“Hrvatska je članica Haške konferencije. Naša tijela i osobe koje se bave ovim područjem trebaju biti kontinuirano u kontaktu s Haškom konferencijom. Imam sljedeći podatak: naime, 2016./2017. poslan je upitnik svim zemljama koje su članice, a RH je jedna od njih, u kojem se traži da odgovore na pitanja gdje imaju probleme vezane uz priznavanje stranih sudskih odluka glede posvojenja, pa i iz onih zemalja koje nisu članice Konferencije.
Nekih 35 zemalja je poslalo odgovore Haškoj konferenciji, da bi zajedno vidjeli koji su to problemi i da bi zajedno našli rješenja za njih, ali Hrvatska to nije učinila. Primjerice, Slovenija i Srbija su to učinile, ali nisam vidjela da je naše središnje državno tijelo poslalo odgovore i ukazalo na te probleme, odnosno odgovorilo na pitanja.” – istaknula je na HRT-u prof. dr. sc. Branka Rešetar, profesorica s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku u razgovoru posvećenom aferi Zambija i Hrvatima optuženima za trgovinu djecom iz Konga.
Problem priznanja strane sudske odluke
Podsjetimo, četiri hrvatska para koja su, s dokumentima za koje se sumnja da su krivotvoreni, pokušali posvojiti djecu iz DR Kongo i dovesti ih u Hrvatsku, uhićeni su početkom prosinca u susjednoj državi – Zambiji, gdje su nedavno i optuženi te izvedeni pred sud. Sud im je dopustio da se brane sa slobode ako ispune određene uvjete. Od prvotne šutnje hrvatskih institucija o ovom problemu, sada se polako objavljuju određeni podaci koji dodatno ne idu prilog optuženima.
> Šef Vrhovnog suda Dobronić prvo pomiješao dva Konga pa poručio: Hrvatski sudovi samo su potvrdili odluku o posvajanju suda DR Kongo
>Kako je akterica afere Zambija izigrala zakone: ‘Transrodna’ osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu
> Zašto su u HTV-ovoj emisiji Otvoreno o aferi Zambija potpuno prešućene dvije bitne informacije?
> Afera Zambija: Tri para optužena za trgovanje djecom povezuje sud u Zlataru
>Afera Zambija: Uhićeni pred sudom za teška kaznena djela, Možemo šuti o svom trans vijećniku!
Spomenimo samo da je odluku o posvojenju koju je donio kongoanski sud za tri od četiri optužena para, potvrdio Općinski sud u Zlataru (Krapinsko-zagorska županija), iako, kako se može zaključiti, on nije bio nadležan za pitanje posvojenja ta tri para, s obzirom da oni, barem prema dostupnim informacijama, nemaju prebivalište na tom području, a propisana je mjesna nadležnost u tim slučajevima.
O temi uhićenih u Zambiji ovih je dana na HRT-u govorila profesorica Branka Rešetar iz Osijeka.
„Naša je država, kao što je već više puta rečeno, potpisnica Haške konvencije koja regulira pitanje međudržavnoga posvojenja, međutim, problem koji se ovdje pojavljuje nije međudržavno posvojenje s drugom državom, odnosno strankom ove konvencije, problem koji se u Hrvatskoj pojavio je problem posvajanja u DR Kongu koja nije potpisnica te Konvencije, odnosno priznanje sudske odluke koju je donijela država Kongo, koja nije potpisnice, vezano uz posvojenje između djece iz te države i naših državljana, konkretno, priznanje te sudske odluke pred hrvatskim sudovima.“ – objasnila je prof. dr. sc. Rešetar.
“Okolnosti slučaja su vrlo neobične i sve je potrebno istražiti”
Na pitanje o proceduri takvog posvajanja, prof. dr. sc. Rešetar je navela:
“Prva polazišna točka je uvijek Centar za socijalnu skrb koje je nadležno tijelo vezano za posvojenje. Centar zaprima zahtjev potencijalnih posvojitelja nakon čega ih procjenjuje – jesu li prikladni za posvojenje. Ako procjena bude uspješna, s izvješćem te procjene upisuje ih se u registar potencijalnih posvojitelja. Dakle, procedura je ista neovisno o tome je li riječ o posvojenju u Hrvatskoj ili međudržavnom posvojenju.
Razlika je, kasnije, u tome, što se kod međudržavnog posvojenja uključuje središnje tijelo pri Ministarstvu rada, koje je nadležno za socijalnu skrb. Ono zatim, zajedno sa središnjim tijelom druge države, koja je također potpisnica Haške konvencije, prati cijeli proces. No, mi u ovom trenutku imamo drugi problem, s obzirom da DR Kongo nije potpisnica Haške konvencije. Imamo problem s procedurom priznanja strane sudske odluke o posvojenju, od hrvatskih sudova. Tu ovo tijelo nije bilo uključeno.”
> Prof. Hrabar o aferi Zambija: Sud u Zlataru nije smio izdati odluke za uhićene parove, ako im tamo nije prebivalište
> Zambija: Hrvati optuženi za trgovanje djecom pušteni da se brane sa slobode nakon što ispune određene uvjete
Dr. sc. Rešetar osvrnula se i na cijeli zamršeni slučaj hrvatskih državljana kojima se sudi u Zambiji, rekavši:
“Ne mogu govoriti kakva će biti odluka suda jer ne znamo što se zapravo dogodilo u Kongu. Ali da su okolnosti vrlo neobične i da ih je potrebno istražiti – to definitivno stoji.”
“Hrvatska nije ispunila svoje obaveze kojima bi spriječila ovakve situacije?”
U zanimljivom razgovoru profesorica obiteljskog prava upozorila je i na, kako se može zaključiti, nesuradnju RH, tj. njezinih institucija s Haškom konferencijom koja se bavi tim pitanjima. Ona navodi:
“Hrvatska je članica Haške konferencije. Naša tijela i osobe koje se bave ovim područjem trebaju biti kontinuirano u kontaktu s Haškom konferencijom. Imam sljedeći podatak: naime, 2016./2017. poslan je upitnik svim zemljama koje su članice, a RH je jedna od njih, u kojem se traži da odgovore na pitanja gdje imaju probleme vezane uz priznavanje stranih sudskih odluka glede posvojenja, pa i iz onih zemalja koje nisu članice Konferencije. Nekih 35 zemalja je poslalo odgovore Haškoj konferenciji, da bi zajedno vidjeli koji su to problemi i da bi zajedno našli rješenja za njih, ali Hrvatska to nije učinila. Primjerice, Slovenija i Srbija su to učinile, ali nisam vidjela da je naše središnje državno tijelo poslalo odgovore i ukazalo na te probleme, odnosno odgovorilo na pitanja.”
> Starešina: Srećom, postoji Zambija. Da rasvijetli trulež hrvatskih institucija
> Još jedna Tomaševićeva laž: Noah Kraljević slao srca, sad se pravi da ju/ga ne poznaje
> Prof. Hlača: Zakon DR Kongo homoseksualcima i transseksualcima zabranjuje posvajanje
Nužna veća uključenost znanstvenika stručnjaka u donošenje propisa
Za kraj je prof. Rešetar poručila i kako je nužna veća povezanost i uključenost struke u rješavanje ovakvih pitanja, izradu zakona, akata i slično:
“Mislim da su znanstvenici na pojedinačnoj razini premalo uključeni u donošenje tako važnih propisa – svi propisi koji se tiču ljudskih prava su jako važni, ali taj problem postoji ne samo kod tih, nego kod svih propisa. Čini mi se da se ne koristi “domaća pamet”, da se ne koriste ljudi koji godinama rade, istražuju pišu… Oni kao da sjede u nekom “zapećku” i ne znam o čijoj volji zapravo ovisi hoće li se oni uključiti u rad na donošenju zakona. Mislim da se tu država, ministarstva, moraju više otvoriti – ne samo prema onim pojedincima koji se njima sviđaju ili su im politički bliski, nego, temeljem kompetencija, rada, istraživanja, moraju uključiti one ljude koji se tim područjem bave.”
