Prof. Mirjana Matijević-Sokol za Narod.hr: ‘Filozofski Fakultet u Zagrebu postao je mjesto gdje dominiraju vrlo niski interesi’

Foto: unicath.hr

Jedan od vodećih autoriteta za hrvatsku srednjovjekovnu povijest, prof. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, nedavno je naglo umirovljena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. O aktualnom obračunu s ideološkim neistomišljenicima na toj ustanovi već smo pisali ovdje, a sada smo za Narod.hr razgovarali s prof. Matijević-Sokol.

Svi nemili događaji događaji na Filozofskom fakultetu nisu sprječili da plodan znanstveni rad profesorice Matijević-Sokol bude prepoznat na ovogodišnjem Festivalu povijesti Kliofest, na kojem joj je dodjeljena nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo. Upravo je ta nagrada bila jedan od povoda našeg razgovora.

Prof. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol rođena je u Splitu. Osnovnu školu završava u Solinu, a klasičnu gimnaziju u Splitu. Diplomirala je studij arheologije i latinskog jezika i knjiženosti na Filozofskom fakultetu, nakon čega je punih dvadeset godina (1977.-1997.) radila kao stručnjak za srednjovjekovnu građu pri Zavodu za povijesne znanosti JAZU/HAZU u Zagrebu. S godinom zaposlenja upisala je poslijediplomski studij povijesti koji je uspješno završila obranivši 1985. magistarski rad „Toma Arhiđakon o počecima crkvene organizacije u srednjovjekovnom Splitu“ pod mentorstvom prof. Nade Klaić. Od 1989. vanjska je suradnica, a od 1997. stalno zaposlena djelatnica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, gdje je pod mentorstvom prof. Tomislava Raukara obranila doktorsku disertaciju „Toma Arhiđakon i njegovo djelo“. Nakon nedavnog umirovljenja na Filozofskom fakultetu, od ove godine počinje raditi kao zaposlenica Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol omiljena je profesorica generacija i generacija studenata. Život i djelo Tome Arhiđakona, kritičko izdanje Splitskog Evangelijara, najstarije hrvatske knjige, problem datacije i mjesta nastanka znamenite Višeslavove krstionice, samo su neke od tema kojima se prof. Matijević-Sokol bavila kroz svoj dugogodišnji rad.

Za Narod.hr prof. Matijević-Sokol govorila je o mnogim zanimljivim temama iz hrvatske srednjovjekovne povijesti, kao i o nedavnim nemilim događajima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i trenutnom stanju na toj ustanovi.

Festival povijesti Kliofest: Nagrada za životno djelo prof. Mirjani Matijević-Sokol, nagrada za diplomski rad studentu Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Zašto dramatično opada interes za upis na Filozofski fakultet? – Pročitajte apel protiv retrogradne ideologizacije nekad vodećega društveno-humanističkoga

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Križarski pohod Andrije II. započeo je iz Splita

“Struka je prepoznala i nagradila moj doprinos hrvatskoj historiografiji”

Narod.hr: Vrhunska ste stručnjakinja hrvatske medievistike i pomoćnih povijesnih znanosti, a Vaš veliki doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti prepoznat jei na ovogodišnjem Festivalu povijesti – Kliofestu. Što za Vas znači nagrada za životno djelo koju ste primili?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Nagradu za životno djelo Ivan Lučić dodjeljuju dvije strukovne udruge Društvo za hrvatsku povjesnicu i Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti (HNOPZ). To je priznanje struke koja je prepoznala i njome nagradila moj doprinos hrvatskoj historiografiji tijekom više od četiri desetljeća. Prvenstveno to se odnosi na moj rad na povijesnim izvorima, odnosno onaj temeljni stručni rad koji podrazumijeva visoka specijalistička znanja a koja u karijeri ne nose brzo bodove. Nagrada nosi ime oca hrvatske historiografije Ivana Lučića koji je pokazao da bez izvora i njihova istraživanja nema ni kritičke historiografije. Pa premda se razvijaju i nadograđuju metodološki aspekti kako ispričati priču o prošlosti zapisani i bilo koji drugi izvor ostaje temelj. Ova nagrada upravo je dokazala da je moj rad vidljiv. U ovom trenutku ona ima i snažnu potporu kolega meni kao nastavniku Filozofskog fakulteta gdje sam tri desetljeća kao vanjski suradnik i zaposlenik svoja znanja stečena prethodno u praksi u Akademijinom Zavodu prenosila studentima, a koji sam ove godine morala u ne baš lijepim okolnostima napustiti.

