Stanić: Premlada je hrvatska država da bi se olako mogla odricati svojih tradicija

Branimir Stanić
Foto: IKA

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, koji se slavi u četvrtak 5. kolovoza, otkad postoji, prepoznatljiv je po snažnom simbolu – vijorenju hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi. Dobro je da središnje slavlje ostane u Kninu, piše Branimir Stanić u kolumni za Glas Koncila.

Iako je proteklih mjeseci bilo prijedloga da se toga dana slavlje rascjepka po drugim mjestima u kojima su također izvojevane slavne pobjede, dobro je da središnje slavlje ostane u Kninu jer taj kraj nosi golemu i neiscrpnu simboliku za hrvatsku povijest, sadašnjost i budućnost, još od drevnoga Zvonimirova kraljevanja, preko slavne pobjede u Domovinskome ratu pa sve do novih pobjeda koje dolaze iz toga kraja.

Premlada je hrvatska država da bi se olako mogla odricati svojih tradicija, kakva je i kninsko slavlje, jer sve one nose snažan integrativni karakter za čitav domaći i iseljeni narod. Sve suprotno bilo bi oprečno danu koji se u tome tropletu slavi, danu zahvalnosti. U tom smislu čudi da mlada hrvatska demokracija i njezini vladajući deklarirani demokršćani nisu sve ove godine, pa makar u tome kopirajući retoriku daleko zrelijih demokracija, hrabrije činili odmak od prethodnih retorika te isticali da na izvojevanim pobjedama i oslobođenju prvo treba zahvaljivati – Bogu.

To više, jer je iz usta i srca hrvatskih branitelja s prvih crta bojišta upravo prvo izvirala zahvalnost Bogu, a tek onda svima drugima.

Ne zaustaviti se na nizanju povijesnih sjećanja

Nezahvalno bi bilo i prema Bogu i prema ljudima ako bi se slavlje toga 5. kolovoza svodilo samo na nizanje povijesnih sjećanja na zaslužne hrvatske branitelje i stratege koji su doveli do pobjede, jer tada bi se, veličajući ih, istodobno moglo odricati od snage nadahnuća i plodova njihove pobjede za današnji naraštaj. To bi bilo kao kad bi se sav slavljenički život neke obitelji svodio tek na slavljenje godišnjica braka roditelja, a da nema zahvalnosti Bogu na tome što su se iz toga braka rodila djeca, da su po njima došli novi potomci, te da su se u tom braku dogodila brojna druga životna postignuća mnogih članova obitelji – na ponos i zahvalnost svih.

Dobar poticaj za novu zahvalnost Bogu da pobjedom u Kninu 1995. vrijeme za Hrvatsku nije stalo, nego je tek na nov način započelo, osvajanje je zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju u slobodi rođene kćeri hrvatskoga branitelja, Kninjanke Matee Jelić (1997.). Nakon osvajanja zlata prenošene su njezine riječi: »Morala sam vjerovati u sebe do kraja, sve ispada tako kako je Bog zamislio, to je to!« U izjavama je u više navrata izricala zahvalnost Bogu, svojoj obitelji, svomu Kninu i svojoj domovini. Ali prvo Bogu.

Podsjetnik koji je iz Knina došao preko Japana

Upravo olimpijsko zlato mlade športašice osvojeno u kategoriji borilačke vještine taekwondoa i njezina izrečena zahvalnost, odudara, primjerice, od političkoga populizma koji obično tek hini da se pouzdaje u Božju pomoć ne bi li se tako stekao koji bod među vjernicima. Naime, oni koji se nadahnjuju kršćanskim vrjednotama, a istodobno se svim snagama usavršavaju u svojem pozivu i poslanju, lako i iskreno nakon pobjede iskazuju zahvalnost Bogu. S druge su strane oni kojima su već na početku političkoga puta usta puna kršćanstva – što nerijetko služi kao mamac za glasove vjernika i domoljuba – da bi kasnije za sve političke pobjede bili zaslužni isključivo oni i njihovi napori, a za neuspjehe ili raspad odgovorni su uvijek neki »drugi«. Srećom, kada se pomalo počne zaboravljati komu prvomu treba zahvaljivati na pobjedama i slobodi, zaobilaznim putem, iz Knina preko Japana, dođe podsjetnik: Hvala Bogu!

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Glas Koncila