Prof. Hlača: Poduku o zaštiti prava djece dala nam je Zambija

U mnogim je afričkim državama samo 44% posto djece mlađe od 5 godina upisano u državne registre, odnosno matice rođenih. Možda iz kuta gledanja uređenih pravnih država ne postoji uopće svijest o tome što znači biti nepostojeće ljudsko biće koje nema apsolutno nikakvih prava budući da nema ni inicijalni osobni identitet. Znači da je u mnogim državama gotovo 60% djece res nullius, ne postoje kao subjekt prava.

Demokratska Republika Kongo zabranila je međunarodna posvojenja 25. rujna 2013. godine. Upravo se ta država navodi kao primjer države u kojoj gotovo da i ne postoje matične knjige. Matične knjige nisu samo osnova za priznavanje pravnog subjektiviteta te upisane osobe. Podatci iz matica osnova su za uspostavljanje obiteljskih veza s roditeljima, a time i srodnicima koje imaju mnogostruke pravne učinke. Republika Hrvatska uspostavila je diplomatske odnose s Demokratskom Republikom Kongo 19. listopada 2007. godine. Međutim, čini se da neposredna suradnja s tom državom baš i ne garantira visok stupanj pravne sigurnosti i izvjesnosti budući da Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Francuskoj Republici pokriva Kneževinu Monako, Benin, Čad, Ekvatorsku Gvineju, Gvineju, Kongo, Niger, Demokratsku Republiku Kongo, Togo i Srednjoafričku Republiku. Možda šutnja službene administracije leži baš u povijesnoj važnosti tog veleposlanstva u tom gradu svijetlosti koji je ipak dosta daleko od Kinshase.

> Afera Zambija: MUP izdaje putovnice za djecu iz DR Konga, a Ministarstvo obitelji ne zna da su ta djeca posvojena

>Zašto mediji šute da je u Zambiji zbog sumnje na trgovinu ljudima uhićena Noah Kraljević, vijećnica Možemo?

Safari u mutnom

Ne čudi da je za safari u mutnom izabrana upravo jedna takva afrička država. Nadležna tijela u RH ostala su zatečena i obratila se za pomoć između ostaloga i svemoćnoj SO(V)I. Čudi da nitko nije posumnjao u vjerodostojnost isprava koje su na općinske sudove, poput onog u Zlataru, počele pristizati u postupcima priznanja stranih (sudskih!) odluka.

Republika Hrvatska bila je zemlja članica CIEC-a Commission internationale de l’etat civil u Strasbourgu od 1999. do 2015. kad je odlučila istupiti iz te organizacije. Ta je Komisija zbog problema u zemljama članicama koje su imale učestalu suradnju sa mnogim stranim državama redovito raspravljala problematiku zloporaba akata osobnih stanja i status osoba bez dokumenata. Posao u radnim grupama bio je ponekad iscrpljujući zbog niza primjera i pokušaja ukazivanja na rješavanje problema koji su bili zajednički svim zemljama članicama CIEC-a. Zaključci su redovito dostavljani članicama u obliku preporuka Komisije.

Države koje su imale učestale probleme s verifikacijom izvornosti akata iz pojedinih zemalja angažirale su odvjetnike od povjerena u tim zemljama koji su imali zadatak provjeravati vjerodostojnost isprava. Kanada je pokrenula digitalnu bazu obrazaca akata građanskih stanja koja se neprestano popunjavala i svaki je službenik nadležan za provjeru autentičnosti isprava lako mogao ući u bazu podataka i odmah provjeriti minimum pretpostavki za priznavanje vjerodostojnosti akta. Ta je država bila spremna uz obvezu dostave izvornih isprava ustupiti tu bazu zainteresiranim državama. I strukovna udruga europskih matičara na svojim je kongresima često raspravljala tu problematiku i razmjenom iskustava gradila dobru praksu, ali u pravilu, bez predstavnika RH.

>Kako je akterica afere Zambija izigrala zakone: ‘Transrodna’ osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu

Dijete i njegova zaštita

U ovoj javnoj pomutnji kao da je zaboravljena temeljna Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. godine: odmah nakon rođenja dijete mora biti upisano u matične knjige te mu se mora jamčiti pravo na ime, pravo na državljanstvo i, koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu skrb. Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu. Države stranke osigurat će da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta. Djetetu se jamči pravo na očuvanje identiteta. Djetetu bez roditeljske skrbi potrebno je osigurati zamjensku zaštitu.

Takva zaštita može, inter alia, uključivati smještaj kod udomitelja, kafalu po islamskom zakonu, posvojenje ili, po potrebi, smještaj u odgovarajuće ustanove za skrb o djeci. Pri donošenju rješenja, osobita pozornost mora se posvetiti pravu djeteta na kontinuitet u djetetovu odgoju, kao i njegovu etničkom, vjerskom, kulturnom ili jezičnom podrijetlu.
Materija posvojenja u Republici Hrvatskoj uređena je Obiteljskim zakonom. Članak 186. odnosi se na državljanstvo posvojitelja, ali i posvojenika: ako su posvojitelj ili dijete strani državljani, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

> Šef Vrhovnog suda Dobronić prvo pomiješao dva Konga pa poručio: Hrvatski sudovi samo su potvrdili odluku o posvajanju suda DR Kongo

Poduku o zaštiti prava djece dala nam je Zambija

Čini se da nitko ne prepoznaje važnost te odredbe kojom se u zakonu koji normira postupak zasnivanja posvojenja generalno, u tim temeljnim odredbama štite prava posvojenog djeteta stranog državljanstva. Tom odredbom dijete stječe hrvatsko državljanstvo, ali pod pretpostavkom da su u prethodnom postupku bila zaštićena njegova prava kao ljudskog bića. Država naravno mora imati kontrolu nad odlukama o posvojenju kojima djeca strani državljani dobivaju hrvatsko državljanstvo. Mišljenja smo da je svaki postupak priznavanja stranih sudskih ili upravnih odluka o posvajanju djece od strane hrvatskih državljana u inozemstvu obvezatno mora prethodno biti dostavljen nadležnom ministarstvu koje bi surađujući s mrežom diplomatsko konzularnih predstavništava gradilo sustav dobre prakse radi obveza iz Konvencije UN o pravima djeteta koja je dio pravnog sustava i po snazi je iznad svih drugih zakona. Trenutno se to ministarstvo naziva Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Kad se u javnosti opetovano pojavljuju stručnjaci poput L.P.K. čini se kao da se Republika Hrvatska još uvijek nalazi u fazi razvoja pravnog sustava prije nove ere dječjih prava koja je započela Konvencijom UN o pravima djeteta iz 1989. godine. Upravo je zabrinjavajuće nesnalaženje i lutanje institucija u ovoj igri ping ponga s ispravama na stranim jezicima. Poduku o zaštiti prava djece dala nam je Zambija. U Demokratskoj Republici Kongu i u demokratskoj Republici Hrvatskoj postoji i djeluje isto bratstvo pravnih stručnjaka kojima je cilj zaobilaženje pravnih normi. Naravno uz diskretnu materijalnu potporu. Nije slučajno da je izabrana upravo ta država u kojoj nemamo diplomatsko konzularno predstavništvo i da se baš sud u Zlataru upustio bez prethodne provjere u nadležnom ministarstvu u postupak priznavanja strane sudske odluke… Spasimo djecu i ugled države jer pozvani ne znaju što da čine!

O autoru:

* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr