Čelnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Vilim Ribić, gostovao je na N1 televiziji gdje je iznio detalje sinoćnjih maratonskih pregovora sindikata i Vlade o povećanju koaficijenata i okončanju štrajka.
Na samom početku razgovora pojasnio je da nije bilo prijelomnog trenutka u pregovorima.
“Nije bilo ključnog trenutka, bilo je 14 satnog natezanja. Dan prije 7 sati, sad ponovno 7 sati, nagovaranja, uvjeravanja, argumentirnja, objašnjavanja i to traje u nedogled. Težak je to proces”, objašnjava Vilim Ribić.
Pregovorima se oko 19 sati pridružio i premijer Plenković.
“Prije ulaska u zgradu Vlade, izjavio sam da bez njegove nazočnosti pregovori ne mogu rezultirati nikakvim zaključkom. Bio sam u pravu. Pojavio se i nakon toga je napokon došlo do nekakvog stava vlade po znamo gdje smo.”
“Razgovor je trajao dugo jer premijer neke stvari nije razumio”
Upitan jesu li sindikati prijetili obustavom pregovora ako se premijer ne pojavi, kazao je:
Jesmo, ja sam to otvoreno rekao i tražio. Čak sam se našalio pa sam rekao – ako neće doći, dajte ga uhitite i dovedite. Bio je u naglašeno dobrom, ležernom raspoloženju: Bio je vrlo pristojan, ušao je u razgovor. Razgovor je trajao dugo jer neke stvari on nije poznavao, nije razumio. Bio je zadovoljan kad mu je objašnjeno, to znači da mu savjetnici baš ne funkcioniraju najbolje.
“Nije razumio niz vrlo važnih detalja koji možda sad nisu relevantni – o tome kad je bilo uvećanje koeficijenata, je li bilo povećanja plaća ranije, objasnio sam mu da njegove izjave o tome da je ovo najveće povećanje plaća jedne vlade u jednoj godini – upozorio sam ga na to da je 1997. bilo veće, 1998. bilo veće u jednoj godini, i 1999. bilo čak 23 posto. A on se hvali s 23 posto u 3 godine njegove Vlade.
Objasnili smo relacije među koeficijentima koje nije poznavao. Bilo je dosta informacija u koje on nije imao uvid. Meni je to normalno i očekivano jer se on bavi cijelom lepezom drugih briga i poslova.”
Ribić: Koeficijent je važniji, ali s druge strane – ovo je 5% rasta plaća u jednoj godini
Pitali smo ga o situaciji da se više ne pregovara o povećanju koeficijenata, nego o dodatku na kolektivni ugovor.
“To je točno i mi smo s tim nezadovoljni. To je pitanje forme. Puno je važnije imati koeficijent nego dodatak. Koeficijent je stabilniji. Međutim, s druge strane, ovo je 5 posto rasta plaća u jednoj godini – 3 posto sada, 1 posto u lipnju i jedan posto u prosincu, a uredba treba stupiti na snagu i primijeniti se nakon izbora 2021. godine”, pojasnio je Ribić.
“O koeficijentima nema sporazuma, to je jednostrani akt vlade, sindikati će biti uključeni kao partneri, kao savjetodavno tijelo. To je konzultativni tip suradnje. Postoji pregovaranje i postoje konzultacije. Ne možemo po zakonu biti pregovarači. Vlada donosi uredbu. Ono što je premijer jučer izjavio, uredba će se donijeti u 2021. godini, dakle nakon izbora. Ako se donese 2021., onda je 1 posto 1. prosinca bezuvjetan.”
Hoće li biti plaćeni dani u štrajku?
“Svi će dani u štrajku biti plaćeni, to je potvrđeno”, otkriva Ribić.
“Mi idemo na referendum među našim članovima. Dakle, dilemu koeficijent ili dodatak ne mogu razriješiti čelnici sindikata. To bi bilo krajnje neodgovorno i sumnjivo. Moramo pitati ljude, red je da ljudi sami odluče o tome je li im koeficijent toliko važan ili su zadovoljni i s rastom plaća koji nije vezan uz koeficijent. Vlada ovime nije uklonila zaostajanje zbog kojih smo mi u štrajku, ali je dala rast plaća koji je blizak visini onoga što bismo dobili da se poveća koeficijent za 6,11 posto.
Nisu točne Vladine tvrdnje da se o koeficijentima nije do sada pregovaralo. Svojevremeno je postojao dodatak od 4, 8 i 10 posto koji dan danas postoji u državnim službama, za 20, 3 i 35 godina radnog staža. Taj dodatak se zvao uvećanje koeficijenta složenosti poslova za godine radnoga staža. To je bio sastavni dio koket ugovora, što znači da se o tome pregovaralo. Dakle, može se pregovarati, to nije pravno pitanje, već pitanje političke volje.”
O tome da je prosvjed utjecao na poboljšanu ponudu Vlade, Ribić kaže – nema dvojbe.
“Prvi put su nam nudili 1+1+1. Onda su došli s teorijom da nastavnik zapravo ne zastaje 6,11 posto, već 3,25. Našli su medijansku plaću pa smo pokazali da je to neutemeljeno jer su oni uspoređivali plaću nastavnika koji ima dodatak na plaću jer radi na otoku s asistentom. To je usporedba krušaka s jabukama. O tome se razgovaralo. Nakon jedne takve mučne rasprave sa savjetnicima, premijer je to razumio i presjekao.
Onda je krenulo 1+1+1+1, na 4 posto. To smo odbijali. Govorili smo – to neće proći na referendumu.
Na kraju smo insistirali da se pomak mora već sada osjetiti, ljudi su sada u štrajku. Ali moramo primijetiti da će se rast plaća biti već sada 3 posto, nije to za baciti, ali to neka ljudi odluče. Nakon toga ide rast osnovice u veljači od 2 posto. U ovoj godini ukupno bi taj rast plaća bio negdje oko 11 posto, što je na plaći od 7.000 kuna 700 kuna. Je li to ljudima prihvatljivo, ne znam. Da se mene pita, ja isto ne znam. Ali ne mogu reći da ne postoji dilema. Da nije bilo sindikalnih pritisaka, ovoga ničega ne bi bilo.”
“Ako članstvo izglasa ovakav dogovor, u petak više nema štrajka”
Pitali smo i je li petak posljednji dan štrajka u slučaju da članstvo sindikata podupre Vladinu ponudu.
“Ako članstvo izglasa ovakav dogovor, u petak više nema štrajka. To ćemo znati u četvrtak u ranim popodnevnim satima”, pojasnio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa