Alma Rovis Brandić, predsjednica Hrvatske komore socijalnih pedagoga, u Newsnightu za N1 govorila je o nedostatku socijalnih pedagoga u Hrvatskoj. Upravni odbor Hrvatske komore socijalnih pedagoga uputio je otvoreno pismo županima triju slavonskih županija, a u pismu ističu da su samo četiri socijalna pedagoga zaposlena u školama u Slavoniji.
Ozbiljan nedostatak stručnjaka za prevenciju problema u ponašanju
“U otvorenom pismu ukazujemo na jedan nedostatak – taj nedostatak je zaista ozbiljan – u tri županije imamo četiri čovjeka koji su stručni prvenstveno za područje prevencije problema u ponašanju. Ne očekujemo odgovor od župana, ali očekujem da bude poticaj na promišljanje”, kazala je, dodajući da je potrebno puno sustavnije pristupiti tom problemu.
Naglašava da je preventivni rad jako važan, ali dodaje da je potrebno raditi i sa svima onima koji doživljavaju nasilje i nepravdu.
Važan je i sustavan rad s počiniteljima nasilja
“Nepravda je jedan oblik nasilja. Ali, važan je sustavan rad i s počiniteljima nasilja”, dodaje Rovis Brandić.
Komentirala je i slučaj vršnjačkog nasilja nad 13-godišnjakom u Belišću. “Sva su to ponašanja SOS signali. Djeca šalju signale u pomoć. Ta djeca koja su počinila ružan čin, također trebaju stručnu pomoć. Mi osuđujemo čin, ali ne možemo osuđivati dijete. Ako zapinje u primarnoj obitelji, imamo li mi kao društvo pravo uzmaknuti?”
Uspoređujući slučajeve nasilja nekada i danas, Rovis Brandić ističe da postoje neke razlike.
Oni koji snimaju nasilje su supočinitelji
“Imamo specifične ponašajne oblike. Nekad su se dva djeteta potukla u parku pa otišla kući plakati, roditelji bi to namirili i sutra je sve u redu. Danas to nije tako. Imamo slučajeve nasilja koji su često okrutni, bešćutni i onda to ide dalje na mreže i to se širi i događa se nova retraumatizacija”, objasnila je.
“Oni koji snimaju nasilje su supočinitelji”, navodi Rovis Brandić.
Ističe da je za nju “odgoj djece bio i ostao nešto predivno, nešto vrijedno truda i nešto što daje dugotrajne rezultate”. Na pitanje jesu li prve tri godine života djeteta najvažnije, odgovara: “Mislim da jesu, no kad bih mislila da je kasnije nepopravljivo, onda se ne bih bavila ovom strukom.”