“Dok akademska zajednica ne bude pošteno i otvoreno, s integritetom sudjelovala u kreiranju rješenja – mislim da nikako neće biti dobro.” – zaključila je prof. Rešetar.
O problemu “pranja djece” – sheme međudržavnog posvojenja koje se temelji na nezakonitim radnjama u državama koje nisu potpisnice Haške konvencije
Gostujući u HRT-ovoj emisiji Otvoreno prof. dr. sc. Rešetar rekla je kako bi nešto krupno htjela staviti u prvi plan, a to su dvije stvari.
– Prva stvar – iz medija i članaka u relevantnim časopisima postoji problem ‘pranja djece’, odnosno sheme međudržavnog posvojenja koje se temelji na nezakonitim radnjama u tim državama koje u pravilu nisu potpisnice Haške konvencije, gdje se roditelji u tim državama na prijevaran način zapravo nagovaraju da pristanu na posvojenje svoje djece, pri čemu oni nisu svjesni da time gube svaku obiteljsku vezu sa svojim djetetom.
– Često su prevareni zbog svog siromaštva. Prevareni su da djeca idu na nekakvo vanjsko obrazovanje, da će ići u obitelji koje će ih školovati. Kada kasnije pitaju o svojoj djeci, rečeno im je da su potpisali da se njima gubi svaka veza između njih i djece, rekla je i dodala kako je upravo taj problem bio u prošlosti razlog donošenja Haške konvencije, istaknula je.
– Taj problem na međunarodnoj razini itekako postoji i naravno da je tu važno imati povećani oprez, upozorila je.
– Druga stvar – Prije šest godine kolegica Tena Hoško, docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu je sve ovo što se sada dogodilo predvidjela. Njena je projekcija bila da mogu nastati problemi zbog izostanka zakonske regulative, a to je nepostojanje provedbenih propisa, pravnih praznina, vezanih za posvojenje djece iz država u kojima Haška konvencija nije potpisana.
– Ono što mene kao znanstvenicu zabrinjava je zašto naše doktorate država ne koristi za poboljšanje sustava, kad odgovore za sve ove probleme koji postoje, država je imala, naglasila je Rešetar.
Tko je dr. sc. Branka Rešetar?
Dr. sc. Branka Rešetar na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu diplomirala je 1994. godine, nakon čega započinje s vježbeništvom u odvjetništvu. 1998. godine položila je pravosudni ispit. Na Pravnom fakultetu Osijek zaposlena je od 2000. godine kao znanstvena novakinja-asistentica na Katedri za obiteljskog pravo.
Magistrirala je 2004. godine na Poslijediplomskog znanstvenom studiju građanskopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom „Obiteljskopravno uzdržavanje s posebnim osvrtom na uzdržavanje djece u Republici Hrvatskoj“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Dubravke Hrabar. Doktorirala je 2009. godine, također na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom „Pravna zaštita prava na susrete i druženja u obiteljskom pravu“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Alana Uzelca.
Prof. dr. sc. Branka Rešetar od 2009. godine bila je docentica na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek, od 2014. izvanredna profesorica i predstojnica Katedre za obiteljsko pravo, a od 2020. redovita je profesorica na Katedri građanskopravnih i obiteljskopravne znanosti na Pravnom fakultetu Osijek.
Predsjednica je Hrvatske udruge za pravnu zaštitu obitelji koja je organizator niza znanstveno-stručnih skupova iz područja obiteljskog prava. Između ostaloga, članica je Family Law in Europe: Academic Network, Komisije za europsko obiteljsko pravo, Međunarodnog udruženja za obiteljsko pravo. Bila je članica niza radnih skupina za izradu/izmjene zakona, kao i voditeljica radne skupine za izradu Obiteljskog zakona (NN 75/2014). Sudjelovala je u nizu projekata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa