodarskoga i političkoga života. Danas je svakako najpoznatiji isusovac aktualni poglavar Katoličke crkve – papa Franjo. No, među isusovačkim odgajanicima i đacima možemo pronaći i R. Descartesa, F.-M. Arouet poznatijega kao Voltairea, H. Heinea, J. Joycea, A. Hitchcocka, B. Clintona, F. Castra, M. Draghia, donedavnoga predsjednika Europske središnje banke, pa i u nekome dijelu svojega školovanja i aktualnoga američkoga predsjednika D. Trumpa, odnosno predsjednika Francuske Republike E. Macrona. Od domaćih imena novijega vremena tu spadaju mnogi naši akademici, znanstvenici, jezikoslovci i kulturni radnici.

Dojam je da je ustanova pratila turbulentnu povijest države i Sveučilišta. Mislite li da ste sada ipak u mirnijoj fazi?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Naš fakultet je sasvim normalna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno ima oko 300 studenata. Kao i mnogi srodni fakulteti humanističkoga usmjerenja ima svoje brige, turbulencije ili probleme… No, idemo dalje! Znanje koje želimo prenijeti i vrednote koje posredujemo, čine naše studente kadrima primijeniti ih na različitim područjima. Ako se zanemare turbulencije izazvane pandemijom COVID-19 (a u Zagrebu i nedavnim potresom) koje su uzdrmale i sveučilišni kurikul u svijetu i u nas, možemo reći da trenutačno nemamo nekih posebnih problema.

Česte su bile polemike u paralelizmima na sveučilištu. Što Vaš fakultet izdvaja od ostalih društveno-humanističkih sastavnica zagrebačkog Sveučilišta?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Čini mi se da prijepori i polemike (tj. prigovori) o paralelizmima na Sveučilištu ponekad više govore o međusobnom nepoznavanju, tj. neshvaćanju specifičnosti programa i sustavnoga pristupa nekome studiju pojedine sastavnice Sveučilišta. Paralelizam bi mogli označiti kao poklapanje, ponavljanje, podudaranje nečega ili kao usporednost… U malim sredinama, kao što je naša, paralelizmi kao ponavljanja možda i nisu poželjni… No, valja točnije sagledati o čemu je tu riječ. Nije dobro prebrzo nabaciti oznaku „paralelizam“… Naime, to može lako postati znak neuvažavanja različitosti, „pluralizma“. Zato mi se čini da oznakom „paralelizam“, osobito u društveno-humanističkom kontekstu, moramo biti oprezni. U tom smislu, pa i s obzirom na programe na našem fakultetu, možemo reći da je riječ o fakultetu koji je jedinstven po svojim programima koje izvodi. Specifičnost programa i sustavan pristup samo su dvije dimenzije na kojima želimo i dalje graditi prepoznatljivost naših studija – trenutačno filozofije i religijskih znanosti. A upravo taj spoj je nešto jedinstveno na hrvatskom govornom području.

Filozofija i religijske znanosti pod istom kapom. Kako vidite njihov suživot, ali i suživot studenata i nastavnika različitih profila na Vašem fakultetu?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Čini se da je suživot filozofije i religijskih znanosti pod istim krovom samorazumljiv. Filozofija i religijske znanosti ne da ne mogu imati zajednički suživot već su (kao primjerice i filozofija i znanosti) u biti neodvojive. Naime, kao što svaka znanstvena teorija u pozadini ima neku metafiziku, tako i svaka religija ima niz temeljnih načela iz kojih se i oko kojih se razvija. Sve, i znanost i religija, moraju proći „filter“ filozofijskoga propitivanja kako bi se vidjelo jesu li racionalno prihvatljive. Dakle, možemo reći da bi sve znanstvene discipline, pa i religijske znanosti za suputnika i sugovornika trebale imati filozofiju. U tom smislu govorim o filozofiji koja je uvjerena da postoji objektivna i nepromjenljiva istina koju ljudski duh može sa sigurnošću dohvatiti i da ju je potrebno poštivati. Zanimljivo je da i među našim nastavnicima ima pripadnika različitih vjeroispovijesti i kršćanskih denominacija. Svi mi tražimo Istinu…

Kakvi su pokazatelji uspješnosti Vaših studenata nakon diplome. Gdje se najčešće zapošljavaju?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Najprije ću reći da mi naše studente učimo da budu spremni na dijalog, otvoreni… Želimo da oni od nas odu obogaćeni znanjima, vještinama, ali nadasve i širinom i s dubokim osjećajem za čovjeka i njegove potrebe, za bližnjega… Vjerujemo da se naš odnos prema studentima prepoznaje u plodu njihove ljudskosti, u tome što naši studenti znanja i vještine koje su stekli znaju ugraditi u svoje obitelji, zajednice i mjesta gdje rade s ljubavlju i na korist svojih bližnjih. To naše studente čini posebnima. Mnogi naši bivši studenti rade u školama, u izdavaštvu, političkim i kulturnim institucijama, muzejima, arhivima, novinskim redakcijama, na radiju, na televiziji, u turističkim agencijama, u knjižnicama… Neki su visoki dužnosnici u politici i upravi. Naši bivši doktorandi kao doktori znanosti rade na sveučilištima diljem hrvatskoga nacionalnoga korpusa. Aktivno je s nama povezano preko 500 naših alumnusa s kojima povremeno organiziramo susrete i izmjenjujemo iskustva.

Kako vidite položaj filozofije, religijskih znanosti, ali i ostalih društveno-humanističkih znanosti u hrvatskome društvu?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: Društveno–humanistički studiji u svijetu, a ne samo u nas, nisu privlačni. Često ih se čak zapostavlja… Razlog tome zasigurno nalazimo u upotrebi istih kriterija uspješnosti i/ili isplativosti na svim znanstvenim područjima. O tome se puno govori. No, činjenica je da kriteriji uspješnosti i/ili isplativosti ne mogu biti isti za sva znanstvena područja. Pri tome se ne bi smjelo zaboraviti da kvalitetne društveno-humanističke studije i znanstvenike mogu imati samo plemenita i posebna društva, društva koja istinski čuvaju kulturu, kao i ona koja žele kvalitetnu, otvorenu, promišljenu i odgovornu znanost.

Kakav razvoj fakulteta želite i očekujete?

Prof. dr. sc. Ivan Koprek: I dalje ćemo na našemu fakultetu nastojati njegovati dijalog kao prvotno okruženje jer je to ne samo potreba nego i sveta obveza u teškoj zadaći traganja za istinom. Zato ćemo se još više truditi oko podizanja kvalitete studija. To je vidljivo već i sada po ponudama kolegija u našem nastavnom programu, po organizaciji naših znanstvenih skupova, po znanstvenim produkcijama naših nastavnika, po radu naših centara i po brojnim studentskim aktivnostima na našemu fakultetu. Potpun razvoj nekoga studija sastoji se od mnoštva elemenata i uvijek se može nadograditi nečim novim i dobrim – a to i jest naš cilj: učiti o tradiciji, ali i naučeno prenositi u nove susrete. Nadamo se da će taj pokušaj spoja tradicije i hrabrosti susreta s novim zahtjevima i temama biti prepoznati od novih generacija koje će studijem programa ponuđenih na našem fakultetu i preko rada naših centara ići u susret budućnosti. A tu nam je važno još i ovo: u svemu i nadalje njegovati optimistički, samozatajni, osobni i prijateljski odnos s kojim se ne umanjuje znanstvenost i naša nastavnička profesionalnost. Naprotiv!

RIJEČ ALUMNIJA

Mr. sc. Ivan Sabolić, veleposlanik RH u BIH

Foto: Universitas

„Poticani smo na pozorno slušanje, gledanje i razlučivanje. Tome je pridonio i vrlo neposredan odnos profesora i studenata kao i dinamičan odnos među studentima. Žive rasprave, koje su nerijetko prelazile i u oštriju polemiku, često su se nastavljale nakon predavanja u neformalnim susretima. Nije potrebno objašnjavati koliko su mi ova iskustva i znanja pomogla tijekom moje diplomatske karijere. Kada je riječ o mom iskustvu, želim istaknuti kako su unutarnjoj povezanosti studenata i profesora iz raznih znanosti uspješno pridonijeli hrvatski isusovci koji su svojim karakterističnim načinom djelovanja i mišljenja izgradili obrazovnu ustanovu u kojoj je osigurana mogućnost slobodnog artikuliranja uvjerenja i pravo na različitost. Ovi studiji će ostati privlačni onima koji žele studirati liberaliter et virtutis amore.