Narod.hr: Bili ste dugogodišnja zaposlenica Odsjeka za povijest na Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a nedavno ste, usprkos zahtjevima Vašeg odsjeka, umirovljeni. Mnogi ističu kako taj potez Filozofskog fakulteta zapravo predstavlja obračun s ideološkim neistomišljenicima. Koji je Vaš komentar na taj potez kao i, općenito, na trenutno stanje u kojem se nalazi Filozofski fakultet?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Filozofski fakultet u Zagrebu je za vrijeme mojeg studija, kao i dugo nakon toga, bio mjesto intelektualnog dijaloga na najvišoj razini. Bilo je uvijek politike, uvijek prepirki i pozadinskih svađa, ali se išlo do jedne razine i vrlo rijetko dalje. Danas više nije tako i u tome treba tražiti razlog zbog čega interes za Filozofskim fakultetom nažalost drastično opada. Konkretnije, u mojem slučaju osjećam žalost jer smatram da sam Fakultetu i svome Odsjeku mogla pružati još više ostankom i da sam neke stvari mogla dovesti do prirodnog završetka. S obzirom da mi nije produžen radni odnos na Filozofskom fakultetu za sljedeće dvije akademske godine, prešla sam kao znanstvena i stručna potpora na Hrvatske studije, odjel Sveučilišta u Zagrebu koji prolazi obećavajuću transformaciju. Bez obzira na potrebe koje je moj Odsjek za povijest iskazao, bez obzira što sam sve zakonske i dodatne uvjete ispunila, Vijeće Filozofskog fakulteta nije odobrilo produženje, uz prilično diskutabilne, neutemeljene, a na kraju i netočne argumente u raspravi, što se naknadno i dokazalo. Sve što se potom dogodilo ide u prilog tezi da Fakultet nije više mjesto objedinjavanja niti intelektualnih rasprava, nego se dopušta da dominiraju vrlo niski interesi koji dijele, stvaraju nekakve umjetne podjele između „starih“ i „mladih“ ili „naših“ i „vaših“ koje su navodno ključne u borbi za koeficijente i radna mjesta, a da se pritom nisu donijele nikakve strategije ili odluke koje bi to poduprle, dok se malo pažnje obraća najvećem kapitalu kojeg taj Fakultet nedvojbeno još ima – a to su tradicija i dobri akademski običaji koji su dugo vremena studentima bili smjerokaz.

Kritičko izdanje Splitskog evangelijara kao “točka na i” plodnog znanstvenog rada

Narod.hr: Što biste iz svog dugogodišnjeg znanstvenog rada izdvojili kao najveći uspjeh?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Sve što sam radila tijekom četiri desetljeća splelo se u jednu jedinstvenu temu, a to je srednjovjekovna latinska pismenost na hrvatskom povijesnom prostoru odnosno svi njezini aspekti. Odnosi se to na izdavanje i vrednovanje diplomatičkog gradiva, istraživanje života i djela Tome Arhiđakona, epigrafiku srednjega vijeka. Upravo bavljenje cjelokupnim korpusom hrvatskog „latinskog“ srednjeg vijeka koji nas uključuje u Europu donijelo mi je niz novih spoznaja i otkrića o tom vremenu. No svakako mislim da bez kritičkog izdanja Splitskog evangelijara kao točke na „i“ moga rada ne bi bilo ni ove nagrade.

Narod.hr: Upravo kritičko izdanje Splitskog evangelijara, najstarije hrvatske knjige, bio je jedan od Vaših velikih projekata, na kojemu ste radili godinama. Što je zapravo Splitski evangelijar i koliki je njegov značaj za hrvatsku povijest?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Književni krug ponudio mi je da priredim kritičko izdanje ovog kodeksa. S veseljem sam prihvatila ovu zadaću iako sam znala da je preda mnom dug put do konačnog rezultata odnosno do objave knjige. Shvatila sam ovaj posao kao veliku čast, ali i kao prirodan tijek mog profesionalnog puta. Splitskom evangelijaru, jedinoj i jedinstvenoj knjizi pripada izuzetno mjesto u korpusu hrvatske kulturne baštine. Splitski evangelijar je kodeks tj. knjiga pisana rukom na pergameni latinskim pismom koje se naziva poluuncijala. Sadrži četiri evanđelja odnosno dio biblijskog korpusa s onodobnom opremom, uvodima i kapitulacijom. Na temelju ovakvih zapisa uspostavljen je tekst Vulgate. Najraniji kodeksi kojih nema veliki broj u samim je temeljima europske pismenosti pa i europske civilizacije. Ulaskom u „znanstveni“ život krajem XIX. st. otkrićem Splitskog evangelijara na tavanu splitske katedrale postao je izazov europskim znanstvenicima zaslugom don Ivana Devića i don Frane Bulića. Obradio ga je paleografski Viktor Novak. I drugi su znanstvenici dali svoj obol spoznajama o njemu, ali projekt Književnog kruga koji je započeo faksimilnim izdanjem zahtijevao je ovu fazu njegove obrade. Već je Viktor Novak najavio kritičko izdanje ES (Evangeliarium Spalatenses transkripcijom i znanstvenom obradom što je na sebe bio preuzeo hrvatski povjesničar, Solinjanin don Lovre Katić. Eto, držim se sretnom što je ipak mene dočekao ovaj lijepi zadatak.

Narod.hr: Od čega se sve sastojao i koliko je dugo trajao rad na pripremi transkripta i kritičkog izdanja Splitskog evangelijara?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Najveći problem – ali i izazov – bio je kako predstaviti sve one zapise iz različitih vremena koji su u kodeksu ostavili traga a koji su važno kao povijesno vrelo. Naime, trebalo je razraditi sustavnu egdotičku metodu jer je svrha kritičkog izdanja obrada rukopisa tako da postane na novoj perceptivnoj razini dostupan širem krugu znanstvenika koji će dalje raditi na tekstu. Moram reći da nisam imala predložak kojega bih se držala nego sam sustav polako nadograđivala i pročišćavala. To je često zadavalo glavobolju jer je trebalo ne miješati kategorijalne razine. Inicijalni korak je bila transkripcija kodeksa, a zatim uspoređivanje osnovnog teksta s važećom Vulgatom. Takav pristup iskristalizirao je jezične inačice koje su odraz govornog jezika skriptora te ex silentio šalju poruku o mjestu nastanka. Znamo naime da ES prati enigma gdje je mogao ovakav kodeks biti napisan. S druge strane detaljna analiza paleografskih značajki – iako je pismo poznato još od V. Novaka – može indicirati vrijeme nastanka. Po mom mišljenju nakon provedenih analiza, Salona odnosno Split se moraju isključiti kao i vrijeme nastanka prije IX. st. No, ES – kako mu kaže ime – knjiga je Splita te je uz sv. Duju u samim temeljima Splitske Crkve. Nemamo razloga ne misliti da je ES poslao sam Sveti Otac Papa s Ivanom Ravenjaninom da se obnovi Salonitanska crkva. Rimsku provenijenciju snažno indicira umetnuti tekst Uvoda Ivanova evanđelja na grčkom jeziku, ali zapisan latinicom. Običaj čitanja evanđelja ili poslanica na grčkom jeziku, izvornom jeziku Biblije zadržan je do danas na svečanim misama na Božić, Uskrs i druge slične prigode.
Suradnik na transkripciji bio je doc. dr. sc. Tomislav Galović.

“Zbog mojih otkrića o Višeslavovoj krstionici neki moji kolege su se neakademski obrušili na mene”

Narod.hr: Jedan ste od vodećih autoriteta za lik i djelo Tome Arhiđakona, čijem ste životu i djelu posvetili velik dio svog istraživačkog rada. Koliko nam je Tomino djelo važan izvor za srednjovjekovnu hrvatsku povijest?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Djelo Historia Salonitana Splićanina Tome Arhiđakona, napisano na predivnom srednjovjekovnom latinskom jeziku iz XIII. st. Svim povjesničarima i filolozima koji istražuju hrvatsko srednjovjekovlje nepresušan je izvor koji potiče bavljenje kako tom izuzetnom ličnošću tako i njegovim spisom. Toma je visoko obrazovani Splićanin školovan u Bologni gdje su obrazovanje stjecali najveći intelektualci onoga vremena. Bio je aktivan u društvenom političkom i crkvenom životu Splita. I uz to je napisao povijest svoga Grada kroz ulogu crkvene organizacije. Meni je Toma bio izazov jer sam kao Solinjanka te školovana klasična filologinja, arheologinja i povjesničarka imala osim profesionalnih i sentimentalnih razloga uhvatiti se Tomina djela. Moja monografija Toma Arhiđakon i njegovo djelo izašla je 2002. godine. Analizirala sam djelo s aspekta spisa kao povijesnog izvora satkanog na temelju Tomi dostupnih dokumenata i literature u okvirima onoga vremena. Svojim doprinosom držim rasvjetljavanje jednog vrlo važnog aspekta Tomina djelovanja u javnom životu. Kako je politizacija često prisutna u procjeni povijesnih ličnosti gotovo da je njegov najveći doprinos – uvođenje „latinskog načina upravljanja“ Splitom eliminirala Tomu kao važnu ličnost hrvatskog srednjovjekovlja držeći ga Romanom, mrziteljem Hrvata i slično. Toma radi toga nije uvijek bio omiljena literatura. Ali moje „čeprkanje“ odnosno istraživanje XIII. st. i mentaliteta kao i stupnja društvenog razvitka dovela su do spoznaja da Toma u Split uvodi političku doktrinu kojom sprječava sukob interesa i koja omogućava postavljanje komunalne samouprave na zdrave temelje. Naime uspoređivala sam Tomin opis „latinskog načina upravljanja“ s traktatom Liber de regimine civitatum iz XIII. st. koji je služio kao vademecum potestatima te sam shvatila da je Toma bio ispred vremena, odgovorna javna osoba koja iskušane novosti uvodi u svoj Grad za njegov boljitak. Godine 2006. izašla je Historia Salonitana u prijevodu na engleski jezik. Latinski tekst je preuzet iz izdanja Književnog kruga iz 2004. godine koje je priredila Olga Perić. Ovo međunarodno izdanje čiji su uz O. Perić još suautori James Ross Sweeney, Damir Karbić i ja danas se nalazi u više od tisuću knjižnica širom svijeta kao sami temelj civilizacije kojoj pripadamo.

Narod.hr: Među temama kojima ste se bavili kroz svoj rad bilo je utvrđivanje porijekla te vremena nastanka znamenite Višeslavove krstionice. Suprotno nekim dotadašnjim mišljenjima, koji su Višeslavovu krstionicu smještali na područje Zahumlja, Vi ste dokazali da se krstionica izvorno nalazila u – Ninu. Što nam možete reći o tome?

Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol: Krstionicom s imenom kneza Višeslava bavila sam se iz aspekta paleografa. Moja istraživanja potvrdila su pretpostavke koje su već ranije iznijeli eminentni povjesničari umjetnosti. Paleografska analiza te sveukupna kontekstualizacija potvrdile su ranije pretpostavke i datirala krstionicu u početke IX. st. Zbog povijesnih vrela odnosno više različitih zapisa pretpostavljalo se da ona potječe iz katedralnog sklopa u Ninu. S obzirom da nije bilo potpuno egzaktnih činjenica koje bi bez dvojbe podrijetlo krstionice vezali uz Nin svako malo pojavljivale su se nove pretpostavke. No ništa do sada nije argumentiralo njezin smještaj u Zahumlje ili pak u neke druge sjevernije europske krajeve. Ove pretpostavke su se iznosile temeljem jednog – inače već poznatog – zapisa koji ne donosi nikakve spoznaje o njenom nekom drugom podrijetlu ili nemogućnosti pripadanja Ninu. Moji kolege koji su ovakvu „argumentaciju“ iznijeli silovito te su se i neakademski obrušili na mene. S obzirom da se i dalje bavim ovim važnim spomenikom hrvatske povijesti sve je više pouzdanih indicija koji ne osporavaju njezino ninsko podrijetlo kao i vremenski okvir početaka IX. st.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Izvor: narod.hr