Svaki drugi građanin Hrvatske ne može podmiriti neočekivani izdatak poput sprovoda u obitelji, većeg kućnog popravka ili servisa automobila, proizlazi iz najnovijeg istraživanja Eurostata o dohotku kućanstava u članicama Europske unije.
Prema nalazima Eurostata, Hrvatska se nalazi na vrhu Unije prema udjelu stanovništva koji nema dostatne prihode za podmiriti neočekivane troškove života. U nas udio stanovništva s nedovoljnim prihodima za neočekivane izdatke iznosi 52 posto, dok taj postotak na razini Unije iznosi 32 posto, objavio je 9. svibnja novac.jutarnji.hr.
Ti rezultati bili su nam povod za razgovor s demografom Stjepanom Štercom.
Narod.hr: Nedavno objavljeni podaci Eurostata o dohotku kućanstva u članicama EU pokazalo je da svaki drugi građanin Hrvatske ne može podmiriti neočekivani izdatak poput sprovoda u obitelji, većeg kućnog popravka ili servisa automobila. Možete li nam prokomentirati te rezultate?
Potvrde rezultatske nebitnosti vladanja Hrvatskom sustižu nas sa svih strana i nisu plod unutarnjeg nezadovoljstva ili, kako bi vladajući to naglasili, političkog izbornog i sličnog gubitništva, već su odraz službenih europskih statističkih podataka iz također službenih europskih izvora na koje se jedino, u proklamiranju europskih dogmatskih vrijednosti, hrvatski vladajući ili opozicijski čekajući, nikad ne pozivaju. Upravo nas je ovih dana ne znamo koji put novim statističkim i usporednim podatkom upozorio europski statistički ured na našu vodeću poziciju u Europi prema mogućnostima ili bolje rečeno nemogućnostima podmirenja neočekivanog troška hrvatskog stanovništva. Pokazatelj koji bi morao zabrinuti svakog racionalnog u Hrvatskoj i naročito svakog u hrvatskoj izvršnoj i ostaloj vlasti.
Naravno, ne prenose to uslužni javni sustavi niti sveprisutni “analitičari” opće prakse, kojima su matematičke, statističke i grafičke analize prevelike udaljenosti poput galaktičkog vremena, nema ni komentara s političkog vrha niti s državničkih pozicija nominalno zaduženih za usmjeravanje hrvatskog razvoja. Ništa. Totalni muk o svemu. Nešto slično kao svjesno, plansko i stalno potiskivanje iz javnosti, svijesti i odgovornosti demografskog nestanka i udaljavanja hrvatskog iseljeništva od Hrvatske. Sve zbog potrebe uljepšavanja slike vladanja.
Uglavnom, s naslovom “Poražavajući podaci” uz izvor iz Eurostata, Novac.hr potvrđuje rezultate vladanja Hrvatskom u odnosu na druge članice Europske unije, europski prosjek i pogotovo u odnosu na zemlje koje su kao i Hrvatska dugo bile zarobljene zavjesom (Češku, Poljsku, Slovačku i Sloveniju).
Uvjerljivo vodstvo Hrvatske na europskoj ljestvici i više od polovice hrvatske populacije koja ne može izdvojiti novac za iznenadni trošak hrvatska je politička, gospodarska i socijalna stvarnost na koju nema s političkih pozicijskih visina osvrta, rješenja, pa čak ni posebne želje za ublažavanjem. Dovoljna je supstitucija svemu povijest i njezino tumačenje po ustaljenim nasljednim pravilima, iako je nejasno kako je uopće moguće voditi Hrvatsku, negirati rezultirajuću stvarnost i naročito se time učestalo hvaliti u prvom licu uz ovakve pokazatelje.
Narod.hr: Kao što ste rekli, na objavljivanje ovih zabrinjavajućih Eurostatovih podataka gotovo da nije bilo odjeka, pogotovo ne među odgovornim političarima. Zašto je tome tako?
Hrvatska se javna scena, ukupna hrvatska populacija i hrvatsko društvo općenito nastoje bez iznimke u svim mirnodopskim i kriznim vremenima politički prikovati za prošlost, neovisno o koalicijskim operativnim slaganjima, ideologijskim formalnim različitostima, trgovačkoj umješnosti dogovaranja, spoznajnim sagledavanjima razvojnih mogućnosti, izvršnoj učinkovitosti dolaskom na pozicije, programski postavljenim nacionalnim potrebama, identitetskim usmjeravanjima i svim jasno vidljivim negativnim tragovima u hrvatskom društvu i prostoru. Proces pokoravanja Hrvatske već predugo traje kako bi se sve navedeno moglo pripisivati samo slučajnostima, nesposobnostima, neodgovornostima, sebičnostima i sličnim derivacijama osrednjeg vladanja Hrvatskom, iako bi to bilo najjednostavnije i vjerojatno najprihvatljivije za samo formalno posložen bipolarni sustav vladanja.
Posebno je signifikantno intenziviranje povratka u prošlost, uvijek obilježeno sa svjesnim i planskim preskakanjem vremenskog slijeda i istovremenim zanemarivanjem agresijskog i jugoslavenskog komunističkog razdoblja, prije svakih izbora i mogućeg silaska s upravljačkog trona. Ponavljanjem istog modela pritiska na biračku, a posebno glasačku populaciju, s dodatnom potrebom javnog ekspliciranja jednosmjerne istine samo se potvrđuje planski koncept potiskivanja, pa i negiranja nacionalnih vrijednosnih kategorija.
Anacionalno vođenje države u recentnom koalicijskom modelu unutar kojeg se anacionalne političke opcije po izričajima i postupanjima gotovo ne razlikuju od antihrvatskih pritisaka iz susjedstva, ili čak agresijskih početkom devedesetih prošlog stoljeća, u osnovi ni nema potrebu postavljati razvojne koncepcije ili se eventualno zabrinuti za rezultate svog vladanja. Zato što je temeljni smisao političkog i diplomatskog postupanja ostati na vlasti i pretvarati Hrvatsku u onakvu kakvu je zamišljaju drugi i pritom je udaljavati od nacionalnog idealizma na osnovi kojeg je i dobiven rat protiv agresora. Poslužilo je u osnovi istoj ili sličnoj svrsi pokrivanja ili prikrivanja stvarnih političkih namjera i Vijeće za suočavanje s prošlošću prepuno formalnih znanstvenika bez elementarne izražajne hrabrosti, dok je isto takvo suočavanje s hrvatskom budućnošću ostalo čisti retorički i programski relikt stranačko/partijskog prezentiranja, odlučivanja i postupanja političkih aktera jako misaono i emotivno udaljenih od hrvatskog idealizma.
Narod.hr: Demografska kriza u Hrvatskoj jedan je od gorućih hrvatskih problema. Bi li bilo moguće, kao što smo imali za pitanje koronavirusa, ustrojiti nacionalni stožer koji bi se bavio problemom demografije?
Krizni je stožer hrvatsku javnost izvijestio kako je do 11.. svibnja ukupno u Hrvatskoj oboljelo 2187 osoba, a izliječeno ih je 1764. Nažalost, umrlo ih je 90. Prvo priopćenje Stožera datira od 25. veljače, a prva objava na Koronavirus.hr od 22. ožujka ove godine. Moguće je pretpostaviti kako se navedena smrtnost od 90 osoba dogodila unutar dva mjeseca, dakle u kraćem razmaku, iako je vjerojatnije tromjesečno razdoblje. Sama duljina razdoblja bilježenja prema usporedbi sa službenim podacima o smrtnosti, rodnosti i prirodnom kretanju postavlja drugačije odnose pa je izabrano razdoblje od dva mjeseca kako ne bi bilo prigovora o usmjeravanju pokazatelja i odnosa među njima. Kako postoje službeni podaci o prirodnom kretanju samo za mjesece siječanj i veljaču ove godine, tako je i usporedivost moguća uz neke osnovne pretpostavke.
Dakle, u siječnju i veljači ove godine u Hrvatskoj je umrlo ukupno 9279 osoba (4987 u siječnju i 4392 u veljači), a u ožujku i travnju 2019. godine 8819 osoba (4343 u ožujku i 4476 u travnju). Prosječna je dnevna smrtnost u rasponu u promatranim razdobljima između 155 i 147 osoba, dok je u razdoblju virusne krize dnevna smrtnost uzrokovana njome jedna osoba. Odnos je politički i javni prema oba pokazatelja potpuno suprotan. Istovremeno je dnevna razlika između umrlih i rođenih u promatranim razdobljima (siječanj i veljača 2020. i ožujak i travanj 2019.) u rasponu 52-53 osobe. Usporedba dnevne smrtnosti od jedne osobe i 155 ili 147 osoba ili jedne osobe i posebno dnevne razlike između broja rođenih i umrlih u Hrvatskoj u rasponu 52-53 osobe jasno pokazuje razumijevanje i težinu pristupa.
Podizanje virusne problematike na razinu nacionalnog stožera i znanstvenih zakonitosti sa smrtnošću jedne osobe dnevno i mogućim implikacijama nikom nije sporno, ali zato je svakom razumnom prirodni nestanak Hrvatske za 53 osobe dnevno. Najgori je to mogući rezultat političkog upravljanja Hrvatskom i najveća moguća pogreška koja se može činiti za budućnost Hrvatske. Ako nije dio koncepcije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