Mr. sc. Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa

Foto: Universitas

„Osobito pamtim prve godine studija, prvi susret s paterima isusovcima koji su za mene bili totalno otkriće. Ta erudicija, smirenost, posvećenost, poštivanje razine predznanja s kojim dođete k njima, zatim duhovnost koja na jedan neprimjetan i nenametljiv način podučava o važnosti razlučivanja, ustrajnosti, usmjerenosti na osobni razvoj ali i na kolegijalnost i solidarnost sa onima koji se iz tko zna kojeg razloga teže snalaze ono su što me oblikovalo i obilježilo za ostatak života. Osobno sam uvjerena da mi je upravo kombinacija studija filozofije i religijskih znanosti pomogla da konkretnije ostvarim ili bolje rečeno da ustrajem u ostvarivanju suživota teorija i prakse, onog intelektualnog i onog duhovnog. Za mene to su elementi koji osnažuju, jačaju te duhovno i emocionalno i mentalno. Poštivanje različitosti, podržavanje svakog studenta da se usudi poći putem otkrivanja dubina i širina intelektualnih spoznaja, poticanje na važnost osobnog duhovnog rasta i razvoja, i to osobnim primjerom profesora neumitno dovodi to toga da počneš raditi na sebi ali i osnažuje izaći iz zona vlastitih komfora i usmjeriti se na to da budeš tu i za druge.“

Stipe Sladoljev, sportski novinar NOVE TV

Foto: Universitas

„Gotovo je nemoguće biti sudionik današnjosti i budućnosti, a da ne poznaješ i ne razmišljaš o ostalim svjetonazorima, religijama, političkim uređenjima, vrijednosnim sustavima… da ih ne upoznaješ i tako dodatno gradiš i učvršćuješ svoj stav. Studiranje na tadašnjem FFDI-u, a danas FFRZ-u, bilo je prepuno užitka zbog posvećivanja truda, vremena, kapaciteta… onome što me najviše zanimalo, ispunjavalo i inspiriralo. Budući da je sport jedan potpuno globalni fenomen, a u današnje doba možemo u trenutku biti na bilo kojem kraju svijeta, vrijedno je poznavati filozofije i svjetonazore koji tradicionalno pripadaju različitim dijelovima svijeta.“

GLAS DANAŠNJIH STUDENATA

Ivan David Dogan, student 3. godine

Foto: Universitas

„Na FFRZ sam došao spletom raznih okolnosti, ali već sada, s obzirom na to da sam na samoj polovici studiranja, mogu s olakšanjem i jamačno reći da mi je drago što sam ovdje. Mislim da je prva stvar koju novi studenti i posjetitelji našega fakultetu primjećuju neobično prijateljska atmosfera.. Među našim studentima i profesorima ima i ludih umjetničkih duša koje posebno obogaćuju svakodnevnicu na našem faksu. Svakako je najveća zanimljivost što ljudi svih uzrasta, vjeroispovijesti i svjetonazora, kakve možete pronaći na našem fakultetu, tako dobro funkcioniraju kao cjelina.“

Ema Maričić, studentica 1. godine diplomskog studija

Foto: Universitas

„Studenti uvijek imaju prilike voditi otvoreni dijalog s profesorima oko koncepta izvođenja nastave i polaganja ispita. Možemo otvoreno iskazati svoje prijedloge u svezi poboljšanja studijskog programa, što smatram velikom prednošću u odnosu na druge fakultete. Studenti i profesori različitih profila, životnih nazora i vjerovanja, vrlo ugodno surađuju i tako stvaraju izrazito obiteljsku atmosferu. Ako vam zatreba bilo kakva pomoć, uvijek su tu profesori ili kolege koje su spremni biti uz vas. Upravo ta raznolikost je jako obogatila moj život jer sada jasnije shvaćam svijet oko sebe te svemu pristupam s više razumijevanja i otvorenosti.“

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/universitas