Prof. Igor Čatić: ‘Višak’ informatike može biti štetan za dječji razvoj

Foto: Thinkstock

O aktualnoj tematici uvođenja informatike u osnovne škole Tatjana Klarić razgovarala je za Universitas s profesorom emeritusom Igorom Čatićem koji trenutno vodi dva važna tijela povezana i s pitanjem uvođenja informatike u osnovne škole. U okviru Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Čatić vodi Sekciju za tehniku i strukovno obrazovanje (STSO), a u okviru Znanstvenoga centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku voditelj je Znanstvenoistraživačkoga odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam (ZIO BTT). Voditeljstvo tih dvaju tijela Čatić naziva “akcijom” i “reakcijom” što proizlazi iz opisa njihova djelovanja, jer ZIO BTT propituje baš djelovanje tehničkih rješenja na ljudska bića na područjima kiborgizacije, robotizacije, digitalizacije i transhumanizma.

> Igor Čatić: Pojam kiborgoetika pojavio se prije više od petnaest godina

Koje probleme prepoznajete u trenutnom načinu implementacije informatike u osnovnim školama?

– Pokušat ću odgovoriti na nešto neuobičajeniji način. Naime, dugi niz godina u svome radu razmišljam sustavnosno – na sve gledam kao na sustav. Svaki sustav ima samo tri osnovna elementa: informaciju, energiju i materiju. U jednom smo radu dokazali tro jedinstvo ta tri elementa što omogućuje podjelu sustava u dvije skupine: digitalno-fizičke i informacijske sustave. Informacijski su sustavi analogni od kada je čovjek načinio prvo kameno rezalo prije 3,3 milijuna godina. Tek posljednjih tridesetak godina
možemo pisati i govoriti o sve proširenjem uvođenju digitalnih informacijskih sustava.

> Skandalozna pozadina kurikulne reforme

Fizičko i digitalno

Možete li objasniti kako je to povezano s pitanjem informatizacije u osnovnoj školi?

– Smatram da su za digitalizaciju, koju za potrebe obrazovanja nazivamo informatika, potrebni fizički sustavi. A to bi trebao biti sadržaj obrazovanja u okviru Tehničke kulture. Već tu se susrećemo s prvom preprekom te se postavlja pitanje zašto će u višim razredima osnovne škole biti dvostruko više informatike od tehničke kulture? Dopustite mi da pojasnim. Za digitalizaciju (informatiku) potrebna su sredstva djelovanja: alati, računala svih vrsta, pametni telefoni i slične naprave. Međutim, digitalni je svijet moguć tek ako postoji energija i materija u obliku potrebnom digitalnim napravama. Da bi se to ostvarilo, potrebno je najprije proizvoditi energiju i materijalne tvorevine, primjerice računala. Zbog toga su digitalno-fizički sustavi preduvjet digitalizacije, a o njima bi se trebalo učiti u okviru Tehničke kulture.

> HAZU: Stanje u reformi obrazovanja prijeti funkcionalnim kaosom

Nedvojbeno je da digitalizacija omogućuje brže i preciznije rješavanje zadataka, uz uvjet da po stoji fizički sustav. U posljednje se vrijeme učestalo upotrebljava naziv „Industrija 4.0“ pri čemu se objašnjava da naziv označuje četvrtu industrijsku revoluciju. Više nas je dokazalo da se ne radi o četvrtoj industrijskoj revoluciji, već o konceptu po vezivanja navedena tri elementa u smislenu cjelinu. Pokušat ću objasniti na primjeru vađenja uzorka tumora u mozgu. Stručnjaci Nove bolnice i robotičari s FSB-a započeli su još 2008. godine projekt RONNA. U tom projektu imamo fizički dio – robota, digitalni dio – digitalnu slika mozga s naznakom položaja tumora te informaciju – program koji je programiran u robotu. Digitalna je slika omogućila da programirani robot precizno odredi položaj svrdla na lubanji. Međutim, osnovni je dio sustava naprava za bušenje sa svrdlom na vrhu. Takve su operacije kirurzi radili i prije ovog sustava, ali sporije i nepreciznije.

> Dr. sc. Dijana Vican za Narod.hr: S čelnog mjesta PSP-a povukla sam se jer mi nisu prihvatljive metode ultimatuma i isključivanja

Koji su po Vašem mišljenju problemi naglog uvođenja informatike u osnovnu školu?

