SDP pred raskolom, a Plenkovićeva ‘politička stabilnost’ ne daje rezultata

grbin plenković
Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr

Krajem srpnja iz SDP-a su isključeni glavni tajnici SDP-a Zvane Brumnić i Nikša Vukas, bivši ministar zdravstva Rajko Ostojić, bivši predsjednik zagrebačkog SDP-a Gordan Maras i saborska zastupnica Marina Bilić Opačak. Prije toga, raspuštene su SDP-ove organizacije u Zagrebu i Slavonskom Brodu te vodstva SDP-a Međimurske županije te je napravljena reevidencija tijekom koje je iz stranke izbačen i bivši saborski zastupnik Nenad Stazić zbog neplaćanje članarine od gotovo 40.000 kuna.

U obračunu frakcija, struja predvođena bivšim predsjednikom stranke Davorom Bernardićem najavila je kako kani ostati u saborskom klubu SDP-a iako su izbačeni iz stranke što je dovelo do administrativnih poteškoća u Hrvatskom saboru. Prema poslovniku Kluba zastupnika SDP-a, jedna je frakcija htjela sazvati sjednicu te tražiti da se glasuje o izbacivanju četiri zastupnika SDP-a jer smatraju kako bi imali dovoljno glasova.

S druge strane Grbin je odbio sazivanje Kluba zastupnika SDP-a te je putem predsjedništva potvrdio odluke o izbacivanju članova i da oni ne mogu ostati u Klubu. Grbin je rekao da će to ponoviti drugoj strani te da “tko je spreman poštovati tu odluku, ostaje, a tko nije, izbacuje se iz stranke”.

SDP dao samo 2 predsjednika Vlade

Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) je u povijesti moderne hrvatske države, u posljednjih 31 godinu dala samo 2 predsjednika Vlade, od njih sveukupno 12. Bili su to Ivica Račan, koji je bio premijer Republike Hrvatske od 27. siječnja 2000. do 30. srpnja 2002., odnosno od 30. srpnja 2002. do 23. prosinca 2003. te Zoran Milanović koji je bio predsjednik Vlade od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016. godine.

Predsjednici SDP-a bili su Ivica Račan, Zoran Milanović, Davor Bernardić, a trenutno tu poziciju obnaša Peđa Grbin.

Iako se povijest SDP-a na vlasti svodi tek na 7 godina, ta je stranka doživjela puno unutarstranačkih sukoba koji su se posebno intenzivirali od dolaska Bernardića na mjesto predsjednika stranke. No, zapravo, prvi sukobi u stranci odvili su se nakon smrti dugogodišnjeg prvog predsjednika stranke Ivice Račana koji je SDP-om vladao od 17 godina, od 1990. do 2007. godine.

Sukob započeo kad su suspendirani Hajdaš Dončić, Grbin, Zmajlović i Babić

U srpnju 2018. godine dugotrajni sukobi su došli do vrhunca, te predsjednik SDP-a Davor Bernardić na dvije godine suspendira moćne saborske zastupnike i članove stranke – Sinišu Hajdaša Dončića, Peđu Grbina, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića, čime su ujedno razriješeni svih stranačkih funkcija i gube sva članska prava.

Bernardić je u to vrijeme govorio kako ga “boli licemjerje drugova kada je prošli predsjednik Zoran Milanović govorio o djedu ustaši“, te je mišljenja da bi ga razapeli da je, poput nekih pjevao Čavoglave ili da je bio član HDZ-a kao Siniša Hajdaš Dončić”. Podsjetio je i na načela djelovanja koje je donio još Ivica Račan.

Kako je suspenzija bila privremena, Grbin preuzima stranku te po dolasku na mjesto predsjednika SDP-a tvrdi: “Neću raspuštati, neću poticati daljnje podjele i svađe”. Nakon toga raspustio je gotovo polovinu županijskih organizacija te stranke, uključujući i zagrebačku organizaciju u kojoj je navodno s liste izbrisano 2300 od formalnih 4000 članova.

HDZ dominira, ali nema rasta konkurentnosti Hrvatske

SDP je zadnjeg premijera imao od 2011. do 2016. godine, nakon čega su na vlasti bili HDZ u koaliciji s Mostom, HDZ u koaliciji s HNS-om te HDZ samostalno uz stratešku podršku SDSS-a i ostalih zastupnika nacionalnih manjina.

Andrej Plenković je na čelu četrnaeste Vlade Republike Hrvatske bio od 2016. do 2020., kada je izborio drugi mandat koji mu istječe 2024. godine.

I dok u SDP-u vlada potpuni kaos, a Plenković ističe važnost političke stabilnosti, čini se kako ona ne daje rezultata u gospodarskoj reformi. Podsjetimo, Hrvatska se prošle godine našla na 60. mjestu na ljestvici svjetske konkurentnosti, prema rezultatima koje je objavio Institut za razvoj poslovnog upravljanja iz Lausanne (IMD). U istraživanju konkurentnosti se uspoređuje 63 gospodarstva, a iza Hrvatske su bili tek Mongolija, Argentina i Venezuela.

Od 20 indeksa koja se mjere u tom istraživanju, Hrvatska je na posljednjem mjestu u tri: tržište rada, poslovno upravljanje te stavovi i vrijednosti.

Kao izazovi za Hrvatsku u 2020. godini navedeni su reforma javne uprave i teritorijalni ustroj države uz digitalizaciju javne uprave i njenih servisa, potom jačanje sektora važnih za samodostatnost u vezi nacionalne sigurnosti (prvenstveno sektore hrane, lijekova i javnog zdravstva), jačanje investicija privatnog sektora kroz fondove rizičnog kapitala, poslovnih anđela i crowdfundinga, reforma pravosuđa te ostvarenje suradnje akademskog, poslovnog i vladinog sektora u jačanju inovativnosti i konkurentnosti.

Unatoč, tome Plenković u srpnju ove godine ustvrdio kako je “politička stabilnost prvi indikator da se u Hrvatsku može ulagati”.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr