Što je sve Milanović zadnjih dana govorio o Puhovskom, Sarnavki, Pupovcu, Joviću…

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović zadnjih dana vodi javnu polemiku s premijerom Andrejem Plenkovićem oko Milanovićevog predlaganja Zlate Đurđević kao kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda. U polemici koja traje već više od tjedan dana, Milanović je prozvao i negativno okarakterizirao brojne osobe iz javnog i političkog života.

Izdvojili smo neke od predsjednikovih izjava o osobama koje je već i prije spominjao.

O Miloradu Pupovcu – “prljav”, “plačibaba”, “čaršijski lopov” te mu poručio: “predstavnik hrvatskih Srba sam ja, a ne ti”

“Ovo podsjeća na talijanski film – Ružni, prljavi i zao. … Prvi, Plenković je ružan. Drugi lik – onaj prljavi je Pupovac. … Treći, zao, je gospodin kojega Hrvatska zove Njonjo.” – rekao je Milanović 26. ožujka nastavljajući se na raspravu s Plenkovićem i parlamentarnom većinom oko kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda.

“To kaže čovjek koji je na pravdi Boga s 10.000 glasova hrvatskih Srba ušao u Sabor. Koga on predstavlja i u čije ime govori?”, kazao je Milanović i poručio Pupovcu da vrati nekretninu u Preradovićevoj koju mu je njegova Vlada dala pogreškom, kako je rekao.

“Neka to prodaju i daju Srbima na Baniji”, poručio mu je Milanović.

Pri tome je za Pupovca, odnosno njegovu političku karijeru, koju je nazvao bezvrijednom kazao: “Josipović je to nazivao etnobiznisom, ja čaršijskim lopovlukom”.

Pupovac je nakon toga objavio poruke koje je dobivao od predsjednika Milanovića, pa se Milanović ponovno javno obratio Pupovcu:

Očekivano, nakon urgentnih konzultacija sa svojim principalom, plačibaba Pupovac, ustreptao do ganuća, uz tihu slutnju suza, nastavlja s lažima i teškim glupostima. Zaziva, blagoš nama, i Radu Končara, heroja otpora s kojim su bratski ratovali moji didovi, stričevi i ujci. Ne znam za njegove.

Očajno nekoherentan za jednog profesora lingvistike, pokušava podvaliti idiotariju prema kojoj Predsjednik Republike krši Ustav vršeći pritisak na njega i zastupnika Kajtazija. Prvo, ne uspoređuj sebe s Kajtazijem, crni Milorade. Veljko je ušao u Sabor s tri tisuće glasova. U Republici Hrvatskoj ima deset tisuća Roma. On u toj populaciji ima veći legitimitet nego ja u općoj.

Ti s mizernih deset tisuća glasova. Srba je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu bilo 200.000, ali dobro znamo da sigurno još sto tisuća naših građana ima porijeklo/identitet koji je u manjoj ili većoj mjeri srpski. Čak deset tisuća ih je odabralo tebe. Ja bih se, na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Predstavnik Srba u našoj državi, jednako kao što sam predstavnik Hrvata, sam ja, ne ti.

Tople i bratske riječi koje mi već više od petnaest godina upućuju hrvatski Srbi stvorile su u meni i vrlo jaku emociju prema njima. “Zoki, ti si majka srpskog naroda”, često bi mi tepale starije žene i majke Korduna, Banije, Plaškog, Lapca… Asocira li ti to jednog drugog junaka onog davnog rata, Milorade?

Pupovac “optužuje” Predsjednika Republike da utječe na saborske zastupnike da izglasaju njegov prijedlog za predsjednicu Vrhovnog suda, što je “nedopustivo”. A Predsjednik RH je Ustavom ovlašteni predlagatelj. Međutim, premijer Plenković i ministar Malenica mogu i smiju utjecati na zastupnike i određivati koga će izabrati, iako nisu ni na koji način ovlašteni.

Dobra logika.

Kada si me povlačio za rukav po hodnicima Vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru. Koji mi nisu bili potrebni, jer sam dobio izbore apsolutnom većinom, s nešto manje od milijun glasova. Od čega stopedeset tisuća Srba, brat bratu. Što te je duboko živciralo i frustriralo.

Milorade, nisi novinarima pokaz’o sve radosne objave moje. Opet cenzuriraš, kao u Novostima, kao u Kumrovečkoj školi.. čik, objavi, ako smiješ. Nema tu ničega prostačkog, nikoga nisam nazvao smećem ili baljezgao o profesoricama prava koje se rado prepuštaju vucaranju po blatu. Samo prokleta istina.

Zlatu Đurđević si prvo nazvao samodiskvalificiranom (original Plenkovićev plitki vokabular, ergo protuustavni pritisak? Or what?) padobrankom, da bi je, nakon što sam te raskrinkao k’o zadnjeg mehanskog tata, danas obasuo komplimentima. U čemu je, onda, problem, crni Mićo, ustavobranitelju naš? Jedino što vas, dakle, zanima jest kavga sa mnom – evo, imate je – ali prije svega želite spriječiti svaku promjenu u HDZovom pravosuđu, po Plenkovićevom nalogu. Nećeš izbjeći strašni sud i suočenje s mojom kandidatkinjom u Saboru. Bistre oči uplačljive oči. I okani se brige za tuđu djecu i nji’ov razvoj. Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade”, stoji u Milanovićevoj objavi na Facebooku.

Kasnije je predsjednik pridodao i cjelovite poruke koje je on izmjenjivao s Pupovcem.

Nakon što je Pupovac odgovorio kako se odmara na Sljemenu, Milanović je ponovno uzvratio:

“Pupovac pobjegao na Sljeme, jer ne smije na ulicu. Laže i sa Sljemena. Lupeta o nekakvim kotama, umislio da je Koča Popović, da se probija preko Hrčavke i Vrbničkih Koliba na Sutjesci. Nije, kaže, ništa krivotvorio, nego je, eto, screeshot bio malo ‘kljenut’. Pa je, vidi vraga, ispao plod, a ostala ljuska. Čovjeku pripravnom na ovakve laži niti jedna opačina nije strana.

Tko laže, taj i krade. Okljaštrio si moju poruku da bi javnost doveo u zabludu, lingvističaru koji si na Filozofski došao iz Komiteta SK, ‘pod račun’ uz trebovani fotokopirni uređaj. Prevario si ljude manirom Franje Varge, ne bi li prikrio svoju sramnu rabotu, a meni podlo napakirao i antedatirao niti izrečenu, niti napisanu ‘prijetnju’ i ‘pritisak’. Školski primjer neuspjelog udbaškog kompromata”, napisao je Milanović.

Javljajući se sa Plitvicama 31. ožujka, Milanović je Pupovca usporedio sa Herr Flickom, strogim agentom Gestapa iz humoristične serije ‘Allo ‘Allo.

Milanović je ranije još jednom kritizirao Pupovca te je kazao. “Kajtazi je dobio sve glasove Roma. Kad bi Pupovac dobio 100.000 glasova Srba, ja bih bio kuš. Hrvatski Srbi glasaju za mene i to već 15 godina.” Kazao je i da je da je bio korektan, a Pupovcu poručio da bi “na njegovom mjestu razmišljao o penziji – ne zasluženoj, ali dobroj”.

O Žarku Puhovskom – “udbaški druker koji je huljski otkucavao pred staljinističkim sudom benigne sveučilištarce”

Nakon što ga je Žarko Puhovski usporedio s komunističkim diktatorom Josifom Staljinom, a HDZ-ov Vladimir Šeks ocijenio da Milanović boluje od koktela psihičkih bolesti te da ga treba opozvati, Milanović je uzvratio:

Puhovski me uspoređuje sa Staljinom. Kasno ostvareni profa i ‘filozof’ sravnjuje me s tipom koji je na raspolaganju imao fanatično odan policijsko-represivni aparat i rigidnu komunističku partiju, u jednoj poludivljoj i pretežno zaostaloj državi, u kojoj je najgore nasilje kroz cijelu povijest bilo ‘de rigueur’. U državi s jednim novinama, jednim radiom i bez televizije.

U današnjoj se Hrvatskoj ja, hrvatski Staljin, sam samcat mlatim s udbaško-hadezeovskim polusvijetom i njihovim bezbrojnim platformama. Bez ikakvog ‘aparata’ na mojoj strani. Tek čvrsta ljevica i oko sokolovo. Pet puta dnevno moram reagirati ne bih li razgonio rojeve štetočina, koji neometano i bez ikakvih posljedica – lažu. Većina za novac.

Novac vlasti. Vlasti poput one za čiji račun je Puhovski prije pedeset godina huljski otkucavao i pred staljinističkim partijskim sudom zakucavao benigne hrvatske sveučilištarce, svoje vršnjake. To je bio integrirani državno-partijsko-policijski staljinizam a la SR Hrvatska, a razni puhovi i Puhovski njegovi prljavi egzekutori. I profiteri. Puhovski – blažene one oči koje ga nisu ugledale.

“A sto se tiče brige te dvojice udbaških drukera (drugi je osječki Superhik) za moje psihičko stanje, mogu im prigodno odgovoriti”, napisao je Milanović te parafrazirao lik paranoičnog Ilije Čvorovića iz Balkanskog špijuna:

“Pa kakva je to bolest, Superhiče? Ja sebe ne mogu da vidim sa strane. A nije lijepo, Superhiče, da budem lud, a da to ne znam. Pedeset četiri godine živim normalno, a sad sam odjednom poludeo kad sam tebe i tvoje sreo..”, završio je Milanović.

O Sanji Sarnavki – “Sarnavka, gdje smo?”

U svojim istupima Milanović je prozvao i Sanju Sarnavku, aktivisticu za prava žena, zamjerajući joj što nije reagirala na, kako je on to nazvao, “seljačke i divljačke” uvrede koje je parlamentarna većina uputila na račun Zlate Đurđević.

“Svatko od tih likova ima jednu ulogu u tome. Prvi, Plenković je ružan. Ne mislim fizički. Ružan je zato što jednoj pedesetogodišnjoj ženi govori kao da je njegova priležnica, odnosno kao da joj je svodnik. Ovo je takva seljačka i divljačka uvrede jedne žene koja nije napravila ništa”, rekao je Milanović.

“Gdje su Sanje Sarnavke i žene SDP-a u ovom trenutku? Gdje su svi oni kojima je jezik brži od pameti, da osude ovo?” – rekao je te malo kasnije nastavio:

“Gospođa Đurđević, ako ne odustane, a neće, a sve rade da odustane i zato je vrijeđaju. Sarnavka, gdje smo? Nitko se na to nije osvrnuo. To nije narikača, to je seljačka uvreda, to je srozavanje dostojanstva jedne ustanove”, naveo je Milanović.

O Dejanu Joviću – “Pupovčev kumrovečki podrep”

Dejan Jović, bivši savjetnik predsjednika Iva Josipovića i profesor na Fakultetu političkih znanosti na svom Twitteru na engleskom je napisao kako je predsjednik Milanović da je čelnika hrvatskih Srba nazvao “prljavim”.

Na to je Milanović poručio:

A Pupovčev kumrovečki podrep Dejan Jović, poznat po ‘znanstvenoj’ tezi da je Referendum o hrvatskoj neovisnosti 1991. bio ‘nelegitiman’, na internetu me na engleskom prljavo denuncira da sam ‘lidera Srba u Hrvatskoj Pupovca nazvao ‘prljavim’’ te još pokvareno insinuira da sam nešto slično (‘prvo sapun, onda parfem’) nedavno govorio za BiH.

Lider hrvatskih Srba!? On je lider, Joviću, sitni doušniče, koliko i ti znanstvenik.
Hajde nek neki vojvođanski Hrvat pomisli izvoditi ovakve svinjarije u Čaršiji! Da vidim”, zaključno poručuje Milanović.