Kada je tadašnji SDP-ov ministar obrazovanja Željko Jovanović pokušao silom nametnuti uvođenje nestručnog i ideološki obojenog zdravstvenog odgoja u sve škole u Hrvatskoj, dio građana i roditelja izrazio je opravdanu zabrinutost. Roditelji su prepoznali da se pod zdravstveni odgoj htjelo podmetnuti dehumanizirajuće (feminizam) i znanstveno neutemeljene teorije (rodne teorije), kao pozitivne civilizacijske stečevine.
Iza roditelja stali su i hrvatski biskupi te u letku izdanom 2012. iznijeli razloge neprihvatljivosti takvog pogleda na spolnost u odgojno-obrazovnom sustavu. Mediji su i tada napali predloženu odredbu prema kojoj će roditelji moći birati alternativu za kurikule, poput građanskog odgoja i zdravstvenog odgoja, koji utječu na formiranje stavova. Danas se u školama sadržaj zdravstvenog odgoja obrađuje unutar međupredmetne teme Zdravlje, čiji je kurikulum donijela HNS-ova ministrica Blaženka Divjak 2019. godine.
U svjetlu nedavnih prijetnji upućenih Mostovom Nikoli Grmoji i Boži Petrovu zbog njihovih stajališta o ranoj seksualizaciji djece i prikladnom spolnom odgoju i obrazovanju, podsjetimo se kako su hrvatski biskupi argumentirali problematičnost zdravstvenog odgoja kako ga je zamišljala ljevica. Krajem prosinca 2012. HBK je tiskala i distribuirala informativni letak kojim jasno izražava svoje protivljenje zdravstvenom odgoju kako ga je zamislio tadašnji SDP-ov ministar, jer se time nije zadržala samo na izražavanju načelnog stava u medijima nego se učinio roditeljima dostupnim kratak izbor najupitnijih ideja iz udžbenika za zdravstveni odgoj.
HBK: Većina roditelja ne slaže se s rodnom ideologijom!
Suočeni s ozbiljnim pitanjima suvremenoga odgoja i obrazovanja, HBK je problematizirala nasilno uvođenje te međupredmetne teme, bez prethodne rasprave, a koja bi se – kako je i danas slučaj – predavala u sklopu nastavnih sadržaja drugih školskih predmeta, odnosno sata razredne zajednice. Posebno su upozorili na izvore kojima su se sastavljači plana i programa koristili. “Ako se pročitaju naslovi nastavnih jedinica i upozna sa sadržajem preporučene literature, odmah je jasno da taj program nameće svjetonazor koji niječe i zanemaruje neke temeljne općeljudske vrijednosti vezane za spolnost te je protivan vrijednosnom sustavu većine roditelja. Maloljetnički seks, masturbacija, pornografija, kontracepcija, rodna ideologija, pobačaj…– samo su neke od tema putem kojih će se pokušati preodgajati vaša djeca.”
> Što su hrvatski biskupi poručili o udomljavanju i posvojenju djece?
Hrvatski biskupi pozvali su roditelje da odgovornima u školi izraze svoje neslaganje s tim programom, posebno na roditeljskom sastanku i na Vijeću roditelja. Potaknuli su roditelje da iznesu svoj stav i traže mogućnost izbora programa u skladu sa svojim životnim vrijednostima, ali i da ispune i potpišu obrazac o neslaganju s tim programom, bilo pojedinačno, bilo zajednički s drugim roditeljima, te ga predaju odgovornima u školi. Pozvali su i sve druge vjernike da podupru roditelje te da “na njima moguć i demokraciji primjeren način izraze neslaganje s načinom i sadržajem toga programa. Vjerujemo da će njegovu neprihvatljivost uvidjeti i pripadnici drugih konfesija i religija, kao i oni građani naše države koji se istinski brinu za opće dobro, koje je posebno sadržano u odgajanju djece i mladih.”
“Roditelji, jeste li svjesni…?”
