Manje-više svi hrvatski političari i svi političari u Hrvatskoj, makar ne bili hrvatski, skandaliziraju se nad izjavom predsjednika Europskog parlamenta. Govore o tome da je izrečeni stav bio dio fašističke politike, da se radi o neprihvatljivom revizionizmu i slične stvari.
Govore svašta, ali ne ono što je bitno. I ne vjerujem da će učiniti ono što bi svatko tko nije pekmez, nego je potentan, učinio. A što je bitno.
To što je Tajani – neću ga nazvati gospodinom jer to ne zaslužuje – rekao isto je kao kad bi Hrvat rekao „hrvatsko Gradišće“ ili „hrvatski istočni Srijem“. To što je Tajani rekao isto je kao ono što je patrijarh Srpske pravoslavne crkve rekao govoreći da je Srbija tamo gdje žive Srbi. Rekao je duboko bolesnu i agresivnu ideju koja vrijeđa Povelju Ujedinjenih naroda, kao što bi je vrijeđao i Hrvat koji bi rekao ovo što sam malo prije napisao, ideju da dio teritorija druge države treba oduzeti toj državi i pripojiti nekoj drugoj.
Pekmez ili potencija. Što potentan političar treba učiniti kad netko ustvari kaže da dio njegove države treba pripojiti nekoj drugoj državi?
U ovom slučaju hrvatski političar – ma koje stranke, ako drži do svoje države – koji sjedi u Europskom parlamentu, ako nije pekmez, treba učiniti samo jedno. Poduzeti sve što može da se taj Tajani opozove s dužnosti predsjednika Europskog parlamenta. Jer ima li išta gore u Europskoj uniji, nego svojatati dio teritorija druge države? Kako takav čovjek uopće može biti u Europskom parlamentu, a pogotovu kako može biti njegov predsjednik?
Gospođa sa Zrinjevca, naime Ministrica vanjskih poslova. Što ona treba učiniti? Jednostavno je: proglasiti tog Tajanija personom non grata u Republici Hrvatskoj, tj. nepoželjnom osobom. Kao i druge koji u biti govore da dio Hrvatske treba pripojiti nekoj drugoj zemlji.
Cijena. Bi li Hrvatska platila cijenu takvog poteza? Bi. Ali što onda, jer cijena bi bila mala i nebitna. Da u međunarodnim odnosima hrvatski pekmezi nisu bili pekmezi, a od smrti dr. Franje Tuđmana Hrvatskom politikom dominiraju pekmezi, izdajice i oni koji sve drugo vole više od svoje zemlje, Tajaniju i drugima koji žele prisvojiti dio Hrvatske ne bi palo na pamet da izgovore to što su izgovorili. Hoćemo li gledati pekmeze ili potenciju. Nikad se ne kladim, ali sad skoro da bih se kladio. I ne bih izgubio okladu, jelda gospodine Plenkoviću?
* Prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper pročelnik je Katedre za Građansko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci i pročelnik Odjela za pravna pitanja i kulturu prava Matice hrvatske, redoviti profesor na Katedri za pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr