Prof. Podolnjak: “Ustav nije trgovački ugovor SDP-a i HDZ-a”

Gost Novog dana na N1 televiziji bio je profesor Pravnog fakulteta i jedan od autora referendumskih pitanja GI “Narod odlučuje”, Robert Podolnjak. Razgovor s njim prenosimo u cijelosti.

Sva pitanja tiču se oduzimanja prava manjinskim zastupncima?

Oni su izrazili što žele, a mi koji smo definirali sam tekst, smo ga uobličili u dva pitanja.

Nakon što se prikupljeni potpisi predaju Saboru, a potom Ministarstvu uprave, što slijedi dalje?

Odbor za Ustav je matično radno tijelo kada su u pitanju referendumi. Nakon provjere Ministarstva uprave, ako se utvrdi da je dovoljan broj potpisa, oni će izvijestiti Sabor. Tada Odbor za Ustav razmatra pitanja i postoji mogućnost da predloži Saboru da pitanja pošalje Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti.

Postoje li rokovi?

Zakon to nije predvidio. Postoji dosta zakonodavnih rupa u Zakonu o referendumu. Građani su morali dati i OIB uz ime i prezime. Na koji način će Ministarstvo uprave to provjeravati i hoće li provjeriti sve potpise, to mi je teško predvidjeti.

Građanska inicijativa je tražila da njihovi predstavnici budu prisutni kod brojanja.

Oni imaju pravo to tražiti. Već se govori da možda nema dovoljno potpisa i zbog toga možda postoji bojazan kod Građanske inicijative. Vjerujem da su i oni provjeravali i bilo bi dobro da zajednički utvrde kako bi se izbjegla situacija nevjerodostojno utvrđenog broja potpisa.

Ustavni sud ima rok?

Oni imaju rok od 30 dana i to je propisano Zakonom o Ustavnom sudu. Barem u tom dijelu bismo znali kad očekivati odluku.

Većina političara ne slaže se s prijedlogom pitanja, a i ustavni stručnjaci su podijeljeni.

Mi ćemo napisati široko obrazloženje uz oba referendumska pitanja i javnost će moći vidjeti da su detaljno utemeljena. To će biti drugi tjedan, kad se potpisi predaju. Kad je riječ o ograničenju prava zastupnika manjina, o tome govorim već 10 godina. Nisam svoj stav promijenio. O tome govore i mnogi analitičari i profesori i to će sve biti u obrazloženju, to se nije pojavilo preko noći. Profesor Smerdel je na tribini 2014. govorio o smanjenju prava zastupnika manjina. Mislim da ne postoji oštra podjela po tom pitanju nego po pitanju načina na koji tome treba pristupiti.

Što će našem političkom životu donijeti to ograničavanje?

Zastupnici manjina su bitno različiti od ostalih zastupnika. Moj mandat, jer i ja sam zastupnik u Saboru, proizlazi iz Ustava, njihov ne. Ustav jedino kaže da se manjinama može osigurati da biraju svoje predstavnike. Svi zastupnici manjina imaju niži pravni temelj za svoje postojanje jer je ono utemeljeno na organskom zakonu, a ne na Ustavu. Njihov je demokratski legitimitet niži od legitimiteta zastupnika biranih u izbornim jedinicma. Oni mandat ostvaruju s daleko manjim brojem glasova i taj mandat ne može biti isti. To bi trebalo biti privremeno rješenje. I Venecijanska komisija kaže da pripadnike manjina treba integrirati u društvo i da biraju zastupnike kao i ostali građani. Za njih glasuje 18 posto pripadnika nacionalnih manjina. Oni i nisu zastupnici većine pripadnika nacionalnih manjina.

Imamo 22 nacionalne manjine. Ne mislite da će na ovaj način biračima biti oduzeto pravo?

To je trebalo biti privremeno pravo, to nije vječno stečeno pravo koje se ne može mijenjati. Na to upućuje i izvješće Venecijanske komisije. Ponavljam, oni ni po čemu nemaju isti mandat kao zastupnici birani općim pravom glasa.

Što bi za većinu značilo kada bi se oduzelo pravo manjinskim zastpnicima?

Oni ne bi trebali presuđivati pri formiranju vlade, pri glasovanju o povjerenju i nepovjerenju. Niz godina njih 8 bitno odlučuje o povjerenju ili nepovjerenju vladi. Oni su kao grupacija presudno važni. To je u ovom trenutku jasno svim građanima, bez njih parlamentarna većina nje postoji. To znači da mi ne bismo imali ni Vladu, već bismo bili na izborima. U ovom trenutku premijer ovisi o klubu zastupnika nacionalnih manjina. Ako bi njih nekoliko otkazalo suradnju, imali bismo izbore.

Kada bi to uspjelo, neki pretpostavljaju da bi nakon sljedećih izbora moglo biti velike koalicije.

O velikoj koaliciji se dugo priča. Što će se dogoditi nakon sljedećih izbora… To je moguće, dogodilo se u Njemačkoj. Svi su rekli da ne žele veliku koaliciju. I što se dogodilo? Dvoje najvećih izbornih gubitnika su sklopili izbornu koaliciju. Vjerojatno bi se to dogodilo i u Hrvatskoj. Jedan takav mandat bi bio dovoljan da obje stranke padnu i nikad se ne vrate na vlast.

Prijevremeni izbori?

Mislim da smo ih trebali imati prošle godine kad se dogodilo ono sramotno preslagivanje vlasti. To se nije dogodilo u hrvatskoj parlamentarnoj povijesti, da se stranka raskolila i tijekom utakmice podržala drugu stranu. Za to građani nisu glasali.

Zastupnici donose zakone o tome kako će ih se birati.

To je moje omiljeno pitanje. Tvrdim, i nisam jedini, zastupnici koji odlučuju o izbornim zakonima su u sukobu interesa. Oni odlučuju o tome kako će ih se birati i koliko će biti sigurni u tom izboru. To je klasični sukob interesa. U nizu država je osviješteno je da odluku treba prepustiti biračima na referendumu. Građani su nepristrani i oni mogu odlučiti koji je sustav bolji i zato je ta odluka ispravnija. Građani su na kraju za to i potpisali.

Može li SDP-ova inicijativa za definiranje referendumskih pitanja preduhitriti Građansku inicijativu?

Samo nakon Građanske inicijative. Onog trenutka kad je ona započela prikupljati potpise, utakmica se mora odigrati prema pravilima koja su važila u tom trenutku. Pravila se ne mogu mijenjati usred utakmice. Ustav nije trgovački ugovor SDP-a i HDZ-a pa da oni šalju ponude jedni drugima. Oni ispituju teren, jedni nude drugima, a to nije njihova trgovačka pogodba. Ustav je vlasništvo građana Republike Hrvatske i treba ih pitati slažu li se s tim prijedlozima. Tko daje prvo dvjema strankama da uzimaju prava građanima? Bez ustavnog referenduma to se ne bi smjelo dogoditi.

Prijedlog Zakona o sprječavanju sukoba interesa čini se, ograničava pravo Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.

Činjenica je da je Povjerenstvo koje je okončalo s radom radilo kvalitetno, stručno, neovisno i proaktivno u smjeru poštivanja zakona i sankcioniranja dužnosnika. Taj rad je u Saboru ocijenjen kvalitetno. Većina članova Povjerenstva onda nije dobila priliku za novi mandat i to je bio prvi korak demontaže Povjerenstva i već tada smo uočavali namjeru da se ono na neki način postavi kao manje aktivno tijelo koje će djelovati na sprječavanju sukoba interesa. Prijedlog zakona je trebao dodatno pasivizirati ulogu uzimajući najvažnije odredbe kako Povjerenstvo ne bi imalo pravni temelj sankcionirati dužnosnike. Ono bi najvjerojatnije zaprimalo imovinske kartice dužnosnika i to arhiviralo. Brisati iz zakona sve potencijalne situacije koje su sad dobro definirane značilo bi da se oni ne mogu konkretno pozvati na neku odredbu zakona i novčano sankcionirati dužnosnika i dovesti ga u javnosti u situaciju da se kaže da je nedvojbeno u sukobu interesa.