Prof. dr. sc. Matko Marušić: Istina o ukidanju staža za liječnike

Foto: prof. dr. sc. Matko Marušić

Ni jedna informacija koja je objavljena o vijesti da više ne će biti obveznog pripravničkog staža za diplomirane liječnike nije bila potpuna ni točna.

Kratka povijest problema sa stažom

1. Prema Općim standardima za temeljnu medicinsku izobrazbu (WFME, http://www.wfme.org/news/general-news/263-standards-for-basic-medical-education-the-2012-revision) program izobrazbe studenata medicine mora (ta je riječ u dokumentu otisnuta debelim slovima!) u tijeku cijelog programa izobrazbe liječnika podučavati načela znanstvene metodologije, uključujući analitičko i kritičko mišljenje, te obuhvatiti metode istraživanja u medicini i sustav medicine zasnovane na dokazima. Kao standard poboljšanja kvalitete rada potrebno je u program izobrazbe uključiti i elemente originalnoga i naprednoga istraživačkoga rada. Isto, i to kao prvu od četiri obvezujuće preporuke, traži i Direktiva 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća Europe o priznavanju stručnih kvalifikacija od 7. rujna 2005. godine. Nju je, s preporukama Misije stručnjaka za procjenu stanja u pet reguliranih profesija iz područja zdravstva u Republici Hrvatskoj održane od 7. do 10. srpnja 2008. godine za novi studijski program Medicina, usvojio Sabor Republike Hrvatske i ugradio u odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine br. 124/09).

Od siječnja 2008. MZOS (znanost) i MZSS (zdravstvo) od dekana medicinskih fakulteta RH tražili su reformu nastavnih kurikula da bi naši liječnici s ulaskom u EU 2013. imali „EU diplome“ – priznate i ravnopravne u EU, tako da nakon diplomiranja ne moraju raditi jednogodišnji staž ni polagati državni ispit.

Tražilo se da se reforma primijeni ne samo od prve godine studija, nego i na više godine, tako da diplomci 2013. imaju pravo na EU diplomu. (Dokumenti A-D.)

2. No, dekani to nisu učinili; formalno zato što su tražili 1,650.000 kuna po 100 studenata „za nabavu opreme za vježbanje kliničkih vještina“ (za vrijeme studija, jer – više nema staža). (Dokumenti A-D.)

3. Napokon, s približavanjem priključenja a odbijanjem reforme programa medicina ugroženo je Poglavlje 3, pa je ministar R. Fuchs u siječnju 2010. poslao NAREĐENJE da se program reformira do 2. ožujka 2010. (Dokument E.)

4. Fakulteti u Zagrebu, Osijeku i Rijeci su se na to oglušili (Split je poslao kako je traženo) i onda TRI MINISTRA (Fuchs, Milinović i Drobnjak) 26. ožujka 2010. poslali prijeteće pismo da se reforma mora napraviti. Zaprijetilo se čak ukidanjem akreditacije. (Dokument F.)

5. Čak mjesec dana nakon toga, 26. travnja 2010., dekani su ponovno odbili reformiranje. (Dokument G.)

6. Nastaje nagovaranje, pretežno telefonom; u dokumentu H, ministri još jednom pojašnjavaju da NEMA STAŽA.

7. Prolazi vrijeme, i otkrije se da MF Zagreb, Osijek i Rijeka jesu reformirali programe; Bruxelles prihvaća reformirane programe sva četiri hrvatska medicinska fakulteta (obznanjeno u lipnju 2012., MZOS).

8. Međutim, Zagreb, Osijek i Rijeka novi su program primijenili samo na prvu godinu studija i to od 2011. (tj. školske godine 2011./2012.). To je značilo da će njihovi studenti imati pravo na EU diplome tek 2017.! Generacije koje su u šk. god. 2011./2012. bile na 2. – 6. godini studija morat će raditi staž i polagati državni ispit. Zato što reforma nije napravljena na vrijeme i na svim studijskim godinama tako da diplomci 2013. imaju EU diplomu.

9. Samo je Split napravio reformu 2010., i to na prve četiri godine studija – kako je traženo u Dokumentu E. Njegovi diplomci imaju pravo na EU diplomu godine 2013. (i nadalje).

