Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca nedavno je objavilo knjigu o posljednjem predsjedniku jugoslavenske vlade Anti Markoviću, što se pretvorilo u neku vrstu zadušnice. Novosti, glasilo SNV-a, pobrinulo se da se ideje opisane u knjizi i objavljene na njezinu predstavljanju prošire u javnosti.
Knjiga se zove “Posljednji Jugoslaveni – Sjećanja savjetnika Ante Markovića”, a napisao ju je Jovan Vejnović, Markovićev vanjskopolitički savjetnik.
Sudeći prema onome što su napisale Novosti, nije se dogodilo niti je rečeno ništa novo, nego je samo riječ o još jednom pokušaju održavanja ideje jugoslavenstva. U knjizi su ponovljene stare teze o jugoslavizmu, nacionalizmu i jugoslavenskim elitama. Dio tih preostalih elita okupio se i na predstavljanju, žaleći za vremenima u kojima se slušalo što govore.
Nejasni ‘povijesni narativ’ i zadušnica za Jugoslaviju i jugoslavene
Tomislav Jakić, bivši novinar i kasnije savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića, zajedno s njime uveličao je predstavljanje i pritom rekao kako knjiga “postavlja stvari na svoje mjesto” i ruši “povijesni narativ koji nam je nametnut od 1990”.
>Pavla Hatza 16 u Zagrebu: Glavni štab antifašista Hrvatske
Taj “povijesni narativ” nije detaljnije opisan, kao ni način na koji je tobože nametnut. Jednom rečenicom Jakić je međutim pogodio smisao izdavanja i predstavljanja knjige, rekavši: “Ovo je rekvijem za Jugoslaviju i sve one koji su vjerovali u tu državu, ali i rekvijem za međunarodni poredak”.
Takvi “rekvijemi” održavaju se međutim svako malo i na njima se okuplja uvijek isto društvo. Novost je jedino da je opaskom o onima “koji su vjerovali u tu državu”, kroz Jakićeva usta to društvo održava rekvijem samima sebi.
Rekvijem je misa za pokojne. Jugoslavija je odavno pokojna, novo je jedino to što Jakić pokojnima proglašava sebe, Mesića, Vejnovića i slične. I novost je što netko može, ako je vjerovati Jakiću, predvoditi zadušnicu samome sebi.
Klasić: Jugoslavena je u Jugoslaviji bilo jako malo
Na “zadušnici”, iako događaj nije imao liturgijska obilježja, bio je i Hrvoje Klasić, koji je svojom nazočnošću upotpunio dojam da još ima Jugoslavena i da nisu odustali od Jugoslavije. Ali je istodobno izjavio da je “pravih Jugoslavena” u vrijeme Jugoslavije bilo jako malo.
>Hrvoje Klasić i Dragan Markovina u Beogradu na osnivanju Regionalne antifašističke platforme
Knjiga i njezino predstavljanje očito su imali nakanu obnavljanja u javnosti starih teza o društvenom poretku. Uz to se, ne prvi put, dogodio pokušaj unošenja zbrke u definicije nekih od ključnih političkih pojmova poput primjerice nacionalnih interesa. Stječe se dojam da ostatci jugoslavenskih elita svjesno manipuliraju pojmom nacionalnih interesa kako bi zamaglili pogled na sam pojam nacije.
Opisivali su jugoslavensko gospodarsko “čudo”, predstavljajući koncept samoupravnog socijalizma kao uspješan. Usput su se dotakli i drugih poznatih teza o nacionalizmu, a autor je politički pluralizam i dolazak stranaka na scenu opisao kao negativnu pojavu. Dosljedno, Slobodan Milošević je po njima bio samo predvodnik negativnih pojava koje su, tvrde, slijedili i drugi nacionalni vođe.
Vojnović je na predstavljanju o Markovićevu programu izjavio slijedeće: “Nije taj program bio lišen svake mogućnosti da predstavlja realnu alternativu rušenju i razbijanju”.
Podsjetimo, Vojnović je bio Markovićev savjetnik, a kasnije hrvatski veleposlanik.
Markovićeva ‘racionalna naivnost’
Jakić je pritom predstavio zanimljivu tezu o Markoviću koji je bio naivan jer je bio – racionalan. Drveno željezo racionalne iracionalnosti Jakić zastupa tvrdnjom kako je Marković, polazeći sa stanovišta racionalnog, bio naivan i podcjenjivao ono što se događa.
Ni Vejnovićeva knjiga ni njezino predstavljanje nisu donijeli ništa novoga, osim što je riječ o upornom, sustavnom podgrijavanju starih teza i propalih ideja.
>Na promociji knjige o Feral Tribunu: Stipe Mesić, Budimir Lončar, Drago Hedl, Čedo Prodanović, Tomislav Jakić
Kako reče Klasić, Jugoslavija je propala davno prije nego što se i formalno srušila. Samo je specifičan način na koji današnji zastupnici jugoslavenske ideje govore o razlozima.
Očito se nadaju da bi mogla jednoga dana opet oživjeti, inače ne bi bili tako uporni. Sam Klasić tvrdi da je jugoslavena bilo malo za vrijeme Jugoslavije, a sada se možda nadaju da će se umnožiti.
Novo je jedino to što su, slijedom Jakićevih riječi, odlučili predvoditi zadušnicu samima sebi. Znači li to da se više neće okupljati?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
