Zahvaljujući Vladi Zorana Milanovića i Milanovićevom SDP-u zajedno sa svojim partnerima iz Kukuriku koalcije, HNS-om, IDS-om i HSU-om, Hrvatska je ekonomski bačena gotovo na 1990. godinu. Milanovićeva Socijaldemokratska partija Hrvatske za to snosi najveću odgovornost.
Na vlast je došla obmanjujući birače svojim predizbornim programom, predstavljenim kao Plan 21.
Kada je Milanovićeva vlada preuzela vlast 23. prosinca 2011., hrvatski javni dug iznosio je oko 49 posto jednogodišnjega hrvatskoga društvenoga brutoproizvoda. Uz nepromišljenja zaduživanja, nezakonite rasprodaje državnog blaga i u bescjenje, gomilanje dugova na svim razinama, uz visoku stopu nezaposlenosti, nisku konkurentnost, enormnu državnu potrošnju i brojne druge katastrofalne poteze SDP-ova vlast sa svojim koalicijskim partnerima dovela je Hrvatsku u stanje elementarne nepogode.
Zastupnik Mosta Miro Bulj kritizirao je vladavinu SDP-a i HNS-a riječima: “ti isti ministri u protekle 4 godine su RH zadužili 100 milijardi kuna, 100 tisuća mladih se iselilo, poljoprivredu, seljake i selo uništili….
Isti ti ministri, da ne zaboravim kao i njihovi prethodnici su nanijeli veću štetu Hrvatskoj, nego sve elementarne nepogode zajedno od kada su se Hrvati doselili na ove prostore”, napisao je Bulj na Facebooku.
SDP-ova vlada, koja u svom nazivu nosi atribut “socijalna” i njeni ministri, uopće nisu imali sluha za poštivanje kolektivnih ugovora i radničkih prava, a mandat im je obilježio veliki broj štrajkova i prosvjeda u četiri godine vladavine. Štrajkali su medicinari, policajci i prosvjetni djelatnici.
“Nakon mene dužnički potop! – poručio je faktički Milanović. Kad je preuzeo vlast, javni dug iznosio je oko 49 posto BDP-a. U 2015. iznosio je 89,2 posto BDP-a. To što je Milanović učinio graniči sa zlodjelom. Stranka koja je to dopustila i, štoviše, podržala, diskvalificirala se za vlast”, napisao je Inoslav Bešker u veljači ove godine analizirajući portret Zorana Milanovića, državnika koji je profućkao mandat.
Europska komisija početkom ove godine objavila je u izvješću o fiskalnoj održivosti da je Hrvatska među 11 zemalja članica EU koje u srednjoročnom razdoblju imaju visok rizik u pogledu održivosti javnih financija. Komisija je također upozorila da analiza održivosti duga pokazuje da bi javni dug u Hrvatskoj u normalnim ekonomskim okolnostima i s nepromijenjenom fiskalnom politikom 2020. narastao na 96,7 posto BDP-a, a 2026. na 105,3 posto BDP-a. Ako ekonomski rast bude za samo 0,5 posto manji od onoga koji je predviđen u temeljnom scenariju te ako kamate na javni dug porastu za jedan postotni poen, udio javnog duga u jednogodišnjem BDP-u bi 2026. mogao dosegnuti čak 110 posto BDP-a.
Korupcija u SDP-u: Optuženi ministri, doministri, gradonačelnici, župani
Što je Kukuriku koalicija obećavala famoznim Planom 21?
Glavni ciljevi tog plana bili su rast zapošljavanja i oporavak gospodarstva uz investicije. Ništa od toga nije bilo ispunjeno kroz četiri godine Milanovićeve vlasti. I ne samo to, situacija je na spomenutim poljima postala još gora nego 2011. kad su najavljivali promjene.
Plan 21 predstavili su Zoran Milanović (SDP), Radimir Čačić (HNS), Damir Kajin (IDS) i Silvano Hrelja (HSU), tadašnji osnivači koalicije.
1. Nezaposlenost i otvaranje novih radnih mjesta
Broj nezaposlenih 2011. godine iznosio je oko 305 tisuća ljudi. Umjesto da su smanjili broj nezaposlenih, samim time otvorili nova radna mjesta, za vrijeme Kukuriku koalicije taj broj se još i povećao, pa je došao do kraja njihovog mandata na 329 tisuća nezaposlenih. Uz to su Milanovićevi birokrati statističkim manipulacijama izbrisali iz evidencije nezaposlenih 137.243 ljudi 2014. godine, a do srpnja 2015. godine izbrisano je 62.000 nezaposlenih.
2. Investicijska politika Plana 21
Spominjali su četiri razvojna investicijska stupa (turizam, energetika, infrastruktura i okoliš) kao ključ za rast BDP-a na godišnjoj razini od 2-4 posto. Nakon četiri godine vladavine SDP-a i njihovih saveznika, BDP je u kumulativnivnom iznosu pao za više od 6 posto. Umjesto najavljene navale ulagača statistika Hrvatske narodne banke pokazala da je u zadnjem tromjesečju 2012. godine bilo nula eura i nula kuna stranih investicija u Hrvatsku, a nije se popravilo ni do kraja mandata.
3. “Nećemo prodavati obiteljsko srebro!”
Jedan od slogana vladajuće koalicije pretvorio se u svoju suprotnost. Milanovićeva Vlada htjela je dati hrvatske autoceste u koncesiju, no nakon 500.000 potpisa građana protiv toga, jedva su odustali. Hrvatsku poštansku banku i Croatia banku pokušali su prodati, jedine dvije banke koje su ostale u državnom vlasništvu. Croatia osiguranje prodano je nezakonito, državni je proračun pritom oštećen za 3,5 milijarde kuna. Sve te nepravilnosti utvrdila je i državna revizija, ali do danas za tu kriminalnu prodaju nitko nije odgovarao.
4. Poštivanje kolektivnog ugovora
Ovdje su možda i najviše puta prekršili obećanje. Nekoliko puta se išlo u izmjenu kolektivnog ugovora, u rat sa sindikatima, s radnicima. Sjetimo se samo pokušaja uvođenja “outsourcinga” u javne ustanove. Bio je to neslavan pokušaj izgona 24 tisuće radnika iz javnog u privatni sektor. A tu je i “spin-off”, odnosno izdvajanje tih službi u posebnu tvrtku. No i od toga na kraju nije bilo ništa.
5. “Zaposlit ćemo mlade i stručne, a ne podobne”
Od mladih i stručnih nije se zapošljavao nitko, ali su zato osuđivani za kriminal našli svoje mjesto u državnim tvrtkama. Pravi je primjer Srećko Ferenčak, član HNS-a, a nepravomoćno je osuđen na zatvorsku kaznu, dva puta! Čovjek koji je državni proračun oštetio raznim malverzacijama za više milijuna kuna, zamalo je instaliran na čelo JANAF-a. A on nije jedini koji je s optužnicom na leđima sjeo na neku važnu poziciju…
6. “Izvoziti ideje, a ne pametnu mladost”
Ovo je definitivno jedan od slogana predizborne kampanje koji se nakon četiri godine vladavine “Kukuriku koalicije” pokazao kao čista inverzija. Ne samo da ne “izvoze ideje” nego se zaista nije izvozilo ništa (osim banana ili drugog egzotičnog voća, zatim automobila, audio-video uređaja), a uvozi se sve, od mlijeka i vode, kruha i brašna pa do mesa upitne kvalitete. A sve to možemo sami proizvest, samo kad bi vlast imala plan što učiniti s poljoprivredom koju je dokrajčio SDP-ovac Tihomir Jakovina, jedan je od najkontroverznijih ministara u Vladi u Zorana Milanovića, uz ministricu kulture, Andreu Zlatar Violić.
Kukuriku koalicija u potpunosti je ignorirala i podcjenjivala upozorenja demografa o drastičnom iseljavanju iz Hrvatske. Godišnje se u prosjeku iseljavalo 40.000, tako “Hrvatska danas nema ni četiri milijuna stanovnika, uzimajući u obzir i negativan prirodini pad stanovništva, te da se u Hrvatsku godišnje doseljava samo 10.000 ljudi”, rekao je demograf Šterc za Večernji list 25. lipnja 2016.
Od 2013. do 1. lipnja 2016. više od 117.000 građana sami su prijavili privremeno iseljavanje iz Hrvatske, dok je u istom razdoblju ukupno 97.441 građana odjavilo prebivalište u državi. Najviše prijava privremenog iseljavanja zabilježeno je 2014. kada ih se javilo 59.590, kao i 42.854 onih koji su odjavili prebivalište u RH, prema podatcima MUP-a.
7. “Naš posao je da osiguramo vaš posao”
Riječi ove ‘partijske parole’ stvarno su se ispunile, ali samo u korist onih koji su je izrekli i osmislili. Naime, SDP je osiguravao posao ne običnim i sposobnim ljudima, nego svojim prijateljima, stranačkim kolegama i podobnima.
Najpoznatiji primjer zapošljavanja “preko veze” javnost je pratila kada je na video snimci SDP-ov ministar pravosuđa Orsat Miljenić nudio posao preko veze kćeri svog poznanika – Judo trenera.
