Povodom gostovanja Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u emisiji „Nedjeljom u dva“, u kojoj se osvrnula na kritiku Marije Selak Raspudić koja joj je upućena prilikom podnošenja godišnjeg izvješća o radu Hrvatskom saboru, zastupnica te predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova na svom je Facebook profilu pojasnila svoju kritiku.
“Pravobraniteljica je revoltirana što se od nje očekuje transparentni financijski izvještaj jer ona dobiva od države „samo“ oko 3 milijuna kuna, dok je ostalih dva milijuna sama „priskrbila“ Hrvatskoj. S obzirom na njezinu šokiranost čovjek bi pomislio da se radi o (tromilijunskom) džeparcu za kavu i da je dodatna dva milijuna zaradila prodajući jabuke na cesti ili izvozom stolarije iz vlastite proizvodnje.”, napisala je Selak Raspudić.
> Sabor glasovao o Izvješćima o radu pravobraniteljica: Što su HDZ i lijeva oporba podržali?
Njenu objavu donosimo u cijelosti:
“1) U financijskom dijelu izvješća Pravobraniteljica na jednoj stranici sažima vrlo šture i načelne informacije o pet financiranih aktivnosti iz kojih se ne može ništa konkretno saznati o načinu trošenja proračunskih sredstava. U tom smislu moj je prigovor bio da javnost zaslužuje detaljnije izvješće jer pravobraniteljičin Ured godišnje troši oko 5 milijuna kuna na svoj rad. No, kao što smo mogli saznati, pravobraniteljica je revoltirana što se od nje očekuje transparentni financijski izvještaj jer ona dobiva od države „samo“ oko 3 milijuna kuna, dok je ostalih dva milijuna sama „priskrbila“ Hrvatskoj. S obzirom na njezinu šokiranost čovjek bi pomislio da se radi o (tromilijunskom) džeparcu za kavu i da je dodatna dva milijuna zaradila prodajući jabuke na cesti ili izvozom stolarije iz vlastite proizvodnje. No riječ je tek o novcima iz različitih europskih fondova. Pravobraniteljica je očito zaboravila da je Hrvatska dio Europske unije i da su joj novce koje iz nje izvlači „poklonili“ baš hrvatski građani plaćanjem godišnje članarine stoga im itekako duguje financijsko izvješće o načinu na koji ih je trošila. Barem ono isto koje od nje sigurno zahtjeva EU-projekt koji joj je te novce dodijelio. Uzgred, s obzirom da su plaćali rad njezinog Ureda, hrvatski su porezni obveznici platili i prijavu na navedeni projekt jer ona nije obavljena volonterski u nečije slobodno vrijeme.
2) Za svoj rad na čelu Odbora za ravnopravnost spolova dobivam mjesečno oko 1000 kn veću plaću od osnovne plaće saborskog zastupnika. Osim sjednica koje sam inicirala i ostalog rada koji nije predmet ove rasprave, prva sam izišla s podacima o 40 % porastu obiteljskog nasilja u vrijeme korona-krize i to tako što sam „pješke“ izračunala razliku u odnosu na prošlu godinu, brojeći dan po dan podatke javno dostupne u kalendaru nasilja na stranicama MUP-a. Zašto sam to napravila? Bilo mi je jasno da se ispod površine sigurno nešto događa, no nitko od nadležnih institucija nije se pozabavio tim problemom, a službena statistika predugo se čekala. Nadalje, MUP-ovim podacima o obiteljskom nasilju za 2020. godinu koje je Stanković iznio u emisiji Pravobraniteljica se čudi jer ih još uvijek nije dobila. Ja sam ih konačno zaprimila prošli tjedan. Kako? Tako što ih nisam čekala, nego već mjesec dana nekoliko puta tjedno gnjavim i podsjećam MUP da mi ih pošalje. Zašto? Zato što smatram da je važno što prije reagirati da bi se potencijalno spasili ljudski životi jer se Hrvatska trenutno nalazi u situaciji dvostruke katastrofe, potresa i korone, koja potencira obiteljsko nasilje. A podaci su porazni. U 2020. godini bilježi se porast kaznenih djela obiteljskog nasilja od čak 30,5 posto u odnosu na 2019 godinu. Na tom tragu želim alarmirati javnost da trenutno postoje posebno ugrožene skupine, poput ljudi privremeno smještenih u kontejnerima u Sisačko-moslavačkoj županiji. Riječ je o obiteljima koje žive u malom prostoru, pritisnute dvostrukom egzistencijalnom katastrofom, na koje institucije, ali i susjedi i rodbina, trebaju obratiti posebnu pažnju da problem obiteljskog nasilja ne bi eskalirao s tragičnim posljedicama. Upravo zbog njih od Ureda pravobraniteljice, koji ima 12 zaposlenih i 6 milijuna kuna godišnjeg proračuna, očekujem mnogo, mnogo više proaktivnog rada, umjesto čekanja da podaci padnu u krilo kao što je dosad bio slučaj.
