Slabo poznate činjenice: Može li se pomoću radona predvidjeti potres?

Pitanje radioaktivnog plina radona kojeg nalazimo u tlu gotovo je potpuno zanemareno u Hrvatskoj. Ovaj radioaktivni plin kojem ‘tepaju’ kao tihom ubojici, uzrokuje nepušački karcinom pluća. Dok EU, a posebno SAD rade na svjesnosti o radonu i na uklanjanju posljedica zračenja, u Hrvatskoj smo u povojima. Rijetki uopće znaju što je radon i koje su moguće posljedice izlaganja ovom radioaktivnom plinu po ljudsko zdravlje. Pojedini dijelovi Hrvatske izloženiji su djelovanju radona, a mjerenja su obavljena u mnogim vrtićima i školama. U pojedinima – rezultati su katastrofalni. Kroz seriju tekstova portal Narod.hr problematizirao je način na koji država rješava ovaj problem, doznao jesu li nadležni u školama i vrtićima svjesni visoke koncentracije radona u prostorima u kojima borave djeca, odgovorio na pitanje možete li sami izmjeriti koncentraciju radona u svom domu te kako radon konkretno utječe na zdravlje i slično.

U posljednjem nastavku serijala tekstova o slabo poznatom radonu, donosimo vam zanimljive znanstvene činjenice o ovom plinu.

Osobna iskaznica radona

Radon – 222Rn je radioaktivni plemeniti plin bez boje i mirisa, a ujedno je i najteži plemeniti plin, 55,5 puta teži od najlakšeg plemenitog plina helija. Radon je 1900. godine otkrio njemački znanstvenik Friedrich Ernst Dorn.

Radon nastaje kao produkt raspada uranija, a uranij nalazimo u zemljinoj kori. Dok se on raspada milijardama godina, radon ‘živi’ tek 3,82 dana.

Kad se pak radon raspada, nastaju polonij 218 i 214, bizmut i olovo. Upravo su oni zaslužni za činjenicu da je radon opasan po ljudsko zdravlje

Naime čestice radonovih izotopa vežu se za stanično tkivo pluća te uzrokuju zračenje. U ranijim tekstovima opisali smo kako točno radon šteti zdravlju zbog čega je drugi uzročnik raka pluća.

”Velika prohodnost radona unutar Zemlje, podzemnih voda i atmosfere čini ga vrlo korisnim sredstvom za praćenje širokog spektra različitih pojava na Zemlji i njezinoj unutrašnjosti (proučavanje naslaga urana, ugljikovodika, gibanje fluida u unutrašnjosti Zemlje)”, piše dr.sc. Dalibor Paar u stručnom članku ‘Mjerenje koncentracije radioaktivnog plina radona u speleološkim objektima u Hrvatskoj”.

>Radioaktivni plin radon u Hrvatskoj: Kako nadležni više od dva mjeseca ignoriraju upit

Koncentracija radiona izražava se u bekerelima po kubnom metru zraka (Bq/m3). Bekerel je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnoga izvora, izvedena je jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI), a nazvana je po francuskom fizičaru Henriju Becquerelu. On je bio među prvim istraživačima ionizirajućeg zračenja iz tvari.

Na radon otpada oko 55 posto ionizirajućeg zračenja kojem je čovjek izložen. Ostalu godišnju prosječnu količinu zračenja čovjek prima iz ostalih prirodnih izvora poput kozmičkog zračenja ili zemljinog magnetskog polja ili na umjetan način putem zračenja u medicinskoj dijagnostici.

Konfiguracija i sastav tla

Koliko je radona na pojedinom području, ovisi o sastavu i konfiguraciji tla. Uranij, čijim raspadom nastaje radon, nalazi se u stijenama. Neke vrste stijena imaju više uranija od drugih to su od vulkanske stijene, granitne, škriljevci, sedimentne stijene koje sadrže fosfate, te metamorfne stijene nastale iz ovih stijena.

>Koliko radioaktivnog plina radona ima u hrvatskim vrtićima i školama: Pogledajte porazne rezultate mjerenja

Što je više uranija na nekom području, to veće su šanse da kuće u tom području imaju visoke razine radona u zatvorenim prostorima.

Budući da je radon plin, mobilniji je od uranija i radija. Radon na površinu iz zemljine kore izlazi kroz pukotine i otvore u stijenama i porama u tlu.

Način i brzina kretanja radona kroz tlo ovisi i o količini vlage u tlu i poroznosti i propustnosti tla. Dakle, osim geoloških uvjeta, količina radona koja se ispušta iz tla ovisi i o klimatskim i meteorološkim parametrima.

>Kako su institucije podbacile: U vrtićima s visokom koncentracijom radona nemaju pojma o tome

Izv. prof. dr. sc. Vanja Radolić istaknuo je kako je upravo vlaga u tlu sprečava radona da izađe iz tla te naglašava da zbog toga u krškim područjima Hrvatske ima više radona u kućama nego u krajevima s naplavnim tlima.

”Krško područje je vrlo porozno tlo i radon relativno lako migrira iz dubljih slojeva prema gore. U Slavoniji je aluvijalno tlo, imamo glinu do dva metra dubine i kada padne kiša zaguši se taj sloj i radon ne može izlaziti van. Zato u Slavoniji nije tako visok radon u odnosu na krška područja”, kazao je Radolić na predavanju o radonu početkom ove godine.
”Unutrašnjost istarskog poluotoka ima visoki geogeni radonski potencijal”, dodao je.

Ako pogledamo radonski zemljovid Hrvatske, najugroženija područja su Lika, Gorski Kotar s karlovačkim područjem te Istra.

Radon kao predznak potresa?

Znanstvenici već dulje vrijeme dovode u vezu povišenu koncentraciju radona neposredno prije pojačane seizmičke aktivnosti na nekom području s potresima. Predviđanje potresa’ koje mnogi nazivaju svetim gralom geofizike, unatoč ovoj poveznici i dalje ostaje nedostižno.

Emisije radona koje su pojačane nadolazećim geofizičkim događajima poput potresa ili vulkanske aktivnosti uočene su diljem svijeta. Abnormalno izbacivanje radona iz unutrašnjosti zemlje, kao prethodni fenomen povezan s potresima i kao pokazatelj temeljnih geoloških rasjeda, važno je područje istraživanja.

Kombinirana analiza koncentracija radona i jednog od njegovih radioaktivnih izotopa nazvanog toron potencijalno bi mogla omogućiti predviđanje nadolazećih potresa, objavljeno je u južnokorejskom istraživanju.

Tim znanstvenika pratio je koncentracije oba izotopa oko godinu dana i uočio neobično velike vršne vrijednosti koncentracije torona u veljači 2011., prije potresa u japanskom Tohoku.

Znanstvena zajednica skeptična je prema predviđanju potresa s pomoću radon-toron metode

I nakon tragičnog potresa 6. travnja 2009. u Aquili, u Italiji se povela rasprava o predviđanju ovog na temelju mjerenja radona.

Dovođenje u korelaciju otpuštanja radona iz tla uoči jake seizmičke aktivnosti prvi put se dogodilo nakon potresa u Uzbekistanu 1966. godine.

Iako radon, kao niti jedna druga metoda predviđanja potresa nije konsezualno prihvaćena u znanstvenoj zajednici, nije niti odbačen kako hipoteza za jedan od mogućih prediktora potresa.

* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.

Izvor: narod.hr