8. Javni dug Hrvatske: Pričali jedno, učinili drugo!
Sve do 2010. godine, javni dug bio je donekle pod kontrolom, ispod 60 posto BDP-a, što zadovoljava čak i kriterije eurozone, no SDP-ova vlast nije htjela svoju potrošnju prilagoditi uvjetima krize, već se proračunski manjak krpao zaduživanjem, te sada imamo dug koji će otplaćivati niz budućih generacija.
Od 1992. godine pa do 2011. Hrvatska se ukupno zadužila za 211,9 milijardi kuna, a od početka mandata SDP-a i HNS-a do danas, javni dug se povećao na 291,8 milijardi kuna. SDP-ova Vlada hvali se rastom BDP-a od 1,2 posto (tim tempom trebalo bi 5 godina samo da dosegne razinu prije njihovog mandata), a prešućuju da su javni dug povećali za nevjerojatnih 79,9 milijardi kuna. Još jedan mandat SDP-a s njihovim koalicijskim partnerima uz njihove navike doveo bi Hrvatsku u siguran bankrot.
I za kraj podsjetimo na najvažniju krilaticu, koji također nisu ispunili: “Ne obećavamo čuda, ali ono što smo obećali to ćemo i ispuniti.”
SDP-ove ispraznice
Zoran Milanović na zadnjoj sjednici Vlade 14. siječnja 2016. tvrdio je da je “Hrvatska danas bolja”.
“Mi smo tom zrakoplovu vratili letnu konfiguraciju, on je sada na krstarećoj visini i zaustavili smo negativne trendove pada i to velikog pada u 2009. i 2010. Zemlja ponovno ima gospodarski rast i ima pozitvne sve parametre koji uspjeh znače i sve što god pogledate je dobro”, rekao je Milanović.
Dodao je da i jedno od posljednjih izvješća EK govori o tome da je indeks poslovnog povjerenja i očekivanja, odnosno poslovna klima u Hrvatskoj, prva ili druga u Europi.
“Hrvatska je danas bolja”, ispalio je Milanović još jednu političku ispraznicu hrvatskoj javnosti, osiromašenoj, opljačkanoj, ospustošenoj, duboko ideološki podijeljenoj i to zahvaljujući upravo SDP-ovoj politici, junački zaključujući da su “bili narodna vlada” koju je podržao veliki broj građana.
SDP-ovi krakovi korupcijske hobotnice: ministri, gradonačelnici, visoki dužnosnici
Hajka za rušenje Vlade Tihomira Oreškovića
Jedni od onih koji su tu Vladu svakako podržavali parapolitičke su organizacije skrivene pod sintagmom “nevladine udruge”. U proteklih nekoliko godina u Hrvatskoj se za programe i projekte organizacija civilnog društva iz svih javnih izvora na nacionalnoj i lokalnim razinama dodijelilo oko 1,5 milijardi kuna godišnje.
Među tim udrugama uglavnom su one koje su se u cijelosti ili dijelom financirale kroz Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva, kojoj su uredbom Oreškovićeve Vlade iz svibnja gotovo prepolovljena sredstva na iznos od 24 milijuna kuna.
Udruga GONG i ostale udruge Platforme 112 u posljednje četiri godine SDP-ove vlasti primali su sredstva iz državnog proračuna te medijski i drugim akcijama podupirali ideološke pothvate Vlade Zorana Milanovića. Ostajući bez sigurnih i obilnih proračunskih sredstava koja im je smanjila nova Vlada HDZ-a i Mosta, SDP-ovi sateliti pokrenuli su dosad neviđenu hajku za rušenje Vlade Tihomira Oreškovića.
Prikriveno sudjelujući u padu Vlade, Zoran Milanović sa SDP-om priprema se za okupljanje Narodne koalicije, u kojoj želi i HSS, donedavnog partnera Domoljubne koalicije. Čelnik SDP-a aktivno je već u predizbornoj kampanji spominjući “lijevi centar”.
No, na putu prema centru Milanović mora odlučiti “hoće li konačno skinuti s vrata bulumentu sekularnih fanatika i starih titoista, a posebno parastrukturu nevladinih udruga koji već 20 godina reketare SDP i guraju ga ekstremno lijevo”, smatra Nino Raspudić.
Hoće li Zoran Milanović sa SDP-om i svojim koalicijskim partnerima uspjeti ponovno obmanuti javnost i dobiti još jedan mandat, nagomilati dug na 96 posto BDP-a, što bi nas dovelo u poziciju gdje je sad Grčka, odnosno u bankrot?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