3) Saznali smo da i nasilje prema muškarcima, da parafraziram pravobraniteljicu, nema svoju „kategoriju“ pa se za njega ne mogu doznačiti sredstva. No, umjesto da obeća kako će to promijeniti i ozbiljno se posvetiti i tom problemu jer je na čelu Ureda za ravnopravnost SPOLOVA, ona lopticu prebacuje na „muške udruge“. Nevjerojatna je količina relativizacije i ignorancije kojom se odnosi prema pitanju nasilja nad muškarcima s argumentom da je nasilje nad ženama znatno zastupljenije. Činjenica da je obiteljsko nasilje nad ženama češće ne znači da nasilje nad muškarcima ne postoji niti bavljenje nasiljem nad ženama isključuje bavljenje nasiljem nad muškarcima. Statistika MUP-a za 2020. godinu kaže da su počinitelji nasilničkog ponašanja u 1849 slučajeva bili supruzi, a u 474 slučaja supruge. Kada pak govorimo o žrtvama obiteljskog nasilja s invaliditetom, 71 žrtva je ženskog, a 53 žrtve su muškog spola, dok je među žrtvama starije životne dobi 717 žrtava ženskog, a 383 žrtve muškog spola. Zar nepokretni starac i slijepa starica ne zaslužuju jednaku institucionalnu zaštitu?
Konačno, ljudi se prvenstveno dijele na nasilnu devijantnu manjinu (oko 0,3 % stanovništva Hrvatske) i nenasilnu većinu, a tek onda na muškarce i žene. Na čelu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova borit ću se za stvarnu zaštitu svih žrtava nasilja, koja nikada neće ići prema negaciji posljedica nametnutih društvenih uloga, ali ni prema njihovom nesvjesnom potenciranju kao što je sada slučaj. Naime, govor o ženama isključivo kao žrtvama nasilja afirmira njihovu rodno stereotipnu potlačenu ulogu i reproducira patrijarhalni obrazac ponašanja u kojem je općeprihvaćeno, što je korak do normalno, da su muškarci rođeni nasilnici, umjesto da se bori protiv njega. U tom smislu borba za ravnopravnost spolova nije rat spolova, nego borba za približavanje spolova zajedničkom objavom rata protiv nasilja i svih ostalih anomalija koje priječe ostvarenje pravednijeg društva u cjelini.”, napisala je Selak Raspudić.
Na mjestu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 2011.
Višnju Ljubičić prvi put je imenovala 2011., HDZ-ova većina za vrijeme Jadranke Kosor i to na mandat od osam godina, a drugi put na razdoblje od 2019. do 2027. izabrala ju je Plenkovićeva saborska većina (HDZ-SDSS-HNS). U njezinu uredu – 12 je zaposlenih.
Ured pravobraniteljice Saboru podnosi godišnje izvješće o svom radu. Izvješće za 2019. u kojem je Ured pravobraniteljice radio na 1.719 predmeta – prihvaćeno je u saboru sa 103 glasa “za”, 11 “protiv” i 3 “suzdržana”. No na prethodnom glasovanju o izvješću na Saborskom odboru za ravnopravnost spolova – predsjednica odbora Marija Selak Raspudić bila je suzdržana.
> Pročitajte analizu UiO o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2019.
> (VIDEO) Pročitajte kako su dvije HDZ-ovke branile pravobraniteljicu Ljubičić od U ime obitelji
Prije dužnosti pravobraniteljice, Ljubičić je bila 10 godina savjetnica/načelnica odjela u Vladinu Uredu za ljudska prava. Od 1993.-2001. godine bila je savjetnica/šefica odjela i pročelnica Ureda tajnika Ministarstva obrane, a od 1990-1993. godine pravna savjetnica u trgovačkom poduzeću – stranom predstavništvu u Zagrebu. Radnu karijeru počela je kao pripravnica na Trgovačkom sudu u Zagrebu.
U svom mandatu privukla je pozornost prozivanjem udruge Betlehem i internetskog portala “Klinika za pobačaje”, bila je aktivna u kampanji za ratifikaciju sporne Istanbulske konvencije, promicala rodnu ideologiju te je tvrdila da isključivanje životnih i neformalnih životnih partnera iz definicije obitelji nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova.
Višnja Ljubičić je tijekom izjašnjavanja birača o raspisivanju referenduma o braku gdje je, izlazeći izvan svojih ovlasti, zauzela poziciju protiv ustavne zaštite braka, podržavajući Milanovićevu Kukuriku vlast i njoj bliske nevladine udruge.
Godine 2015. zlorabila je svoj položaj pravobraniteljice protiv vjernika s namjerom onemogućavanja molitvene pro-life inicijative “40 dana za život”, a predložila je i zanimljivo ograničenje. Pravobraniteljica je predložila da svoj stav o pobačaju ne smiju iznositi udruge civilnog društva, jer nisu vjerske zajednice. Pri tom je ovo zanimljivo ograničenje predložila za udruge koje se protive pobačaju, ali ne i za udruge koje promiču pobačaj.
U izvješću Saboru uglavnom je hvalila sama sebe:
“Možemo reći da imamo dobar zakonodavni okvir i nacionalne mehanizme, međutim još uvijek treba raditi na promjeni percepcije društvene svijesti, udžbenika, odgojno-obrazovnog sustava, kao i edukaciji mladih i stručnih ljudi”, ustvrdila je Ljubičić prilikom predstavljanja evaluacijskog izvješća o radu Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u razdoblju od 2003. do 2013.
Analiza UiO o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2019.
Udruga u ime obitelji prije rasprave o Izvješću, poslala je zastupnicima u Hrvatskom saboru analizu Izvješća o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2019. i argumente zašto bi ga trebalo odbaciti.
Udruga U ime obitelji više je puta upozoravala saborske zastupnike da Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić treba odbaciti jer je s jedne strane loše sastavljeno te iz njega nije vidljivo što je sve, kako i zašto pravobraniteljica radila u protekloj godini, dok je s druge strane vidljivo da je pravobraniteljica malo doprinijela zaštiti radnih prava žena. Jedan od glavnih uzroka diskriminacije žena u RH je nepoštivanje radnih prava trudnica i mladih majki – od otežanog zapošljavanja žena koje planiraju imati djecu do nemogućnosti korištenja bolovanja za malu djecu ili vraćanja na manje odgovorno i niže plaćeno radno mjesto nakon rodiljnog dopusta. No, pravobraniteljica se odabrala baviti i nametati ideološke teme poput redefinicije braka, udomljavanja i posvajanja djece za homoseksualne parove, promocijom pobačaja i progonom neistomišljenika. Pravobraniteljica Ljubičić, koju je Plenkovićeva saborska većina (HDZ-SDSS-HNS) izabrala na novih osam godina mandata (2019-2027), zajedno sa svojih 11 zaposlenika i proračun od oko milijun eura više predstavlja lijevo-liberalnu udrugu koja se bavi nametanjem vlastite ideologije nego državnu instituciju od koje svi mogu očekivati pomoć, nepristranu inicijativu i rješavanje problema, o čemu svjedoči i Izvješće o radu u 2019.
Između ostalog istaknuto je kako se “u dokumentu od 333 stranice većina sadržaja ne odnosi na rad pravobraniteljice, nego na statističke podatke, stavove i preporuke pravobraniteljice u pojedinim područjima (npr. rad i zapošljavanje, zdravstvo, itd.), dok su aktivnosti pravobraniteljice u 2019. taksativno prikazane na str. 5., 9.-13., no iz tih podataka se ne može evaluirati njezin rad i rad njezinog ureda – 11 zaposlenih osoba i proračun od 6.802.505,0 kn (izvršenje 31.12.2019. – 5.168.004,8 KN) – jer ima premalo podataka. Zato bi pravobraniteljica trebala ponoviti izvješće i detaljnije prikazati kako, kada i zašto je radila te kako je trošen novac. Stječe se dojam da prikaz velike količine statističkih podataka služi kako bi se nadomjestili ili u njima “utopili” podaci o radu.”
Cijelu analizu udruge U ime obitelji pročitajte OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa