Prof. Vrček: Pandemija i klimatski poremećaj – dvije agende s mnogim zajedničkim karakteristikama

vrček klimatske promjene pandemija
Foto: Foto: pharma.unizg.hr, Fah, Depositphotos; fotomontaža: Narod.hr

Ramesh Thakur, profesor emeritus s australskoga sveučilišta u Canberri i bivši savjetnik generalnoga tajnika Ujedinjenih naroda, otkriva analogije i sličnosti između globalne borbe protiv koronavirusa i ugljičnoga dioksida. Pandemija i klimatski poremećaj dvije su agende s mnogim zajedničkim karakteristikama, koje profesor Thakur prikazuje kroz osam slika, piše prof. dr. sc. Valerije Vrček za Glas Koncila.

> Prof. Vrček: Što povezuje pandemiju i klimatski poremećaj?

U prošlom su broju prikazana četiri zajednička nazivnika: licemjerje elita koje provode mjere u koje ne vjeruju, (kvazi)znanstveni modeli epidemijskih krivulja i globalnoga zagrijavanja, proizvodnja straha kao ambalaža za prodaju političkih akcija te pojava znanstvenih dogma koje se štite cenzurom i kulturom otkazivanja.

Država dadilja

U nastavku svojih promišljanja profesor Thakur govori o državi dadilji, petom elementu koji je zajednički javnozdravstvenomu i zelenomu aktivizmu. U oba se slučaja ugroze pojavljuje državni aparat čija moć ekspandira jer »vlada zna najbolje i kadra je odabrati pobjednike i gubitnike«. Korisni učinci državnih intervencija su preuveličani, dnevne se politike temelje na optimističnim prognozama, a potencijalne se štete i kolateralne žrtve zanemaruju. Thakur stoga podsjeća javnost: »Koliko su nas godina uvjeravali da će obnovljivi izvori postati jeftiniji, a zelene su subvencije bile samo privremene mjere? Baš kao što su pandemijska zatvaranja bila potrebna kroz (samo) nekoliko tjedana da bi se izravnala epidemijska krivulja, a cjepivo će nas, bez nametanja obveze, vratiti u staro normalno.«

Thakur zaključuje da je država dadilja preuzela potpunu kontrolu nad privatnim poduzetništvom, što se opravdava »križarskim ratom u spašavanju svijeta i u spašavanju bake«.

Moralna ucjena

Nametanje etičkih okvira karakteristično je za obračun društva s koronavirusom i ugljičnim dioksidom. Taj šesti zajednički element moralna je ucjena kojom se opravdava potreba »masovnoga ekonomskoga samožrtvovanja«. Politikom zatvaranja i niskoga ugljičnoga otiska ljudima se, posebno onima u zapadnim društvima, nameće krivnja zbog visokoga standarda i kvalitete života. Istodobno vlade tih država uvođenjem zaštitnih mjera povećavaju socijalne nejednakosti unutar društva i među narodima. To je sedmi zajednički nazivnik na kojem profitiraju farmaceutske kompanije i industrija zelene energije. Profesor Thakur smatra da su za održavanje magičnih rješenja protupandemijskih i protuklimatskih politika potrebne goleme količine financijskih injekcija, koje nitko ne može zaraditi niti ih može vratiti.

Nove podjele

Epidemijska su zatvaranja pojačala razlike među zaposlenima, stvorila su »elite laptop-klase koja radi od kuće, dok obična radnička klasa održava distribuciju hrane i prikupljanje smeća«. S druge strane klimatske akcije, s povećanjem cijena energenata, prisiljavaju bogatije na spuštanje životnih standarda, smanjuju broj radnih mjesta, a nerazvijenim zemljama odgađaju razvoj i izlazak iz siromaštva. »Pritom se pokušaji procjene koristi i štete zdravstvenih i klimatskih politika prozivaju nemoralnima i zlima, pokvarenim procjenama koje dolare stavljaju ispred života«, dodaje Thakur.

Svjetska birokracija

Posljednja, osma slika koja zrcali pandemijsku i klimatsku agendu jest podvrgavanje nacionalnih vlada međunarodnim tehnokratima. Najbolji su primjeri takve kapitulacije, smatra Thakur, proliferacija klimatske birokracije i najava novoga globalnoga pandemijskoga ugovora čija će zaštitnička uloga nadmašiti Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Usprkos otporima, posebice u Africi, novi se pandemijski savez polako ostvaruje.

Upozorenja profesora Thakura, dobra poznavatelja globalnih politika, nisu nužno fatalna niti su presuda čitavu svijetu. Slike poveznice zdravstvenih i klimatskih politika napisane su i objavljene upravo stoga da pomognu ljudima zauzeti stajalište, prepoznati procese, pa i one patološke. Njegova promišljanja dijele mnogi drugi znanstvenici, stručnjaci i intelektualci, koji nisu uvjereni da su službene politike najbolji ili jedini mogući odgovor na stvarne izazove svijeta, zaključuje prof. dr. sc. Vrček.

O autoru

* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček predstojnik je Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/glas koncila

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.