Christopher Dummitt i Zachary Patterson, dvojica kanadskih profesora, proveli su opsežno istraživanje o političkom afinitetu, svjetonazorskom opredjeljenju i ideološkom profilu zaposlenika na institucijama visokoga obrazovanja u Kanadi. Njihov je zaključak porazan: sveučilišta su postala monolitne barikade na kojima se sprječava raznolikost mišljenja i sloboda govora, fakulteti su postali utvrde neprijateljstva prema onima koji se ne zanose ljevičarskim ili liberalnim idejama, a studentski su kampusi postali prostori autocenzure, piše prof. Valerije Vrček za Glas Koncila.
> Prof. Vrček: Pandemija i klimatski poremećaj – dvije agende s mnogim zajedničkim karakteristikama
> Prof. Vrček: Što povezuje pandemiju i klimatski poremećaj?
Ljevoruki profesori
U kanadskom je društvu deklarativna podjela na lijevo ili desno, konzervativno ili liberalno, polovična stvarnost, s pomakom na jednu ili drugu stranu, koji ovisi o blizini izbora, ekonomskoj situaciji ili dnevnopolitičkim incidentima. Naprotiv, na sveučilištima je lijevi izbor političkoga identiteta gotovo plebiscitaran – više od 85 posto znanstvenika i profesora maše lijevom rukom. Manje od 10 posto zaposlenih na sveučilištima glasuje za desno orijentirane ili konzervativne stranke.
Dihotomija javnosti i akademije
Drugim riječima, društveni se život ne zrcali u akademskim krugovima. Politička monolitnost u rektoratu, laboratoriju ili auli sveučilišta strano je tkivo u društvu te je izravna opasnost za slobodu govora, mišljenja i istraživanja. U prikazanoj studiji na pitanje: »Jeste li zabrinuti za sigurnost posla, gubitak reputacije ili zastoj u karijeri kada izražavate svoje mišljenje o raznolikosti u društvu?« više od polovice desno orijentiranih sveučilištaraca odgovorilo je pozitivno, a samo se deset posto ljubitelja lijevih opcija smatra zabrinutim.
Akademska sloboda u krizi
Do sličnih je zaključaka došao Eric Kaufmann, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Londonu, koji je studijom pod naslovom »Akademska sloboda u krizi: kažnjavanje, politička diskriminacija i autocenzura« upozorio da politička asimetrija na sveučilištima dovodi do raznih oblika autoritarnoga ponašanja i mišljenja. On podsjeća na primjer da se na poznatom sveučilištu Harvardu samo 1,5 posto zaposlenih izjašnjava »konzervativnima«, a 82 posto njih pripada »liberalnomu« svijetu.
Posljedice toga lako su mjerljive: 40 posto sjevernoameričkih profesora ne želi zaposliti onoga tko podupire Donalda Trumpa, a 33 posto engleskih profesora ne želi zaposliti onoga tko podupire »brexit«.
Patologija lijevoga sveučilišta
Ti su anglofonski rezultati relevantni za Europsku uniju, uključujući Hrvatsku, jer je slična epidemija slobodarstva zahvatila Stari Kontinent. Sveučilište bi trebalo biti kuća znanja, a njezina ekologija (grč. oikos = dom) pretpostavlja odnose koji uključuju spektar (političkih) boja. Ulijevo nakrivljeno sveučilište krhka je arhitektura, koja boluje od suženoga vida, tubularne percepcije, političke korektnosti i društvenoga daltonizma. Lijevoliberalnim ljudima s diplomom u džepu puna su usta tolerancije i manjine koju, eto, ne vide među vlastitim redovima, u susjednom uredu, laboratoriju, na fakultetskim hodnicima…
> Prof. Vrček: Zašto su liberali postali perjanice COVID-totalitarizma?
Kultura otkazivanja
Akademski unitarizam, bilo koje vrste, desnoga ili lijevoga ekstrema, uvijek dovede do misaonoga jednoumlja, cenzure i kulture otkazivanja, koja je posebno tijekom pandemijske krize postala intenzivna i besramna. Elite koje postaju autistične, poput harvardske ljevice, pretvaraju se u kaste, a njihova homogenost u hegemoniju. Takve se kaste otuđuju od društva, a »ljevoruka znanost« očekivano gubi povjerenje javnosti. Mnoge takozvane teorije zavjere zapravo su bunt protiv akademskih elita i njihovih proizvoda, protiv stručnjaka s dvije lijeve ruke, protiv institucije u kojoj je konvergencija prema istini kontaminirana političkim svjetonazorima.
> Faktograf tvrdio da ne vrši cenzuru, a onda se žalio da ih se zastrašuje jer onemogućuju ‘širenje demagogije’
> Britanski medicinski časopis zatražio od Zuckerberga da prestane s cenzurom zbog istraživanja cjepiva
> Tko se do sada našao na meti Faktografa?
Oksimoroni u Hrvatskoj
Objavljene studije otkrivaju i tumače zbog čega su javnozdravstvene politike tijekom pandemije bile obojene lijevim dijelom spektra. To je vrijeme velikih podjela i zabrana bilo jasan pokazatelj da politička isključivost među profesorima nije lokalizirani poremećaj na sveučilištima, fakultetima ili znanstvenim institutima, nego se prelijeva i onečišćuje druge javne prostore. U hrvatskoj se verziji, na primjer, to može primijetiti kao nasilje trivijalnih pojmova ili oksimorona poput »građanski odgoj«, »kritičko mišljenje« ili »rodni studiji«, koji se već godinama nameću u školskom i obrazovnom sustavu.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
