Stihovima „Možda je netko sabotira i protiv nje lobira, možda je Vlada, možda su Srbi, možda masoni“, repera Vojka V. prije samo dva mjeseca predsjednik Hrvatskog sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković narugao se ministrici Žalac nakon što je u jeku afere „Mercedes“ javno kazala da netko u stranci radi protiv nje. Taj simpatični Jandrokovićev istup dobio popriličnu pozitivnu medijsku pozornost, a osramoćenoj ministrici Žalac nije preostalo ništa nego da se pokrije ušima, proguta uvrjede i nastavi pokorno slušati. Onako kako se to već u politici radi ako hoćeš ostati u igri.
No, dva mjeseca kasnije Jandrokovićevo recitiranje stihova popularnog repera dobilo je sasvim drugu dimenziju. Gotovo pa proročku. Izraz sabotaža postao je omiljen vodstvu HDZ-a. Nitko više ništa i ne radi nego se na sve strane traže ti moćni famozni saboteri. Gdje su? Otkud su došli? I kamo idu? Jer, mora se udovoljiti zahtjevu čelnika stranke koji zbog neuspjeha HDZ-a na izborima za Europski parlament – unatoč svoj mašineriji koja je upregnuta – traži krivca. Iako je sam predložio listu koja je, uz nekoliko iznimaka, potpuno promašena i iako se nakon nasilnog usvajanja Istanbulske konvencije i svih kasnijih političkih poteza koje je vukao stranački vrh, dobro znalo da nema šanse da zadrže birače, Plenković je umislio da je HDZ podbacio jer ga je netko – sabotirao! Pa onda, kao u stihovima Vojka V., svaki dan traži krivca. Pa misli da ga možda netko sabotira i protiv njega lobira. Možda su to Crkva i „desni biskupi“, možda su to Thompsonovi obožavatelji, možda su to novinari koji su se usudili kritizirati Plenkovića, možda je to zamjenik Milijan Brkić koji radi udar iznutra preko svoje razgranate mreže, možda HDZ-ove organizacije čiji čelnici ionako ne odgovaraju Plenkoviću pa je sad zgodna prilika da ih se makne, možda su to crni labudovi, možda referendumske inicijative, možda sindikalisti koji ne žele raditi do 67 godina, možda su pretendenti na njegovo mjesto? A možda su doista to masoni i Srbi kao što kaže Veljko V. Kako bilo, to traženje sabotera izbora postaje bizarno i tragikomično.
No, stvar je poprilično jednostavna. Protiv Plenkovićeva HDZ-a bio je isključivo – narod. Puk, obični ljudi, domoljubi kojeg se nimalo nisu dojmile Plenkovićeve briselske visine. Narod koji ipak više vjeruje svojim očima nego Plenkoviću. Narod čije je mišljenje Plenković više puta nazivao populističkim i izrugivao mu se. Narod kojem je Plenković objašnjavao da ne može razumjeti što piše u Istanbulskoj konvenciji. Narod kojem je Plenković jednim potezom poništio legitimne potpise za referendum. Narod koji nije povjerovao Plenkoviću kada je uvjeravao da se masovno iseljavanje iz Hrvatske događa jer su sada otvorene granice. Narod koji smatra da se Plenković – potpuno odnarodio.
Zato ako baš moramo govoriti o sabotaži onda se ona odnosi isključivo na Andreja Plenkovića koji je svojim politikama sabotirao sam HDZ.
I zato sad koliko god želi može tražiti krivca, no teško da će mu itko vjerovati da nije nimalo kriv za to što je upao u glib od 22,72 posto. I na taj, u povijesti HDZ-a najgori rezultat za sobom još povukao stranku. Inače, teoretičari koji se bave pitanjima vodstva kažu da prvorazredni vođa preuzima odgovornost, a onaj trećerazredni krivi druge. Ti trećerazredni obično su i autoritarni, a njihova samovlada ne traje dugo.
Tako je i ovdje slučaj. U HDZ-u je počeo nezaustavljivi proces Plenkovićeve smjene. Trajat će to još neko vrijeme, no u konačnici će rezultirati time da će Plenković na teži način naučiti da je HDZ postojao prije njega i da će postojati i nakon njega. Zapravo, čudno je da kao francuski „đak“ nije zamijetio i poslušao izjavu Charlesa de Gaullea koji je kazao: „Puna su groblja nezamjenjivih ljudi.“
Plenkoviću će se, za očekivati je, dopustiti da odradi mandat do kraja. Jer, bilo bi nevjerojatno da HDZ svoju vladu ruši dva puta. No, na unutarstranačkim izborima koji će se dogoditi pola godine prije parlamentarnih izbora, Plenković će imati ozbiljnog ili ozbiljne protukandidate. Dvojica koji su, na neki način, svoje namjere već artikulirali: Miro Kovač i Davor Ivo Stier (kojeg već u ovoj fazi razne interesne skupine nastoje diskreditirati podmećući mu da je Plenkovićev čovjek) – ozbiljni su protukandidati. Obojica su bivši ministri vanjskih poslova, obojica imaju veliko političko iskustvo i obojica su vjerodostojni domoljubi i konzervativci. Možda će im se pridružiti još neko ime, no njihovim glasačima zajedničko će biti to da više ne žele nevjerodostojnu i odnarođenu osobu na čelu stranke.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