10. No članak u „Poslovnom dnevniku“ od 27. 6. 2012. (Andreja Šantek „Novim programom studija ukida se liječnički staž“) dao je na znanje da će splitski studenti biti izigrani! Za to su postojali i neki drugi znakovi (studentska pisanja na internetu i sl.)…

11. „Argumenti“ za neprihvaćanje reforme bili su: a) da staž ipak treba (riječki dekan prof. Šustić, „Poslovni dnevnik“ 27. lipanj 2012., Andreja Šantek), b) da nije legalno mijenjati program za studente koji već studiraju (nego samo za tek upisane); (zagrebački dekan prof. Miličić „Poslovni dnevnik“ 27. lipanj 2012., Andreja Šantek.)

12. Oboje je netočno:

a) Svi europski i hrvatski dokumenti kažu da od 2013. NEMA staža ako studenti diplomiraju po EU programu (v. Dokumente E, F i G); dekani iz Zagreba, Rijeke i Osijeka ponovno su odbili promjenu programa na dekanskoj konferenciji u Karlovcu (26. travnja 2010., dokument H).

b) Program se ima pravo mijenjati, zato što je ugovor RH-EU, pristupni pregovori, IZNAD je naših zakona, i zato što nema eksplicitne zakonske odredbe koja takvu promjenu ne dozvoljava. MZOS i MZSS su još 2008. tražili od dekana da promijene program i to i na višim godinama studija tako da 2013. (ili 2012. – nije se tada znao datum ulaska u EU) diplomci imaju EU diplomu (dokumenti A-D). 4) To su isto tražili 2010. (dokumenti E i F). Naposljetku, u Splitu ni jedan student na 2. – 4. godini studija (2010., kad je reforma uvedena na prve 4 godine studija) nije tužio fakultet zbog promjene programa.

13. Došlo se do situacije da studenti iz Zagreba, Rijeke i Osijeka kad diplomiraju sve do 2017. moraju raditi staž i polagati državni ispit, a studentima iz Splita se pokušava oduzeti zasluženo pravo na EU diplomu – koju je prva reformirana generacija stekla 1. srpnja. 2013.

14. Oduzimanjem EU diplome studentima iz Splita koji su 1. listopada 2012. upisali 6. studijsku godinu, EU diploma se automatski oduzima i studentima koji su 1. listopada 2012. upisali 5., 4. i 3. studijsku godinu. Radi se, dakle, o otprilike 300 studenata u Splitu koji će biti nepravedno zakinuti! To je 300 godina plaćanja staža za državu! (A kakvo je stanje sa stažom i plaćanjem staža pokazale su demonstracije na Markovu trgu 26. rujna 2012.).

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

15. Godine 2012. Iz Brusselsa je stigla potvrda da je splitski kurikulum odobren (dokument I, e-pismo gđe. Nevene Mateeve).

16. Suočena s dokumentima, Dekanska konferencija medicinskih fakulteta održana u Splitu 2012. predložila je da studenti koji diplomiraju medicinu u Splitu nakon 1. srpnja 2013. nemaju ni staž ni državni ispit. (Dokument J I i II.)

17. Dana 31. svibnja 2013. ministar Rajko Ostojić prihvaća da splitski studenti imaju pravo na EU diplomu, tj. da nakon diplomiranja ne rade staž niti polažu državni ispit (Dokument K I i II.)

18. Dekan zagrebačkoga medicinskoga fakulteta dr. Davor Miličić u srpnju 2013. Pravo splitskih studenata naziva tragikomičnim i „sigurno nelegalnim“. (Dokument L.)

19. Pod pritiskom (?) ministar R. Ostojić MIJENJA ZAKON I PRAVILNIK O STAŽU, odluku Dekanske konferencije (dokument J) i vlastitu odluku (dokument K) od 31. svibnja 2013., povlači tu svoju odluku i – svim diplomiranim liječnicima u RH određuje pet mjeseci staža (dokument M). Njegova se odluka slučajno dosta dobro podudara s diplomiranjem njegova sina na MFZGB koji treba ići na staž dok splitski studenti to ne moraju.

20. Prođe mnogo godina (s petomjesečnim stažom za sve) i godine 2019. država ipak kapitulira pred EU, tako da mora provesti ono što je davne 2005. potpisala (Direktiva 2005/36/EC). I onda se cijela ova tužna priča zataškava i raspravlja se „kako će mladi liječnici raditi bez staža“.

B) ZAŠTO JE NA RAZINI EU UKINUT PRIPRAVNIČKI LIJEČNIČKI STAŽ?

Ukinut je zato što studij ionako traje dugih i predugih 6 godina i procijenjeno je da, ako se praktični, mentorski i ispitni aspekti staža ugrade u studij – staž ne treba.

Barem u Hrvatskoj, staž je bio jako loše organiziran i za golemu većinu mladih liječnika bio je gubitak godine dana izobrazbe, specijalizacije, liječničke plaće, morala i ljubavi za struku.

Državni ispit koji je slijedio nakon staža bio je toliko neučinkovit da je uveden zajednički test, ali onda se vidjelo da studenti nekih fakulteta imaju slabiji prolaz na testu pa je vraćen usmeni ispit, koji je sasvim izobličen. Za njega ispitivači dobivaju honorare.

C) ZAŠTO SE DANAS STUDENTI KOJI DIPLOMIRAJU NA MEDICINSKIM FAKULTETIMA NE OSJEĆAJU SPOSOBNIM ZA SAMOSTALAN RAD?

Zato što je praktična nastava neadekvatna. Ona je neadekvatna jer nije dobro organizirana, a nije dobro organizirana (reformirana) zato što se bi reforma tražila više nastavničkog angažmana i smanjila bi primanja nastavnika. Naime, većina današnje praktične nastave odvija se u obliku „vježbi“ za studente koje se plaćaju po satu, a primjerena nastava bi trebala biti u obliku „hospitiranja“, gdje student u bolnici radi cijeli dan, sve ono što radi i njegov mentor.

Ovdje nije moguće, a ni uputno (zdravo) objasniti sve detalje gubljenja nastave i razloga koji iza toga stoje, jer su oni pretužni i zapravo su zabranjena (tabu) tema o kojoj nitko nikad nije javno progovorio. To znači da je u pozadini novac.

D) ŠTO TREBA UČINITI

1. Prihvatiti pravila EU prema Direktiva 2005/36/EC.

2. Praktičnu nastavu reformirati tako da sadašnje praktične vježbe postanu hospitiranje, a među mentore uključiti i starije specijalizante. Mentoriranje hospitiranja ne smije se plaćati, jer za individualni rad sa studentima nema ni blizu dovoljno novca za plaćanje mentorstva. Mentoriranje mora liječnicima biti čast. Hospitiranje treba postati obveza kliničkih (sveučilišnih) bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, a kvaliteta mentorstva treba postati uvjet za izbor u znanstveno-nastavna zvanja.

Reforma studija medicine trebala bi imati i skupne i praktične ispite i druge značajke koje ovdje ne možemo ni nabrojiti a nekmoli opisati.

3. Treba uvesti jedinstven i pošten „državni“ ispit, koji se polaže dvaput godišnje, pismeno i praktično. To bi trebala raditi Hrvatska liječnička komora i na osnovi toga ispita izdavati dozvole (licencije) za rad. (Zanimljivo je da se ona nikad nije ni ponudila, a nekmoli da bi ustrajala na tom pravu i dužnosti.)

4. Hrvatski medicinski fakulteti pripadaju među najbolje fakultete hrvatskih sveučilišta, a oglušili su se o naređenje i prijetnju triju ministara da se reformiraju prema direktivi EU i hrvatskim zakonima. To znači da je hrvatskim sveučilištima nužna temeljita reforma. Nju je sasvim primjereno godine 2010. pokušao uvesti tadašnji ministar znanosti i visokog obrazovanja dr. Radovan Fuchs („Fuchsovi zakoni“), ali je odbijen od strane svih fakulteta svih hrvatskih sveučilišta. Ta je reforma također dio ugovora Hrvatske i EU, a nakon Fuchsa nitko ju se ne usudi ni spomenuti! (Provedena je u Bosni i Hercegovini, uz otpore, ali uspješno.) A kad se pogledaju pozicije naših sveučilišta na međunarodnim rang listama vidi se istina. Tužna istina. No, ni o njoj se ne smije govoriti. Zauzvrat se reformiraju naše odlične osnovne i srednje škole! Ali to je jedna sasvim druga priča, tužnija i od priče o liječničkom stažu i od odbijene reforme znanosti i visokog obrazovanja.

Matko Marušić, profesor emeritus
Split

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr