Zašto dramatično opada interes za upis na Filozofski fakultet? – Pročitajte apel protiv retrogradne ideologizacije nekad vodećega društveno-humanističkoga učilišta

Foto: Fah, snimka zaslona; fotomontaža: Narod.hr

Prof. Darko Polšek profesor je sociologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju i voditelj studija antropologije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dana 5. travnja 2019. uputio je dekanici prof. Vesni Vlahović-Štetić i još desetorici nastavnika Filozofskoga fakulteta sljedeće pismo u kojem analizira sve veće srozavanje ugleda toga fakulteta u javnosti, razloge za svojedobno odbijanje suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom i najnoviji prijedlog za uvođenje obveznoga predmeta, nadahnutoga ideologijom prošlih vremena „Uvod u društveno-humanističke znanosti“ na Filozofskom fakultetu.

Pismo profesora Polšeka predstavlja apel protiv retrogradne ideologizacije nekad vodećeg društveno-humanističkog učilišta.

> Tko je Vesna Vlahović Štetić – dekanica Filozofskog fakulteta koja brani postavljenje totalitarnih simbola?

> Ponovno incident na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: Osvanuo natpis “Proleteri svih zemalja, ujedinite se”

> Dr. Ivo Lučić: Dok Europa i SAD komemoriraju žrtve komunizma, Filozofski fakultet, Sjeverna Koreja i Rusija slave ‘Oktobarsku revoluciju’

Pismo se brzo proširilo među djelatnicima Filozofskoga fakulteta, ali i u širim akademskim krugovima koji su zabrinuti alarmantnim stanjem i očiglednim civilizacijskim urušavanjem ove institucije.

Sve je počelo dolaskom prof. Vesne Vlahović Štetić i njezine ekipe na čelo Fakulteta, a bilo je znakovito najavljeno nešto prije kada je pod pritiskom istih snaga koje sada vode Fakultet akademik Mislav Ježić, jedan od najuglednijih i za međunarodnu vidljivost institucije najzaslužnijih profesora, na ponižavajući način otjeran s Fakulteta.

Uslijedila je ideološka čistka kojom su od istih snaga s Fakulteta otjerani akademik Krešimir Nemec, profesorica Mirjana Sanader i profesorica Mirjana Matijević Sokol. Zbog progona kojem su bili izloženi Fakultet su napustili profesor Željko Holjevac i aktualni prorektor Sveučilišta profesor Ante Čović.

Zbog neslaganja s načinom vođenja Fakulteta, profesoru Dragi Roksandiću onemogućeno je kandidiranje za naslov professor emeritus. Ideološka čistka zahvatila je i niže akademske razine tako da je posao na Fakultetu izgubio dr. Domagoj Brozović s Odsjeka za kroatistiku, a na grub način je bio ometen u postupku stjecanja doktorata asistent na Odsjeku za povijest Filip Šimetin Šegvić. Sve se proširilo i na administrativno i tehničko osoblje.

Kao što je poznato iz povijesti, ideološko nasilje uvijek se zasniva na zastrašivanju, na proizvođenju straha za vlastitu poziciju i egzistenciju u čemu se uprava Fakulteta do te mjere izvještila da je u institucijskom žargonu već nazivanju – strahoupravom.

U takvim okolnostima pismo profesor Polšeka ima iznimnu važnost jer predstavlja poziv na otrježnjenje onima koji su Fakultet poveli putem samouništenja i ohrabrenje djelatnicima Fakulteta koji bi se, unatoč osobnim rizicima, trebali aktivno suprotstaviti herostratskom vođenju ove institucije od nacionalne važnosti.

Dokumenti na koje se prof. Polšek osvrće jesu:

Pisma prodekanice za studijske programe od 18.3.2019. i 21.3.2019.

Novi model studija Filozofskoga fakulteta (12.3.2019.)

Opis uvodnoga kolegija Filozofskoga fakulteta „Akademske vještine“

Opis kolegija Uvod u društveno-humanističke znanosti

 

Pismo prof. Polšeka prenosimo u cijelosti:

„Cijenjeni kolege,

U javnoj raspravi o reformi i podizanju kvalitete studija, vjerojatno ste dobili nekoliko materijala o tome što bi uprava htjela postići tom reformom. Premda postoje brojne nedorečenosti vezane uz izradu modula i modularne nastave, želio bih Vam svrnuti pozornost na syllabus za predmet „Uvod u društveno-humanističke znanosti“, predmet koji bi trebali odslušati i položiti SVI budući studenti upisani na Filozofski fakultet tijekom prve godine.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

1) U tom syllabusu koji obećaje da će studenti nakon odslušanog kolegija moći „kritički misliti o društvenim fenomenima“ o „relevantnim društvenim problemima“, iz 15 nastavnih jedinica i cjelina, ne postoji NIJEDAN tekst koji o tim „fenomenima“ i „problemima“ ne bi pristupao s politički lijevih ili izrazito lijevih ideoloških perspektiva. Točnije: u cijelome syllabusu, sastavljenom od 40 izvora koje bi studenti morali obraditi, ne postoji NIJEDAN tekst koji bi fenomenima „društva“, „znanosti“, „vremena“, „kulturi“, „jeziku“, „diskurzu“, „identitetu“, „nesvjesnom“ i sl. pristupio iz neke druge perspektive, recimo liberalne ili konzervativne, ili zašto ne? one politički neutralne. Prema tom syllabusu, svi će studenti, primjerice, o znanosti učiti na temelju Lyotardove knjige o postmodernom stanju, o društvu će učiti iz Engelsove knjige „Porijeklo porodice“(ovdje se srpska riječ ne može izbjeći, jer hrvatska riječ „obitelj“ podrazumijeva „buržoasku obitelj“); o jeziku se uči iz Eagletonove knjige, o ideologiji se – to je posve prirodno, zar ne? – uči iz Marxove i Althusserove literature, o „diskurzu“ se opet prirodno uči iz Foucaulta i iz Foucaulta /za početnike/, o identitetu će se učiti iz Žižeka i Judith Butler, o naciji će se učiti iz raznolike literature, koja međutim ima jasan zajednički nazivnik a to je da je nacija proizvoljna konstrukcija; o politici će se učiti iz Rancierea, a o obrazovanju iz Girouxova teksta o ideologiji u obrazovanju.

Moje je osnovno pitanje: ako studenti na prvoj godini /ni u jednoj nastavnoj jedinici/ neće imati doticaj s tekstovima drukčijih političkih opredjeljenja, kako se onda možemo nadati da će studenti moći „kritički misliti o društvenim fenomenima“. Iz syllabusa proizlazi da je „kritičko mišljenje“ moguće samo kao izrazito ljevičarsko političko mišljenje, i to takvo koje ne nudi niti informaciju o drukčijim perspektivama. I još gore, syllabus pretpostavlja da se o svim „relevantnim društvenim problemima“ MORA razmišljati isključivo iz ideološke, i to naravno lijeve perspektive.

Dopustite da Vas podsjetim kako je Filozofski fakultet odbacio suradnju s jednom sastavnicom sveučilišta zbog toga što se pretpostavljalo (vjerujem s izvjesnim pravom) da se na toj sastavnici o „relevantnim društvenim fenomenima“ raspravlja isključivo iz ideološke perspektive. Sada vidimo da Filozofski fakultet predviđa „reformu studija“ koja će ići u pravcu istog „ishoda učenja“, naime takvog ishoda koji će također raspravljati, odgajati i indoktrinirati buduće studente o društvenim fenomenima isto tako – iz samo jedne ideološke perspektive.

Dopustite mi također da Vas podsjetim (malo sam stariji i čuvam neki oblik institucijskog pamćenja) – da je Filozofski fakultet prije tridesetak godina imao gotovo identične oblike nastave u „općim programskim osnovama“ (u obliku raznih Marksizama, Predvojničkih obuka, Didaktika, Kultura pisanja i sl.) – što se u to vrijeme JNA-vojnički zvalo POiV (Političko obrazovanje i vaspitanje) te da su te „opće programske osnove“ bujale dok naposljetku nisu postale rak-rana ne samo društvenog sustava (zbog kojeg smo između ostaloga imali velikih društvenih problema), već i rak-rana samog studiranja: što više opće-programskih osnova, to manje specijaliziranih znanja. Sada, trideset godina kasnije, nakon promjene društveno-političke „formacije“, nakon uvođenja demokracije itd“ */neki nam kolege nude IDENTIČAN PROGRAM I IDENTIČAN SADRŽAJ!/* */kao da se/* u tih trideset godina, ili točnije – u tih 150+ godina od nastanka „velike Marxove misli“ u znanosti i društvu ništa bitno nije dogodilo!

