Kraj 2021. i početak nove kalendarske godine prilika je za osvrnuti se i ocijeniti proteklo razdoblje kao i iznijeti želje i planove za iduću godinu.
Glede teme hrvatske poljoprivrede, obratili smo se Ružici Vukovac, saborskoj zastupnici Domovinskog pokreta čiji je fokus djelovanja upravo poljoprivreda.
Upitali smo ju kako bi po pitanju razvoja poljoprivrede ocijenila proteklu, 2021. godinu, ima li neki događaj koji bi kao posebno važan izdvojila iz protekle godine te koje su njezine želje za iduću, 2022. godinu.
“Prinos i kvaliteta proizvedene pšenice je za svaku pohvalu”
Njezine odgovore donosimo u nastavku.
“Godina koja je na izmaku, našim će poljoprivrednim proizvođačima ostati obilježena kao godina u kojoj su proizvođači pšenice za kilogram svog proizvoda dobili cijenu koja dugo nije viđena, od čak 1,60 kn/kg, prosječno. Cijena se u Republici Hrvatskoj kretala od 1,05 kn/kg za stočnu pšenicu, pa do čak 2,0 kn/kg za manji, pojedinačni otkup pšenice i to za „premium“ kvalitetu.
I sam prinos kao i kvaliteta proizvedene pšenice je za svaku pohvalu. U Republici Hrvatskoj od proizvedenih nešto više od milijuna tona pšenice, oko 3 posto pšenice bilo je vrhunske „premium“ kvalitete, približno 14 posto je proizvedeno prve klase pšenice, oko 25 posto druge klase, 30 posto treće, a samo 16 posto četvrte klase pšenice. Pšenica, 2021. godine, je izrazito visoke kvalitete, nema bolesti, a razlozi za to prvenstveno leže u kvalitetnom sjemenu, ali i u vremenski povoljnim uvjetima za pšenicu. Imala je dovoljno vlage u periodima rasta i nalijevanja zrna, a istovremeno je imala, u periodu zriobe dovoljno sunca, toplog vremena, a period žetve nije kvarila kiša. Svi navedeni uvjeti dali su pšenicu jako dobre kvalitete i omogućili rast prinosa u odnosu na prošlu godinu, a onda i rast ukupnih količina.
Rast globalnih cijena pšenice stvorio je, pak, tržišno okruženje koje će ove godine omogućiti ratarima relativno visoke zarade na ovoj ratarskoj kulturi, unatoč tome što su rasli i troškovi proizvodnje.
“Izvozimo pšenicu u Italiju i Austriju, odakle kasnije uvozimo kruh”
No, gledajući širu sliku, Hrvatska ovaj potencijal još uvijek nije dovoljno iskoristila, jer od proizvedenih više od milijuna tona pšenice, za naše potrebe koristimo tek nešto više od trećine. Ostatak pšenice izvozi se prvenstveno u susjednu Italiju ili Austriju. Odakle kasnije uvozimo kruh, tjesteninu i druge povezane proizvode.
Jednako tako, opstanak poljoprivredne proizvodnje ugrožava i rast cijena energenata, uz koje je usko povezan rast cijena repromaterijala. Izdvojit ću samo cijene umjetnih gnojiva koje su ovih dana skočile za preko tristo posto. To je neviđen udar na proizvođače. Postavlja se pitanje – kako uopće uspijevaju preživjeti proizvođači mlijeka ako uzmemo u obzir da je otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj dugi niz godina na razini tek 2 kune za litru. Ovdje sam dužna napomenuti kako Hrvatska iz godine u godinu rapidno ostaje bez proizvođača mlijeka. Tijekom 2021. godine njihov broj je pao na 3.800, a pada i dalje. Djelomično zato jer im država nije omogućila poljoprivredno zemljište, a bez njega je proizvodnja upitna, a djelomično zato jer su prepušteni na milost i nemilost otkupljivaču, koji ne rijetko koristi svoj monopolistički položaj i nameće uvjete proizvodnje kako njemu odgovara, ne pitajući mogu li proizvođači to izdržati ili ne.
Pozitivan pomak kod Ustavnog suda
Od pozitivnih stvari u poljoprivredi tijekom godine na izmaku, mogu izdvojiti jedan pravni i administrativni pomak koji je učinio Ustavni sud, a radi se pravu na žalbu našim poljoprivrednicima u slučaju kad su nezadovoljni odlukama Agencije za plaćanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju, a odluke se tiču trošenja europskih sredstava.
Zapravo je sramotno da je Ustavni sud na temelju zahtjeva predstavnika poljoprivrednika, preko LEADER mreže Hrvatske, temeljem podnesenog Zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, primorao Ministarstvo poljoprivrede da izmjenama Zakona o poljoprivredi – omogući našim poljoprivrednicima pravo na žalbu!
U obrazloženju odluke kojom je Ustavni sud naložio Ministarstvu poljoprivrede implementirati pravo na žalbu u Zakon o poljoprivredi, navedeno je da sporne zakonske odredbe kojima se priječilo pravo na žalbu i pristup sudu poljoprivredniku, predstavljaju povredu članka 19. stavka 2. Ustava koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Tek u veljači zakonodavac osigurao pristup sudskoj zaštiti poljoprivrednicima
Članak 115. Ustava propisuje da je sudbena vlast samostalna i neovisna te da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Sudovi stoga osiguravaju poštovanje prava u tumačenju i primjeni zakonskih akata. Da bi sudovi ostvarili svoju ustavnu zadaću osiguranja primjene i poštovanje prava u Republici Hrvatskoj građanima (u ovom slučaju poljoprivrednicima) mora im biti omogućen pristup sudskoj zaštiti, u situacijama kada su ugroženi njihovi pravno uređeni interesi, a posebno kada o njihovim interesima odlučuju tijela s javnim ovlastima. Bez pristupa građana sudskoj zaštiti sudska vlast ostaje „krnja“ i nedorečena u svojoj ustavnoj ulozi jamca poštivanja pozitivnih pravnih propisa od strane zakonodavne i izvršne vlasti.
Samo postojanje učinkovite pravne zaštite radi osiguranja poštovanja prava svojstveno je vladavini prava.
Drugim riječima, u konkretnom području potpora ruralnim područjima i poljoprivrednom sektoru, zakonodavac je tek u veljači ove godine, po nalogu Ustavnog suda, osigurao pristup sudskoj zaštiti poljoprivrednicima, putem instrumenta kojim će biti osigurana učinkovita pravna zaštita njihovih interesa u odnosu na tijela izvršne vlasti koja o njima odlučuju.
Ministarstvo kršilo odredbe Ustava
Dosadašnjim postupanjem Ministarstvo poljoprivrede dovoljno je kazivalo o svom odnosu prema selu i poljoprivredniku. Radije su kršili odredbe Ustava nego li izjednačili svoje poljoprivrednike i ostale dionike u sustavu, u njihovim pravima – s poljoprivrednicima Europske unije.
No, tu nije kraj borbi za pravo na žalbu i pristup sudu hrvatskih poljoprivrednika. Zakon o poljoprivrednom zemljištu i dalje onemogućava poljoprivrednicima pravo na žalbu. Obzirom je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru, držim kako je po ovom pitanju nužno izmijeniti i odredbe Zakona koji regulira jedno od najvažnijih područja kojim ćemo definirati budućnost hrvatskog sela.
Daljnjim onemogućavanjem prava na žalbu hrvatskom poljoprivredniku na rezultate natječaja za dodjelu državnog poljoprivrednog zemljišta, koje provode općine i gradovi koji raspolažu ovim resursom, Ministarstvo ponovno krši odredbe Ustava i ugrožava vladavinu prava. Žao mi je što vladajući nisu svjesni trenutnog teškog stanja na selu i u poljoprivredi, te i dalje nisu spremni dopustiti da se čuje glas naših proizvođača.
Vladajući pokazuju nerazumijevanje problema sela
Vladajući svoje nerazumijevanje problema sela pokazuju i preferiranjem dosadašnjeg posjeda kod dodjele zemljišta u vlasništvu države, umjesto da jasno stanu uz onoga koji može nedvojbeno dokazati dosadašnju proizvodnju.
Tijekom razdoblja koje je pred nama, najiskrenije se nadam kako će zaživjeti dijalog između hrvatskih poljoprivrednika i predstavnika Ministarstva poljoprivrede, na koje samo Ministarstvo obvezuje sam Zakon o procjeni učinaka propisa. No, vladajući ga ignoriraju. Osobno držim da se svaka izmjena i dopuna propisa mora činiti u suradnji sa onima na koje se propisi odnose. Ovo propisuje i sam Zakon o procjeni učinaka propisa. Jedino takvim pristupom, pitajući naše poljoprivrednike o njihovim potrebama, politike mogu adekvatno odgovoriti. Donoseći zakonska rješenja iz udobnosti kožnih fotelja Hrvatska riskira još veću depopulaciju ruralnog prostora i ugrozu proizvodnje domaće, lokalno proizvedene hrane. Što se u konačnici reflektira na cjelokupno gospodarstvo i sigurnost države. Čini nas ranjivima i ovisnima o uvozu hrane, često upitne kvalitete i naravno svježine.
Ostaje nada da će mjerodavni u narednom razdoblju, u proces zakonodavne regulative ovog osjetljivog područja, kojim se direktno utječe na egzistencije više od stotinu tisuća obiteljskih gospodarstva, koje smatram temeljem ne samo hrvatskog ruralnog prostora, nego i Hrvatske države, sve više uključivati i naše poljoprivrednike.
U novoj godini želim što bolju, intenzivniju i kvalitetniju suradnju između onih koji donose odluke i onih koji te odluke moraju svakodnevno živjeti!” – poručila je Ružica Vukovac za Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