HBK je u letku uputila izravna pitanja koja se tiču sadržaja ponuđenih u problematičnom programu. U pitanjima biskupi su jasno ukazali na znanstveno neutemeljene postavke rodne ideologije kojima se učenike htjelo indoktrinirati stajalištima o masturbaciji, spolno prenosivim bolestima i pornografiji:
“Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti (i to već s 10-11 g., u 5. razredu) uz objašnjenje: „Smatramo kako je to što se dodiruješ odlično, ali bi bilo u redu da činiš to u svojoj sobi“? (Klein, M., Kako razgovarati o seksualnosti… s vlastitom djecom, Zagreb, 2001.).
Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o pornografiji (s 11-12 g., u 6. razredu), jer – kao što pišu „stručnjaci“ – njezino „korištenje u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima“? (Abramson, P. i Pinkerton, S., O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti, Zagreb, 1998.).
Je li vam svejedno to što će vaše dijete učiti o odgovornome spolnom ponašanju (s 13-14 g., u 8. razredu) na način da „ako saznaš da imaš spolno prenosivu bolest, moraš to reći svim svojim partnerima/partnericama (pretpostavlja se da ih imaš više), i uza stalnu upotrebu kondoma“? (Hodžić, A., Bijelić, N., i Cesar, S., Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb, 2003.).
Je li vam svejedno to što će vaše dijete učiti o spolnome činu kao posve normalnom za petnaestgodišnjaka, o spolnome odnosu koji sam po sebi nema nikakvo značenje i nikakve povezanosti s općeljudskim vrijednostima, poput ljubavi i vjernosti, što će s pomoću konkretnih primjera i vježba učiti kako koristiti kondom i druga kontracepcijska sredstva?
Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene (heteroseksualni) „jer krajnje je vrijeme da ‘homoseksualnost uđe u škole’. Makar i pod nemogućim uvjetima.“ (Hodžić, A. i Bijelić, N., Izvještaj istraživanja o mišljenjima i stavovima prema homoseksualnosti u srednjim školama u Zagrebu, Zagreb, 2012.).
Je li vam svejedno da vaše dijete bude indoktrinirano „rodnom“ ideologijom (gender), po kojoj je čovjeku spol zadan rođenjem, a za rod bi se sam odlučivao prema svojemu doživljavanju, te bi po toj ideologiji bilo normalno, na primjer, reći: „Moj spol je ženski, ali moj rod je muški“ ili „Ja sam muškarac s vaginom“? (Hodžić, A., Bijelić, N., i Cesar, S., Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb, 2003.).”
“Roditelji, informirajte se i podignite glas!”
Biskupi su se snažno usprotivili državnom uplitanju u pitanja obiteljskog odgoja, što je marskistička postavka koju provode komunistički totalitarni režimi. “Vaša djeca nisu vlasništvo države”, pisali su biskupi roditeljima. “Vi ste ih rodili, othranili i za njih skrbite. O vama roditeljima ovisi što će i kakva će jednoga dana postati vaša djeca. Vi ste kao roditelji odgovorni za odgoj i obrazovanje svoje djece.”
Podsjetili su da je pravo roditelja na odgoj vlastite djece zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 63.), zakonskim aktima, te međunarodnim ugovorima i konvencijama, kojih je i država Hrvatska potpisnica (na primjer: Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 26, t. 3). “Stoga je prisiljavanje djece na pohađanje toga programa protuustavno i u suprotnosti s navedenim odredbama. Spolni odgoj neminovno prenosi sustav vrjednota i zbog toga treba postojati mogućnost izbora.”
Biskupi su tada istaknuli da nisu protiv zdravstvenoga i spolnoga odgoja, ali je sadržaj i način uvođenja u škole kako je to htjela ljevica, za Hrvatsku je poguban. Pozvali su roditelje na informiranje o kurikulumu i podržali prosvjetne djelatnike koji “podižu svoj glas u obranu svojih prava i dostojanstva vlastite savjesti.“
“Dragi roditelji, budite svjesni pokušaja tog iznimno teškog prevrata u odgojno-obrazovnome procesu hrvatskoga školstva i učinite sve da vaše dijete dobije ispravan odgoj u školi kojoj ga povjeravate”, zaključili su tada biskupi.
Vinko Filipović s Jovanovićem nametao zdravstveni odgoj – sada v.d. ravnatelja NCVVO-a!
Inače, šef Agencije za odgoj i obrazovanje za vrijeme SDP-ovog ministra Želja Jovanovića bio je Vinko Filipović – sadašnji v.d. ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, o kojem smo već pisali. U njegovoj je ovlasti briga o državnoj maturi, maturantima i ispitima, a na toj je dužnosti naslijedio Ivanu Katavić koja je na to mjesto podnijela ostavku zbog afere s dodavanjem bodova na državnoj maturi. Natječaj za izbor novog ravnatelja raspisan je 10. lipnja, a traje do 9. kolovoza ove godine. Bivši šef Agencije za odgoj i obrazovanje Filipović radio je i u mandatu ministra Primorca, a smijenjen je u mandatu ministra Mornara.
Posljednjih je godina nakon odlaska iz Agencije ovaj profesor geografije i sindikalist radio kao direktor razvoja i marketinga u Školskoj knjizi. Novi mandat na čelu Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) ‘izmaknuo’ mu je 2015. godine kada je ministar obrazovanja u SDP-ovoj Vladi bio Vedran Mornar i kada je za ravnateljicu AZOO-a izabrana Jadranka Žarković Pečenković, sadašnja savjetnica za obrazovanje predsjednika RH Zorana Milanovića.
Judith Reisman stala u obranu roditelja, HBK i zdravog razuma
Zdravstveni odgoj uveden je kao obvezni kurikul u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj odlukom ministra Jovanovića od 28. rujna 2012. Problematično je bilo to što je program izrađen i objavljen mjesec dana prije nego je uveden u škole, također nije postojalo neutralno stručno ocjenjivanje programa te javna rasprava o sadržaju te je u programu sporno promoviranje rodne ideologije.
Zbog svega je oformljena i Građanska inicijativa “Ne dirajte djecu!”, koja je u sklopu kampanje u Hrvatskoj organizirala niz predavanja Judith Reisman i upozoravala na negativan aspekt zdravstvenog odgoja. Zbog odustanka Vlade od građanskoga odgoja i obrazovanja, Good inicijativa za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskoga odgoja i obrazovanja 2014. je zatražila ostavku ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Vinka Filipovića. Unatoč odustanku, Filipović je i dalje uvjeravao kako u građanskom i zdravstvenom odgoju, kasnimo 20 godina te je istaknuo nužnost njihova postojanja u obrazovnom sustavu.
Zdravstveni odgoj danas u školama
Danas se sadržaj zdravstvenoga odgoja predaje unutar međupredmetne teme Zdravlje čiji kurikulum, u kojem je problematični modul o spolnosti izmijenjen, potpisuje tadašnja ministrica Blaženka Divjak 2019. godine, a u cijelosti ga pročitajte ovdje. Spolnost se u ovoj međupredmetnoj temi obrađuje unutar domene Tjelesno zdravlje te se naglašava osobna odgovornost i cjelovitost ljudske osobe.
“Sastavnica je domene i očuvanje reproduktivnoga i spolnoga zdravlja s naglaskom na razvoj svijesti o pozitivnom pristupu spolnosti i važnosti osobne odgovornosti u sprječavanju spolno prenosivih bolesti i neplanirane trudnoće. Usvajanjem znanstveno priznatih činjenica, znanja i vještina, utječe se na razvoj pozitivnoga stava o vrednovanju ponašanja i uključivanju u aktivnosti usmjerenih očuvanju vlastita zdravlja”, stoji u važećem kurikulumu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
