Udruga Domino s partnerom Muzejem grada Zagreba provodi projekt “Tragovima drugih” u suradnji s British Museumom iz Londona, a posrijedi je uključivanje “queer povijesti” u muzejske postave.
LGBTIQ prapovijest
Suzdržat ćemo se na ovom mjestu od postavljanja nekoliko pitanja koja ideja “queer povijesti” sama po sebi povlači kad dođe u blizinu kritički raspoloženog uma, ne bi li ustanovili o kakvoj je suradnji riječ i što to znači za sustav hrvatskih muzeja.
>Na što troši porezni novac udruga Domino koja je lažno optužila U ime obitelji?
Kako je objavila udruga Domino projekt bi trebao uključiti hrvatske muzejske postave u prikazivanje navodne prisutnosti LGBTIQ identiteta od prapovijesnih vremena do danas, a temelji se na izložbi British Museuma “Desire, Love, Identity: Exploring LGBTIQ Histories”, održanoj 2017. godine.
Rodno neutralno kamenje
Posrijedi je izložba koju, na osnovi nigdje navedenih kriterija, iz udruge Domino nazivaju “uspješnom”, a kao primjer među ostalim ističu skulpturu “ljubavnika ili ljubavnica” poznatu kao “The Ain Sakhri Lovers”, staru oko 11000 godina. Ako se čitatelj pita što je to točno “queer” u predmetnoj skulpturi, bojimo se da mu ne možemo pružiti zadovoljavajući odgovor.
No zbog čega ne pogledati o čemu je riječ i ustanoviti govori li ovo umjetničko djelo samo za sebe:
S mrežne stranice izložbe doznajemo kako je posrijedi “predmet star oko 11,000 godina. On je najstarija poznata skulptura dvoje ljubavnika. Rod likova je nejasan i otvoren za interpretaciju. Sve što preostaje odraz je njihove ljubavi.”
Napomenimo samo kako nije riječ o rukotvorini nego o prirodnom komadu kalcificiranog kamena koji se “iskoristilo za prikaz siluete ljubavnika”. O tome jesu li prapovijesni vlasnici ostavili cedulju na kojoj piše za što se sve koristilo rodno neutralni kamen, British Museum nas ne obavještava.
Uopće, osnova postava je “queer čitanje” već postojećih izložbenih primjeraka, odnosno nastojanje da ih se prikaže u “LGBTIQ svjetlu”.
Muzej grada Zagreba treba slijediti britanski uzor
Nećemo dalje komentirati, ali ako su ovo kriteriji suvremenih britanskih povjesničara umjetnosti, onda moramo primijetiti kako će se vjerojatno, zaživi li suradnja hrvatskih kustosa s njima, ponajmanje naša slika o Krapinskom pračovjeku opasno približiti vizualnom i antropološkom identitetu Gordana Duhačeka.
Predstavnici udruge Domino i Muzeja grada Zagreba na studijskom su boravku u Londonu kako bi na osnovi “uspješne&posjećene” izložbe, od Engleza naučili kako slične izložbe postavljati i u Hrvatskoj, odnosno kako primijeniti “queer čitanje” već postojećih postava.
Ne možemo prejudicirati, ali teško je već unaprijed ne osjetiti stanovitu sućut prema hrvatskim povjesničarima umjetnosti koji će nastojati ukazati na fluidni rodni identitet artefakata iz hrvatskog srednjovjekovlja ili na aktivistički potencijal koji ilirske pogrebne gomile dan danas zadržavaju.
Srećom po njih, piramida nema prije Bosne.
Prekologička suradnja
Zanimljivo je pritom primijetiti kako se povezivanje između kulturno, pa i institucionalno toliko različitih država poput Velike Britanije i Hrvatske zbiva preko LGBTIQ politike, koja pretpostavlja upravo ukidanje takvih razlika.
U tom je smislu sasvim razumljivo da udruga Domino nastoji uspostaviti jake veze i kulturnu razmjenu s uzorima poput British Museuma, jer “LGBTIQ+ povijest u Hrvatskoj je mahom nevidljiva u muzejskim stalnim postavima i/ili kolekcijama”.
Ne očekujemo pritom da bi pomoglo ako podsjetimo na to da je “LGBTIQ+ povijest mahom nevidljiva” zbog toga što mahom ne postoji.
Po svemu sudeći, Muzej grada Zagreba trebao bi se voditi britanskim uzorom, a to znači da će morati učiniti vidljivijim “da žudnja i ljubav nikada nisu marile za društveno normirane granice.”
Kako također vidimo da LGBTIQ aktivisti i stručnjaci kojima je konformizam daleko važniji od kompetencije ne mare osobito za granice estetskog suda, pa i logike uopće, s nestrpljenjem očekujemo buduće izložbe rodno neutralnog kamenja u postavu Muzeja grada Zagreba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
