-->
Utorak, 14 siječnja, 2025
-0.1 C
Zagreb
Pratite nas:

Stanić: Premlada je hrvatska država da bi se olako mogla odricati svojih tradicija

Podijeli

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, koji se slavi u četvrtak 5. kolovoza, otkad postoji, prepoznatljiv je po snažnom simbolu – vijorenju hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi. Dobro je da središnje slavlje ostane u Kninu, piše Branimir Stanić u kolumni za Glas Koncila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako je proteklih mjeseci bilo prijedloga da se toga dana slavlje rascjepka po drugim mjestima u kojima su također izvojevane slavne pobjede, dobro je da središnje slavlje ostane u Kninu jer taj kraj nosi golemu i neiscrpnu simboliku za hrvatsku povijest, sadašnjost i budućnost, još od drevnoga Zvonimirova kraljevanja, preko slavne pobjede u Domovinskome ratu pa sve do novih pobjeda koje dolaze iz toga kraja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Premlada je hrvatska država da bi se olako mogla odricati svojih tradicija, kakva je i kninsko slavlje, jer sve one nose snažan integrativni karakter za čitav domaći i iseljeni narod. Sve suprotno bilo bi oprečno danu koji se u tome tropletu slavi, danu zahvalnosti. U tom smislu čudi da mlada hrvatska demokracija i njezini vladajući deklarirani demokršćani nisu sve ove godine, pa makar u tome kopirajući retoriku daleko zrelijih demokracija, hrabrije činili odmak od prethodnih retorika te isticali da na izvojevanim pobjedama i oslobođenju prvo treba zahvaljivati – Bogu.

To više, jer je iz usta i srca hrvatskih branitelja s prvih crta bojišta upravo prvo izvirala zahvalnost Bogu, a tek onda svima drugima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne zaustaviti se na nizanju povijesnih sjećanja

Nezahvalno bi bilo i prema Bogu i prema ljudima ako bi se slavlje toga 5. kolovoza svodilo samo na nizanje povijesnih sjećanja na zaslužne hrvatske branitelje i stratege koji su doveli do pobjede, jer tada bi se, veličajući ih, istodobno moglo odricati od snage nadahnuća i plodova njihove pobjede za današnji naraštaj. To bi bilo kao kad bi se sav slavljenički život neke obitelji svodio tek na slavljenje godišnjica braka roditelja, a da nema zahvalnosti Bogu na tome što su se iz toga braka rodila djeca, da su po njima došli novi potomci, te da su se u tom braku dogodila brojna druga životna postignuća mnogih članova obitelji – na ponos i zahvalnost svih.

Dobar poticaj za novu zahvalnost Bogu da pobjedom u Kninu 1995. vrijeme za Hrvatsku nije stalo, nego je tek na nov način započelo, osvajanje je zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju u slobodi rođene kćeri hrvatskoga branitelja, Kninjanke Matee Jelić (1997.). Nakon osvajanja zlata prenošene su njezine riječi: »Morala sam vjerovati u sebe do kraja, sve ispada tako kako je Bog zamislio, to je to!« U izjavama je u više navrata izricala zahvalnost Bogu, svojoj obitelji, svomu Kninu i svojoj domovini. Ali prvo Bogu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podsjetnik koji je iz Knina došao preko Japana

Upravo olimpijsko zlato mlade športašice osvojeno u kategoriji borilačke vještine taekwondoa i njezina izrečena zahvalnost, odudara, primjerice, od političkoga populizma koji obično tek hini da se pouzdaje u Božju pomoć ne bi li se tako stekao koji bod među vjernicima. Naime, oni koji se nadahnjuju kršćanskim vrjednotama, a istodobno se svim snagama usavršavaju u svojem pozivu i poslanju, lako i iskreno nakon pobjede iskazuju zahvalnost Bogu. S druge su strane oni kojima su već na početku političkoga puta usta puna kršćanstva – što nerijetko služi kao mamac za glasove vjernika i domoljuba – da bi kasnije za sve političke pobjede bili zaslužni isključivo oni i njihovi napori, a za neuspjehe ili raspad odgovorni su uvijek neki »drugi«. Srećom, kada se pomalo počne zaboravljati komu prvomu treba zahvaljivati na pobjedama i slobodi, zaobilaznim putem, iz Knina preko Japana, dođe podsjetnik: Hvala Bogu!

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

Pročitaj više

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povezani članci