“Ako Ministrica i Pravobraniteljica misle da su djeca izabrala sama život s dvjema mamama ili dvojicom tata, neka se upitaju što bi one kao djeca izabrale. Uostalom, imaju mogućnost provjeriti mišljenje djece anketama. Neka pitaju svu djecu u Hrvatskoj žele li mamu i tatu ili dvojicu tata ili dvije mame. To bi bilo poštenije, nego stati na stranu onih koji ukidaju prirodna prava djeteta zbog osjećaja i hirova odraslih, a pritom se praviti da štitiš prava djece i optuživati za predrasude one koji ta prava, na grub, karnevalski način uistinu štite”, ističe Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika.
> (FOTO) Kaštelanske maškare odgovorile na kaznene prijave LGBT udruga
Njihovu reakciju prenosimo u cijelosti:
“Ministrica Blaženka Divjak, koja je na čelu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i pravobraniteljica za djecu komentirale su paljenje Krnje na dječjem karnevalu u Kaštelima, a koji je ove godine simbolično predstavljao slikovnicu „ Moja dugina obitelj“, kojom se promiče rodna ideologija. Pri tome su stale u obranu tolerancije, poštivanja i prihvaćanja različitosti, a ne prava djece, kako bi bile dužne po svojim službenim položajima u društvu. Zato tvrde da su organizatori karnevala poslali loše poruke djeci.
Pravobraniteljica Pirnat Dragičević rekla je uz to da organizatori javnih događanja i manifestacija za djecu moraju u prvi plan staviti interese djece i nuditi djeci kvalitetne sadržaje, a ne vlastite predrasude te istaknula potrebu uvođenja Građanskog i Zdravstvenog odgoja kako bi se stanje popravilo. Obje su taj čin paljenja Krnje doživjele kao napad na istospolne zajednice i djecu u njima te kao poticanje druge djece da ih diskriminiraju. Obje su, kako vidimo uvjerene da su stale u obranu djece koja žive u takvim zajednicama. I obje su pokazale da se za njih moral i etika temelje na kriterijima osjećaja (najsubjektivnije i najpromjenjivije ljudske dimenzije), a ne na kriteriju naravnog zakona i razuma.
Nećemo puno komentirati karneval jer se cijela njegova koncepcija protivi kršćanskom nazoru, ali želimo razmotriti poruke koje su one svojim izjavama poslale javnosti i podsjetiti da ima još puno važnijih problema na koje bi trebale reagirati, a nisu, što stavlja pod znak sumnje njihovu brigu za djecu.
1. Nisu primjerice reagirale ni na što što se u javnosti redovito događa i sablažnjava djecu slikama i porukama (npr. kiosci s časopisima na čijim se stranicama djeca svega nagledaju, od pornografije do nasilja, časopisi za djecu i mlade s antipedagoškim sadržajima, neprimjerene emisije na televiziji u satima kad ih djeca mogu bez nadzora gledati, na neprimjerene plakate postavljene tamo gdje im nije mjesto itd.).
> Petar Marija Radelj: Iz predložene lektire strše prostote i nastranosti
U novom kurikulu, usprkos argumentiranim stručnim kritikama, na popisu lektire, između ostalih sličnih, ostala je knjiga Zorana Ferića (Mišolovka Walta Disneya) u kojoj dječak zaključuje nakon što čuje da je stari, njemu simpatični očev stric silovao djevojčicu: „Deset godina, pomislio sam, okrugla cifra. Odlično vrijeme da se siluje djevojčica.“, u kojoj je baš fora ono što je taj stric napravio u mladosti: pod prijetnjom nožem prošetao golu ravnateljicu po školi jer je ona zaključila dvije jedinice njegovom stricu. “ U toj ponuđenoj lektiri djeca primjerice mogu čitajući u mašti stvarati predodžbe o prvom seksu (Silvija Šesto, Debela), o raznim nastranostma: primjerice o eksplicitnom pedofilskom, homoseksualnom silovanju (K. Novak, Črna mati zemla), o incestuoznim asocijacijama i pedofilskim iskustvima (S. Drakulić, Mramorna koža) i o sveopćim orgijama (Patrick Süskind, Parfem – povijest jednog ubojice). Tko može reći da je to interes djece?
2. Mediji su prenijeli da su na karnevalu spalili slikovnicu, no istina je da su spalili transparent, na kojem je pisalo mama + mama i tata + tata, koji je na slikovnicu upućivao, što se može shvatiti isključivo kao odbijanje ideologije koja lažima pokušava djeci vrtićke dobi, a onda i čitavom društvu, nametnuti nešto čega u prirodi jednostavno nema – a nema potomstva između dviju istospolnih osoba. Dakle, priroda im ga nije predvidjela ni dala. Tako da dvije mame u prirodi i u zbilji ne postoje kao ni dvojica tata. To su poručili sudionici karnevala djeci. Jesu li im lagali? Nisu. Je li interes djeteta znati istinu o tome? Jest.
3. Je li interes djeteta imati mamu i tatu? Jest. Dapače, to je njegovo pravo, koje mu sama priroda osigurava. To kaže razum, potvrđuje znanost – dijete prirodno dolazi na svijet posredstvom genetskog materijala koji daju jedan muškarac i jedna žena. Dijete, da bi se razvilo u skladnu i zrelu osobu, mora imati model koji mu najidealnije daju mama i tata. Ako jedno nedostaje, djetetu je puno teži i naporniji put do sazrijevanje u cjelovitu i sretnu osobnost.
4. Međutim, Pravobraniteljica i Ministrica ne kritiziraju samo grubi, simbolični čin, nego poruku. Zašto je jednostavna istina koju su na karnevalski način organizatori uputili njima tako problematična i zašto je ne bi smjeli reći? Zašto se stvarnost mora prilagoditi nečijoj želji da bude ono što nije? I zašto svi moramo, protivno razumu, znanosti i jeziku, usvojiti kao stvarnost i istinu nečiju želju? Zar se djeci treba slati poruka kako je laž istina, kako je znanstveno ono što nema veze sa znanošću? Ne bismo li djecu morali štititi, pogotovo mi, kojima je to profesionalna dužnost? A ne štiti se djecu tako da se iskazuje i traži od svih tolerancija prema situaciji koju ona sama nisu birala, koja nije prirodna, nego su im je nametnuli odrasli zbog svojih sebičnih želja. Zašto pravobraniteljica štiti želju odraslih, a ne prirodno pravo djeteta da ima mamu i tatu i da zna istinu? Nije li ovdje dijete samo sredstvo za nečije ciljeve i nečije hirove?
I Ministrica i Pravobraniteljica, i oni u heteroseksualnim vezama i oni u homoseksualnim vezama, svi mi koliko nas ima na kugli zemaljskoj došli smo na svijet posredstvom mame i tate. I kakvi god bili, kakva god iskustva naša s njima bila, dobra ili loša, tu činjenicu da su nam dali život i da je dio njih u nama, a onda i nas u njima, nitko i ništa ne može promijeniti. I zato ih nitko drugi ne može zamijeniti. I nitko nema pravo oduzeti ih djeci stvarajući varke i obmanjujući ih.
5. Ako Ministrica i Pravobraniteljica misle da su djeca izabrala sama život s dvjema mamama ili dvojicom tata, neka se upitaju što bi one kao djeca izabrale. Uostalom, imaju mogućnost provjeriti mišljenje djece anketama. Neka pitaju svu djecu u Hrvatskoj žele li mamu i tatu ili dvojicu tata ili dvije mame. To bi bilo poštenije, nego stati na stranu onih koji ukidaju prirodna prava djeteta zbog osjećaja i hirova odraslih, a pritom se praviti da štitiš prava djece i optuživati za predrasude one koji ta prava, na grub, karnevalski način uistinu štite.
Grubost nije strana karnevalu, a stvarnost nam, nažalost, sve više sliči karnevalu.
Svi bismo trebali povremeno pročitati dobru, staru priču H. C. Andersena „Carevo novo ruho“ i razmisliti u kojoj bismo se ulozi voljeli naći.”, zaključuje Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika
Tekst se nastavlja ispod oglasa
