Slaven Dobrović: Licemjerstvo gradonačelnika Tomaševića

Nakon što je Renato Petek, SDP-ov zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, nedavno prozvao gradonačelnika Tomislava Tomaševića za katastrofalno gospodarenje otpadom u gradu, za komentar smo zamolili Slavena Dobrovića, zastupnika Domovinskog pokreta u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i bivšeg ministra zaštite okoliša i energetike.

Kako komentirate trenutačno stanje gospodarenja otpadom u gradu Zagrebu?

Na žalost i štetu građana, stanje je loše, mogli bismo reći i gore nakon uvođenja koncepta plavih vrećica, koncepta za koji se gradska uprava silno medijski trudi prikazati ga uspješnim i potrebnim.

>Ljevičar razotkrio Tomislava Tomaševića: Sramite se, ‘zeleni’ gradonačelniče!

U nedostatku vidljivih rezultata sve se više služe manipulacijama, zataškavanjima i medijskim trikovima kako bi koliko toliko očuvali obraz, no svatko vidi da stvari ne idu dobro te mnogi, razočarani neredom, slabom organizacijom i licemjerstvom odustaju od dosljednog odvojenog prikupljanja, ali i korištenja plavih vrećica.

Sve to, osim što jača nezadovoljstvo korisnika, donosi loše ekonomske i ekološke efekte za sustav u cjelini, što je na štetu svih građana grada Zagreba.

Zbog čega je to tako, slične je kritike nedavno uputio i Renato Petek, zastupnik u Gradskoj skupštini?

Da, slažem se s kritikom kolege Peteka, gradonačelnik ne samo da je strahovito podbacio u gospodarenju otpadom. Vidljivo je neznanje, neodlučnost i tapkanje na mjestu. Pored toga, naš gradonačelnik nema ni sposobnosti okupiti tim stručnjaka koji bi gradski sustav razvio u smjeru kružnog gospodarenja otpadom.

Što je to što nedostaje za funkcionalan gradski sustav gospodarenja otpadom sam puno puta govorio i javno i u Gradskoj skupštini. Nepostojanje sortirnice za odvojeno prikupljeni reciklabilni otpad i nedovoljni kapaciteti za kompostiranje, glavni su kamen spoticanja za razvoj sustava gospodarenje otpadom u željenom smjeru.

Neodgovorno je bilo uvoditi sustav plavih vrećica kojim se potiče veće odvojeno prikupljanje bez da postoji sortirnica u kojoj se od građana odvojeno prikupljena plastika i papir pretvaraju u različite sekundarne sirovine za plasman na tržištu. Bez sortirnice, koju Zagreb nema od samog početka odvojenog prikupljanja, grad je osuđen takvu uslugu koristiti na tržištu, što u hrvatskim uvjetima znači trošak koji se mjeri u milijunima eura godišnje.

>Što je sortirnica otpada, koju Grad Zagreb još uvijek nema, a Možemo nije zabrinut?

Uvijek je bolje sortirnicu imati u vlastitoj gradskoj režiji, jer to omogućuje povezanost sa sustavom odvojenog prikupljanja, bolju regulaciju naplate usluge te intervencije na terenu u slučaju loše kvalitete dovezenog materijala.

Slično je s kompostiranjem za koje treba osigurati kapacitete u zatvorenom prostoru, što omogućuje kraći ciklus obrade do gotovog komposta te potpunu kontrolu neugodnih mirisa i kod prihvata biorazgradivog materijala s već razvijenim stanjem neugodnih mirisa.

Pa zar niste o tome govorili u zagrebačkoj skupštini i otvoreno nudili stručnu pomoć da se taj veliki gradski problem riješi, tim prije što imate iskustva u razvoju sustava na otoku Krku i drugim područjima Hrvatske?

Da, moj pristup je bio dobronamjeran i konstruktivan, unatoč činjenici da pripadam sasvim drugom političkom krugu. Kad su krenuli s najavom plavih vrećica za naplatu ostatnog otpada odmah sam upozorio da ne kreću s primjenom novog modela bez zadovoljenja nužnih uvjeta za funkcioniranje sustava, a to je izgradnja sortirnice i zatvorenog kompostišta.

>Dobrović (DP): Zagreb je u kaotičnom stanju – što je sa sortirnicama i kompostiranjem?

Jasno sam upozorio da sve drugo vodi u veći kaos s otpadom nego što ga je Zagreb ikad imao, a upravo to danas gledamo. Ključni dio mog prijedloga je brza izgradnja sortirnice i kompostane, u periodu ne većem od godinu dana što je sasvim moguće jer je postojala i građevinska dozvola za sortirnicu kapaciteta devet tona po satu na području servisno operativnog centra kod Jakuševca.

Za kompostanu treba naći lokaciju, no više puta sam predložio da se zajednički posjeti nedavno izgrađena zatvorena kompostana u Koprivnici, kapaciteta devet tisuća tona godišnje koja od odvojeno prikupljenog biorazgradivog otpada u ciklusu od dva mjeseca proizvodi kompost prve kategorije.

Što je najbolje, izgrađena je za manje od godinu dana za relativno skromnu investiciju, od domaćeg proizvođača, bez ikakvih pritužbi na širenje neugodnih mirisa. Uvjeren sam da bi se nakon punog uvida u tu dobru hrvatsku praksu puno lakše našlo političke volje za definiranje dvije do tri lokacije za sličan objekt u Zagrebu, potpuno poštujući princip blizine, vrlo važan u sektoru gospodarenja otpadom.

Zar na takav prijedlog nije bilo odgovora?

Osim par sastanaka načelnog karaktera u gradskoj upravi, pravi odgovor na moje inicijative je izostao, jer očito je da se gradonačelnik do zadnjeg trenutka nadao EU financiranju projekata prethodne uprave: kompostiranje u Novskoj i centar za gospodarenje otpadom u Resniku.

>Zagrebački gradonačelnik Tomašević nema sreće sa smećem: Ništa od kompostane u Novskoj

Te projekte je kao oporbeni zastupnik opravdano kritizirao, no sada u ulozi gradonačelnika nije smogao snage ostati principijelan. Potrošio je više od dvije godine koketirajući s ovim nekoliko puta skupljim projektima da bi nedavno saznao kako u novim uvjetima EU financiranja mora krenuti praktički ispočetka.

Moje sugestije da se Zagrebu isplati ići u izgradnju ove temeljne i nužne infrastrukture makar i u vlastitoj režiji nije uzeo u obzir, iako u danim okolnostima to ispada jedino moguće. To je pogotovo slučaj nakon što se javnost upoznala s apsurdom da niti jedna EU novcem sufinancirana sortirnica u zadnje dvije godine u Hrvatskoj iz pukih formalnih razloga nije puštena u pogon nego neiskorištena stoji.

Taj apsurd, u odgovornosti Vlade Republike Hrvatske je tim veći što se neradom sortirnica održava stanje nesposobnosti sustava za podizanje stopa recikliranja, a cijeli sektor se umjesto razvoja u smjeru kružnog gospodarenja drži u području visokih troškova i gomile praktičnih problema.

Ne treba niti spominjati da takva hrvatska praksa strahovito puno košta na lokalnoj i nacionalnoj razini, što izravno, što u perspektivi ekologije i novih troškova ugljika u sjeni.

Kako komentirate ostala područja upravljanja gradskih vlasti?

Kod ostalih komunalnih tema stanje je vrlo slično, nema napretka, nema vizije niti konkretnih planova što je velika šteta posebno za prometni sektor i vodoopskrbu.

Međutim, vizija, sustavnost i odlučnost itekako su vidljivi gdjegod postoji izražen ideološki karakter, što je najbolje primjetno kod obračuna s korisnicima mjere roditelj odgojitelj.

Sustavan napad na obitelji s više djece, ne samo kod mjere roditelj odgojitelj nego i kod naknade za novorođenu djecu pokazuje da je skupini na vlasti pristup pitanju demografije i nacionalne opstojnosti potpuno suprotan onom što bi trebao biti.

Dakle, što može biti zaključak osim da je glavna vizija ekipe na vlasti u gradu postupno gubljenje nacionalnog i vjerskog identiteta uz zamjenu stanovništva na ovim prostorima.

Stoga, naš gradonačelnik sa svojom ekipom s jedne strane vrvi neznanjem i nesposobnošću za teme od općeg javnog interesa za funkcioniranje gradskih sustava, a s druge strane odlučan je provoditelj maligne politike zatiranja nacionalno-vjerskih vrijednosti u glavnom gradu Hrvatske. Žalosno, ali istinito!