Diskriminacija katolika u Hrvatskoj podsjeća na to da katolici primajući udarce okreću i drugi obraz, ali se valja zauzimati i za istinu, piše Branimir Stanić u komentaru Glasa Koncila.
Dokument naslovljen »Izvješće o netrpeljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2021. i 2022. godini« koji je izradila udruga »U ime obitelji« predstavljen je u prostorima Hrvatskoga sabora u srijedu 27. rujna na okruglom stolu, a potom i na konferenciji za novinare.
Riječ je o zbiru uglavnom medijskih napisa u kojima su po različitim kriterijima, često na vrlo grub način, diskriminirani katolici zbog svojih stajališta ili samo zato što su se u svojem društvenom djelovanju deklarirali katolicima.
Diskriminacijom su u Hrvatskoj pogođeni svi pripadnici Crkve
Od diskriminiranja u Hrvatskoj nisu izuzeti ni (nad)biskupi ni svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji, crkvena tijela i vjernici laici.
No u izvještaju za obje godine pokazalo se da nekima ništa nije sveto, uključujući i gaženje po bl. Alojziju Stepincu, okolnostima njegova mučeništva, s nevjerojatno velikom količinom povijesnih neistina.
>Izvješće UiO: Pogledajte kako se sve krše prava katolika u Hrvatskoj
Donekle bi moglo iznenaditi to da tako opsežan izvještaj nije izradilo neko državno tijelo zaduženo za praćenje diskriminacije u društvu, nego ga je izradila građanska nevladina udruga, a još više bi nekoga moglo začuditi to što takav izvještaj nije objavila neka ustanova Katoličke Crkve.
No danas je jasno da državna tijela govor mržnje prama Katoličkoj Crkvi i njezinim članovima ne doživljavaju odviše važnom temom jer to očito nije stvar trenutačne mode i kolopleta novih ideologija koje u Crkvi vide prijetnju za svoju afirmaciju.
Krist u svijetu bio i ostao znak osporavan
To pak što Crkva ne objavljuje takve izvještaje donekle bi se moglo objasniti time da i ona, ako je Krist u svijetu bio i ostao znak osporavan, mora dijeliti tu sudbinu, ako mu je vjerna, bez obzira na vrijeme i prostor u kojem djeluje.
»’Kršćanofobija’ jedini je oblik mržnje koji se danas prihvaća u Europi«, svojedobno je rekao ugledni talijanski političar i osvjedočeni katolik Rocco Buttiglione, kojega su njegova stajališta stajala političkoga napredovanja u tijelima Europske unije.
Baš u vrijeme kada je taj političar diskriminiran trajala je jedna od najvećih ideoloških hajka na Katoličku Crkvu u Europi, koja se preko djelovanja pape Ivana Pavla II. zauzimala da se u europski ustav, makar u preambuli, unese to da Europa ima kršćanske korijene.
Inicijativa utemeljenja katoličke ‘Andidifamacijske lige’
Poznati talijanski publicist Vittorio Messori tih je godina predlagao da se u katoličkim okvirima utemelji ustanova koja bi djelovala po uzoru na židovsku Antidifamacijsku ligu.
Njezin bi cilj bio, napisao je 2006. u španjolskom dnevniku »La Razon«, »razjasniti klevete i pogrješne informacije o Katoličkoj Crkvi i njezinoj povijesti«. Njegova je tvrdnja da, budući da je većina katolika sklona povijesnomu zaboravu, nitko si ne daje truda da se suprotstavi »klevetama i pogrješnim informacijama« koje se svakodnevno javljaju u raznim medijima.
>Dr. Markić: U Hrvatskoj postoji društveni paradoks da je najveća vjerska zajednica najizloženija napadima
Upitao je nešto što ne gubi na aktualnosti i za život katolika u Hrvatskoj: »Zašto bi se Katolička Crkva i njezina povijest smjela klevetati a da nitko na to ne odgovori?« Iznio je i prijedlog: u katoličkim krugovima ima dovoljno povjesničara koji bi bili u stanju istražiti stvari te ih ili pojasniti ili odbaciti kao izmišljotine.
Nije cilj mijenjati nečije mišljenje, nego prokazati pogrješno prikazivanje
Smatrao je da za to ne bi bila potrebna velika ustanova, nego mala i djelotvorna skupina kompetentnih osoba, uključujući i dobre odvjetnike. Izrijekom je Messori istaknuo da nipošto nije riječ o tome da se ikomu ograničava sloboda mišljenja ili izražavanja, ali se zauzeo za »nultu toleranciju« kad je riječ o »lažima, namjernim netočnostima i izokretanju činjenica«.
Pritom nije cilj nastojati mijenjati nečije mišljenje, nego prokazati pogrješno prikazivanje crkvene povijesti i sadašnjosti, na kojem se često grade mišljenja.
U naravi je kršćanske vjere na uvrjede i udarce okrenuti i drugi obraz. To mnogi katolici u Hrvatskoj i čine. No jednako je tako u naravi zauzimanje za istinu. Pogleda li se povijest Crkve, mnoge dragocjene istine, pa čak i dogme, nastale su kao odgovor na krivovjerje.
Ako se sustavno prešućuju napadi na Katoličku Crkvu i vjernike, propušta se čak i prilika za svojevrsnu katehizaciju istinom u društvu. To se može činiti čak i dok obrazi bole.
O autoru
* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa Koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
