Približava nam se 23. kolovoz, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Civilizirani svijet odavno je u isti koš svrstao sva tri režima koji su poharali Europu i svijet u 20. stoljeću. Nažalost, jedan se našao na pobjedničkoj strani u Drugom svjetskom ratu, a tokom Hladnog rata ta se crvena pošast proširila diljem svijeta. Hrvatska se našla na gubitničkoj strani 1945. godine. Ne samo zato što su ustaše stajale uz Hitlera, već i zato što su partizani bili alternativa. Jedan jaram zamijenio je drugi. Hrvatska je opet zarobljena u Jugoslaviji s Beogradom kao glavnim gradom. Kao i ustaše, i partizani su se našli „na krivoj strani“ povijesti i tako ih treba tretirati. Europljanin Plenković bi ih prvi trebao tako tretirati, s obzirom na to da se osjeća kao zapadni čovjek koji njeguje „europske vrijednosti“.
> Plenković o koncertu u Imotskom: Dragi su mi Thompson, Bulić i Zečić, ali
Hrvatska je i danas talac raznih SUBNOR-ova i takozvanih antifašista
Međutim, kao Europljanin, Plenković se konstantno spotiče o komunistički totalitarizam, ne osuđujući ga jednako kao onaj fašistički. Štoviše, financira komunističke obljetnice i komunističke udruge. Hrvatska ima i komunistički praznik – takozvani „Dan antifašističke borbe“ 22. lipnja. Riječ je o mitu iz jugoslavenske istorije prema kojem je tog datuma osnovan „prvi partizanski odred u okupiranoj Europi“. Za to ne postoje povijesni dokazi, no to ne sprječava modernu Republiku Hrvatsku da i dan danas bude talac raznih SUBNOR-ova i takozvanih antifašista. Iako se Plenković ne osjeća najugodnije u Brezovici, zato što je predsjednik državotvorne stranke dr. Franje Tuđmana, ipak prihvaća one temeljne, ujedno i lažne postavke ovog nakaradnog praznika.
> Dan antifašističke borbe – svjedočanstvo Sisčanina Lojze Buturca (za Crkvu i posvećenika)
Kada se pjevaju partizanske pjesme – Plenković šuti
U šumi Brezovici drugarica gradonačelnica Siska Kristina Ikić-Baniček galami komunističke pozdrave, stišće šaku i samo što ne pokrene novi ustanak. Plenković šuti. Partizanski zborovi pjevaju komunističke pjesme. Plenković šuti. Habulin, predsjednik komične udruge „Savez antifašističkih boraca i antifašista“ otvoreno časti diktatora i zločinca Tita, kao da je 1954., a ne 2024. godina. Plenković šuti.
Jedne je godine naš premijer pokušao govoriti o partizanskim zločinima i naravi komunističkog režima, a spomenuo je i bl. Alojzija Stepinca. Komunističke legije su se na spomen tog imena odmah zapjenile te počele fućkati i negodovati. Vijorile su se i jugoslavenske zastave, te razne inačice crvenih zastava s petokrakama, srpovima i čekićima. Policija nije postupala, a sami suci bili bi šokirani kada bi im na stol stigli predmeti protiv Habulina, Mesića i Pupovca za prekršaj protiv javnog reda i mira zbog isticanja zločinačkih simbola i pjevanja pjesama zločinaca partizana.
> Danon: Staljin je formirao službu za širenje dezinformacija o ljudima poput Stepinca
Plenković tek mlako osuđuje Kumrovec, a Srb u potpunosti ignorira
U Brezovici Plenković, ako ne ide neki njegov izaslanik koji je izvukao najkraću slamku na sjednici Vlade, mora biti. Ne bi morao kada bi ukinuo taj praznik koji dijeli narod, ali ne po pola, već ovdje imamo manjinu nasuprot većini. U Kumrovcu na takozvanom „Danu mladosti“, rođendanu komunističkog zločinca Tita, ne mora biti. Ta je manifestacija udžbenički primjer neskrivenog i otvorenog čašćenja zločinačkog režima, poligon za policiju gdje vježbenici mogu čitav dan stjecati praksu pisanja kazni i prekršajnih prijava. Zapravo, ovo bi trebala biti vježba policiji kako spriječiti takva okupljanja, zaustaviti autobuse na granici sa Slovenijom i vratiti ih nazad, pa neka pokušaju kroz šume kao u stare dane.
> U Kumrovcu nosili simbole koji potiču na mržnju i vrijeđaju osjećaje građana: Je li tko kažnjen po novom Plenkovićevom zakonu?
Naš Europljanin i predsjednik Vlade taj će događaj tek mlako osuditi, onim svojim klasičnim kratkim priopćenjem lišenim bilo kakve emocije, dovoljno za zadovoljiti svoje birače, a ne naljutiti koalicijskog partnera Milorada Pupovca. Upravo je drugu Pupovcu obećao obnavljanje „antifašističkih“ spomenika i nastavak financiranja njegovih „antifašističkih djelatnosti“ diljem Hrvatske.
Tjedan dana prije „Oluje“ također se odvija jedna „antifašistička“ obljetnica – u Srbu. Hrvatska vlada i to financira – slavljenje četničkog ustanka. Plenković to četničko slavlje pokolja nad Hrvatima ličkog kraja iz 1941. u potpunosti ignorira. Posla za policiju i sudstvo i tamo ima napretek. Opet, ništa nije sporno. Ništa ne narušava javni red i mir. Ali, zastava hrvatske ratne postrojbe iz Domovinskog rata oko kipa hrvatskog pjesnika u Imotskom razlog je za dići sve institucije na noge!
> Šarić: Sinjska alka, Oluja i Thompsonov koncert izazvali su teške simptome kod mnogih, neki su i povraćali
Kada treba osuditi ‘ustaški’ incident, Plenković se pretvara u policajca, pravnika i povjesničara
Komentirajući incidente u Imotskom, Plenković je medijima rekao kako od sudova očekuje kazne! Izvršna vlast vrši pritisak na sudbenu! Koji tjedan ranije Plenković je bio na plaži, nije ga interesirala činjenica kako u zaleđu Pupovac ima sezonu četnikovanja. Kada su u pitanju HOS i pozdrav „Za dom – spremni“, Plenković prestaje biti bezvoljan i suhoparan prenositelj nikome zanimljivih priopćenja o načelnoj osudi svih totalitarnih režima. Pretvara se u policajca, pravnika i povjesničara. Tumači nam što je značio „Za dom – spremni“ 1941. ili 1991., treba li ga danas koristiti, kada i gdje, te u kojem kontekstu. Stotine prijava napisane su u Imotskom, identificiran je i čovjek koji zastavom ogrnuo Tina Ujevića. Legalnom i legitimnom zastavom postrojbe Hrvatske vojske! Kada treba kažnjavati “ustaše”, stvari se dovode do apsurda.
> Hitrec: HOS i (kamuflirani) KOS u Imotskom
Što je incident na Thompsonovom koncertu u usporedbi s Kumrovcem, Brezovicom i Srbom?
Treba reći kako su ekscesi u kojima se pjevaju ustaške pjesme tek incidenti na događajima koji nemaju veze s čašćenjem i glorificiranjem ustaškog režima. Thompsonov koncert i obljetnica „Oluje“ nemaju u svom fokusu Antu Pavelića niti ustaški pokret. To se ne može reći za Brezovicu, Kumrovec i Srb u čijem su fokusu Tito i partizanski pokret. Manifestacije u tim mjestima postoje isključivo kako bi se častila zločinačka ideologija i propala antihrvatska tvorevina zvana Jugoslavija.
Ne postoji u Hrvatskoj službena proslava 10. travnja, ali postoji „Dan antifašističke borbe“. U rodno mjesto Ante Pavelića ne dolaze deseci tisuća ljudi, dok se policija i sudovi prave kao da ništa ne vide. Nigdje se u Hrvatskoj pod sponzorstvom vlade ne odvijaju proslave masakra srpskog stanovništva iz 1941. godine.
> Pupovac, Habulin i društvo i ove se godine okupili u Srbu na proslavi dana ustanka
Tri krila HDZ-a prema Andriji Hebrangu
Što možemo zaključiti iz ovakvih Plenkovićevih mjerila? Što to govori o njemu kao političaru? Iznad svega, Plenković je odličan politički trgovac. Andrija Hebrang, koji je ovih dana izašao iz HDZ-a, u nekoliko je navrata govorio o tri krila HDZ-a. Prvi je onaj državotvorni, domoljubni, sastavljen od ljudi koji su u HDZ-u prepoznali pokret za stvaranje Hrvatske, što je on doista i bio početkom 1990-ih. To krilo ima najmanje utjecaja u stranci.
Zatim, tu je komunističko krilo. Nakon prvih višestranačkih izbora 1990., deseci tisuća članova Partije jednostavno su se presvukli u plave dresove. Učinili su to kako bi nastavili sudjelovati u vlasti i uživati privilegije stečene u vrijeme bivše države. Treće krilo je ono koje bismo mogli gledati i s više prijezira od komunističkog krila. Za crvene HDZ-ovce barem možemo imati minimum poštovanja jer imaju svoje ideale, koliko god oni bili promašeni i neprihvatljivi u neovisnoj Hrvatskoj.
> Dr. Hebrang dijagnosticirao stanje u HDZ-u za Narod.hr: Klize ulijevo, uvode rodnu ideologiju, odriču se suvereniteta
Plenković spada u onaj ‘trgovački’ dio HDZ-a
Oni „treći“ u HDZ-u su trgovci, smutljivci, karijeristi i bezlični ljudi koji se vode isključivo svojim interesima. HDZ im služi tek kao superbrzi vlak prema sigurnoj egzistenciji ili boljem poslu. Plenković je dio tog trećeg krila HDZ-a. Nadalje, bliži je komunističkom krilu, što se može zaključiti iz njegovih dvostrukih mjerila i toleriranja komunističkih obljetnica o državnom trošku. Domoljubno krilo je podrezao čim je osvojio svoje prve izbore. Ono mu je samo smetnja u ostvarivanju europskih snova. Za njega je lustracija tek desničarsko zapomaganje i nepotrebno opterećivanje s prošlošću.
> Za dom spremni: Sjećate li se zaključaka famoznog Plenkovićevog vijeća za suočavanje s prošlošću?
Kao politički trgovac, Plenković mora tetošiti i tolerirati ‘antifašizam’
Kada bi se Plenković usprotivio „antifašistima“, netko bi u Bruxellesu mogao reći da je simpatizer fašista. S druge strane, bilo kakvo toleriranje i najmanjeg ustaškog ekscesa nije prihvatljivo jer se Europa nalazi pod naletom „krajnje desnice“. A Plenković to nije. K tome je i pobornik politike „stabilnosti“. Ta stabilnost ovisi i o njegovim dvostrukim mjerilima prema ustaškom i komunističkom režimu. Ovaj prvi je odavno poražen, na marginama, praktički ne postoji, dok je ovaj drugi nelustriran, prisutan u medijima i visokoj politici. Politički trgovac ga zato mora uzimati u obzir, tetošiti ili tolerirati.