– Problemi su kratkoročni i dugoročni. U kratkoročne ubrajamo obrazovanost, a ne obučenost za nastavnike informatike. Za 3 do 5 posto škola vjerojatno će se naći dovoljan broj nastavnika. Bit će zanimljivo vidjeti izbor eksperimentalnih škola i njihov geografski položaj. Najmanji je problem kupovina potrebne opreme što je osnovna svrha naglog uvođenja informatike. Jesu li predviđena sredstva za održavanje opreme i tko će ju održavati? Nitko ne osporava prednosti digitalizacije, no nju je potrebno primjereno uvoditi u obrazovanje. Znatno su veći problemi moguće dugoročne posljedice na skladni fizički i kognitivni razvoj učenika te dobi, što možemo vidjeti u brojnim znanstvenim člancima i stranim iskustvima.

> Dr. Slaven Letica: Projekt reforme školstva predan je u ruke i na milost i nemilost prodavača magle!

Informacije se ne jedu

Što govore strana iskustva o toj tematici?

– Iz Njemačke potječe izjava da još nisu spremni za e-školu. Korisni usporedbeni podatak je izjava Angele Merkel koja je rekla da bi Njemačku uvođenje e-škole koštalo, na oko 80 milijuna stanovnika, približno 2,8 milijardi eura godišnje. Hrvatska koja ima nešto više od 4 milijuna stanovnika predviđa potrošiti 300 milijuna eura. No to je manji problem. Dugoročne posljedice koje se naslućuju, ali se već i sada naziru privlače pozornost. Steve Jobs nije dopuštao svojoj djeci preranu uporabu računala i pametnih telefona. Vrsna informatičarka Melinda Gates, inače supruga Billa Gatesa, nedavno se ispričala javnosti da pri digitalnom razvoju opreme nisu predvidjeli posljedice razvoja pametnih telefona i društvenih mreža.

> Akademik Paar ministrici Divjak: Obrazovna reforma zanemaruje odgoj i nameće jednoumni svjetonazor

Francuskinja Claire Polin predsjednica je udruge SOS Education te u svome radu ukazuje na činjenicu da su pametni telefoni u školama velika napast i dekoncentriraju djecu, stoga će biti zabranjeni. No hrvatski promicatelji “sve samo digitalno” znaju najbolje. Pa čak više od prvog predsjednika Facebooka koji je priznao i rekao da “samo Bog zna kako naša mreža utječe na djecu”.

Također je priznao da su svjesno neetički razvijali Facebook kako bi se njime što više koristili ne samo odrasli, već i djeca. Navedeni primjeri zasigurno ne predstavljaju ljude koji koče informatički razvoj, no i oni su svjesni da korištenje računala, pametnih telefona, tableta i društvenih mreža treba biti primjereno dječjem uzrastu i njihovome razvoju. Odgovornost je nas odraslih da ih i u tom pogledu odgajamo i obrazujemo.

Kako komentirate pozitivne recenzije stranih recenzenata na novi kurikul predmeta Informatika?

– Oni koji financiraju reformu koja pretvara hrvatsku djecu u trans-zombije, osigurali su i pozitivne strane recenzije. Naime recenzije su hrvatskih znanstvenika proglašene od zainteresiranih, kojih ima i u redovima HAZU-a, kao histerizirajuće. Podrobnije je predmet jedne šire teme.

Koji bi, prema Vama, bio primjeren način uvođenja informatike u osnovnu školu?

– Mogu navesti jednu misao iz 1997. kada sam bio zamoljen da recenziram predmet Informatika za studente na jednom sveučilištu, a koji ih je trebao obrazovati za predmete Tehničke kulture i Informatike. Tamo je bilo navedeno da će učiti jedan, danas već zaboravljeni program. Napisao sam kako treba napisati da će učiti neki od tekućih programa, ali pritom treba biti svjestan da će, kada završe studij, taj program možda biti već zaboravljen, no kako će ipak naučiti osnove.
Preneseno u suvremeni kontekst, nema potrebe za prekomjerno učenje informatike u školi.

Jednom je australski ministar obrazovanja rekao “pa nećemo zapošljavati jedanaestogodišnjake kao programere”. Kao završnu poruku istaknuo bih rečenicu šefa kadrova u Siemensu danas davne 1999. godine: “Informacije se ne jedu, u njih se ne oblači i pod njima se ne spava”. Za život su nam potrebni i digitalno-fizički sustavi.

Realni je život negdje drugdje.

Izvor: narod.hr/Universitas