Niti u jednoj nastavnoj jedinici nije ponuđen nijedan udžbenik iz izabrane tematike. Namjera kreatora syllabusa očito je bila da se studenti sretnu sa „samim izvorima“ („zu den Sachen selbst!“), s neiscrpnim i vječnim vrelima marksističke literature iz sredine 19. stoljeća, kao „kritičkim“ tumačima /aktualnih društvenih problema/, pa se u ime toga primjerice studentima nudi Marxova /Njemačka ideologija/ (19. stoljeća)?

Osobno nemam ništa protiv da autori spomenutog syllabusa rade po tom syllabusu ako je to njihov znanstveni i moralni doseg, ali sam izuzetno protiv toga da se takav (ili neki sličan „reformirani“) program na Filozofskome fakultetu nameće svim budućim studentima našeg fakulteta.

2) Autori syllabusa toliko su uvjereni u ispravnost i znanstvenost svog dizajna, da su dodali i napomenu na kraju kako će se „(i)zraditi detaljan priručnik za nastavnike s pripremama nastave i nastavnim materijalima, te organizirati radionice s budućim izvođačima nastave na kolegiju“, kako ne bi bilo zabune, ako se zalomi da taj predmet predaje netko drugi, /kako stvarno treba izvoditi tu nastavu/. (Detaljan priručnik! Da se slučajno ne dogodi da netko o obaveznoj – marksističkoj literaturi možda počne predavati na neki drukčiji način!) Autori su vjerojatno mislili napraviti radionice s power-pointovima koje će drugi, manje obrazovani predavači od autora syllabusa, morati kopirati i slijediti. Toliko o razvoju kritičnosti studenata kao „ishodu učenja“ na tom kolegiju.

3) Osim što je syllabus prepun potpuno ideoloških sadržaja i materijala kojima po mom mišljenju nije mjesto ni na jednom ozbiljnijem kolegiju na Filozofskom fakultetu (strip „Foucault za početnike“, „vrijednost pripovijedanja kao znanstvena metoda“), ono što čini cijelu stvar s tim syllabusom dodatno žalosnom jest /stvarna neinformiranost (ili – želimo li biti blagonakloni – nevoljnost!) da se raspravlja o recentnijoj znanstvenoj literaturi o izabranim temama/. Primjerice, u nastavnoj jedinici o „nesvjesnom“, autori kažu kako se „težište stavlja na otkriće nesvjesnog i načina na koji se manifestira“. U ime toga predviđena je literatura Freudova knjiga „Tumačenje snova“. (Tek podsjećanja radi, u toj se knjizi snovi o ravnim i šiljatim predmetima tumače kao nesvjesne manifestacije muškog spolnog organa, a okrugli predmeti i posude kao simboli ženskih spolnih organa.) U međuvremenu, otkad je Freud objavio svoje „tumačenje snova“ (1900.) mnogi su društveni znanstvenici dobivali čak i Nobelove nagrade za obradu tematike nesvjesnog (primjerice Kahneman: Misliti brzo i sporo), ali autorima nije palo na pamet da bi naši budući studenti morali znati nešto o /suvremenoj /ili možda – zašto ne? – /znanstvenoj/ literaturi, a ne o pseudo-znanstvenoj literaturi iz 19. stoljeća. Sličan se problem pojavljuje i u drugim nastavnim cjelinama. Engelsova knjiga „Porijeklo porodice“ u biti je prepričana Morganova knjiga Drevno društvo, ali se Morgan danas spominje u kontekstu raznih rasizama i sl. nepodobnih doktrina, stoga „original“ nije dovoljno pravovjeran. Ukratko: doista bi nas trebalo čuditi da stoljeće i pol etnološke, sociološke i antropološke znanosti nakon objavljivanja tog marksističkog klasika nije postiglo /ništa relevantnije/ na izabranu temu. Nadalje, u nastavnoj jedinici „Jezik“ čini se da se nakon de Saussureove knjige „Tečaj opće lingvistike“ (iz 1916.) na području znanosti o jeziku nije dogodilo ništa relevantno.

4) Da bi se zamaglila /znanstvena (i ideološka) zastarjelost literature/, autori syllabusa često koriste „recentnija izdanja“ takvih knjiga, pa se studentima na temelju predloženog syllabusa može učiniti kao da je riječ o novijoj literaturi. Iz syllabusa proizlazi da je Freud svoje djelo objavio 2001., de Saussure 2000., Marx 1979.; Althusser 2018.(!), Faucault 1994., Bahtin 2009.; Kuhn 2013.; Lyotard 2005; Bourdieu 2014. Kolegij Uvod u društveno-humanističke znanosti po svojem bi sadržaju doista mogao obrađivati starije knjige, kao djelima koji su oblikovali zapadnjačku tradiciju, kao izvorima onoga što bi obrazovana osoba u društveno-humanističkim znanostima trebala znati i pročitati. Ali ako je riječ o potrebi za čitanjem „starijih“ knjiga, ne bi li onda bilo primjerenije da se čitaju klasici, djela koja su ostavila trag u našoj civilizaciji? Ne bi li možda bilo primjerenije očekivati da obrazovana osoba koju želimo odgojiti zna i može čitati tj. posegnuti za Aristotelom, Descartesom, Herodotom i Tukididom, Gibbonom, Kantom, umjesto za Marxom, Engelsom, Lyotardom, Althusserom, Foucaultom, i sličnima?

5) U raspravi na mojem Odsjeku, čule su se i kritičke opaske na račun syllabusa, o tome da studenti na prvoj godini nisu (tj. neće moći biti) sposobni za obradu predloženih ishoda učenja. /Kritiku možemo izraziti i tim eufemističkim riječima./

Nakon prvog čitanja predloženog syllabusa koje je u meni izazvalo neopisivu indignaciju 1) zbog drskosti (evo: opet su nam došli Talibani), 2) zbog nepoznavanja i nepoštovanja dobre fakultetske tradicije kojom se ukinula ideološka nastava (barem za SVE studente), 3) zbog moralne nedosljednosti i izvrnutosti „ kojom smo nesuradnju s jednom sveučilišnom sastavnicom odbacili zbog „ideološkog sadržaja“, da bismo samo malo kasnije predložili isto takav (ako ne i mnogo gori!) „ideološki sadržaj“ samo s druge strane političkog spektra, 4) zbog nepoznavanja recentne i relevantne novije literature na području društvenih i humanističkih znanosti, – sada sam samo žalostan.

Ali nadam se da ćemo imati dovoljno mudrosti, znanja, moralnog integriteta da ne dopustimo da ovakav prijedlog zajedničkih programskih osnova, programa kojim bismo indoktrinirali SVE buduće studente našeg fakulteta – prođe kao naša zajednička ideja o tome što bi svi naši budući studenti trebali znati! Nemojmo nasjesti na priču: „pa onda doradite Vi!“ /Ne smijemo dopustiti ikakvu doradu ovakvog syllabusa! /Riječ je o skandalu i smijemo se samo nadati da neće doprijeti do šire javnosti koja o našem Fakultetu ionako misli kao o „Crvenoj utvrdi“, čime bi se takav stereotip javnosti – zbog kojeg nam dramatično padaju upisne kvote – još dodatno zacementirao!

Dopustite još završnu riječ, prijedlog: u vrijeme demokracije, student mora moći birati svoje sadržaje, pa ako hoćete i – ideologije. Ako Fakultet odluči da je dobro i potrebno imati neki oblik nastave, i korpus sadržaja kojim će se informirati o tome što se zbiva na područjima društvenih i humanističkih znanosti, i /kada već uz to imamo zajednički upisni postupak/ /za sve studente/, ne bi li bilo MNOGO PRIMJERENIJE I MORALNIJE dopustiti studentima da odslušaju niz kolegija po vlastitome izboru, te da potom, nakon recimo prvog semestra upišu one studije koje doista žele ovisno o informacijama koje su stekli u prvome semestru? Alternativno: ako smatramo da takve sadržaje na svojim studijima (iz nekih razloga) neće dobiti, ne bi li bilo bolje da im ponudimo /niz kolegija/ kao alternativu ovakvom ideološkom, zastarjelom i ignorantski predloženom syllabusu?

(slobodno proslijedite mail svima za koje mislite da su zainteresirani)

Srdačno,

Darko Polšek“

 

Izvor: narod.hr