Što je zlouporaba novinarstva – na primjeru kolumnistice Indexa Batinić?

Zlouporaba novinarstva – konstrukcija je koju je sud upotrijebio u pravomoćnoj presudi protiv kolumnistice Indexa Danijele Batinić. U slučaju uvredljive i vulgarne kolumne Batinić objavljene na portalu www.index.hr o dr. Željki Markić riječ je o “zlouporabi novinarstva” i to “pod krinkom pisanja u svrhu javnog interesa”. 

Podsjetimo, Općinski kazneni sud u Zagrebu  kao prvostupanjski osudio je kolumnisticu portala www.index.hr , Danijelu (Dadu) Batinić radi počinjenja kaznenog djela uvrede protiv dr. Željke Markić, počinjenog putem navedenog portala. Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud potvrdio je takvu osuđujuću presudu. 

> Zlouporaba novinarstva: Kolumnistica Indexa osuđena zbog vrijeđanja dr. Markić

Pri obrazloženjima navedenih presuda sudovi su koristili konstrukciju “zlouporabe novinarstva”. I to zbog činjenice da je sporni tekst protiv dr. Markić pod naslovom “”Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila” napisan “…jedino i isključivo sa svrhom vrijeđanja i ponižavanja…bez imalo kreativnosti u pisanju od strane autora…suprotan cilju, viziji i svrsi novinarstva…vrijeđa novinarstvo kao uzvišenu profesiju pišući o nekoj temi na vulgaran, prizeman, neinventivan, nesmiješan, nezanimljiv, nebitan, a konačno i uvredljiv način…”. I konačno kako se u spornom tekstu “…ne radi o pisanju u javnom interesu…”,. 

Po čemu je ova presuda iznimka?

Međutim, i neovisno o ovom konkretnom slučaju, po čemu je ova pravomoćna presuda, zapravo, hvale vrijedna i iznimka u kaznenim postupcima pokrenutima protiv novinara i/ili osoba koje pišu za određene medije? Radi se, naime, o presudi u kojoj sudovi zauzimaju jasan stav da je i pisanje novinara podložno kritici i može biti okarakterizirano “zlouporabom novinarstva”, bez da se pritom radi o napadu na slobodu medija.

“Zlouporaba novinarstva” predstavlja, dakle, javno iživljavanje i ponižavanje ljudskog dostojanstva i ugleda određene osobe javno objavljenim tekstovima “pod krinkom novinarstva”. Dakle, javnim pisanjem kojim se određena osoba izlaže uvredama i klevetama od strane druge osobe (u ovom slučaju autora teksta) koja upravo pod krinkom novinarstva zlouporabljuje svoj status autora i/ili novinara i u javnom diskursu vrijeđa i/ili kleveće svoje političke, svjetonazorske ili bilo koje druge neistomišljenike. Radi se o određenoj vrsti javnog obračuna pod krinkom novinarstva zlouporabljujući ovu uzvišenu profesiju.

Krinka novinarstva

Zašto pod krinkom novinarstva? Upravo zato što takve osobe (novinari) znaju da postoje odredbe Kaznenog zakona koje ograničavaju kaznenu odgovornost ako je uvreda ili kleveta učinjena od strane novinara i u javnom interesu. Dakle, takvi novinari nesporno pod krinkom novinarstva, koristeći novinarstvo, javno vrijeđaju i kleveću te difamiraju neistomišljenike.

Ova pravomoćna presuda upravo takvim novinarima, ali i nakladnicima i glavnim urednicima, poručuje da takvo pisanje pod krinkom novinarstva predstavlja društveno neprimjereno i neprihvatljivo te kriminogeno ponašanje.

> Sudske presude koje zaustavljaju Dežulovića i slične: Uvrede nisu satira!

>Pravomoćna presuda: Babićev Index mora dr. Markić platiti 20.000 kuna

Odvjetnik Mateković o zlouporabi novinarstva: Potrebni su visoki kriteriji novinarskog rada

Odvjetnik Krešimir Mateković, koji je dr. Markić zastupao u slučaju protiv Batinić, inače se bavi medijskim štetama te zastupa i ima iskustva u zastupanju i medija i oštećenih pojedinaca. U ranijem razgovoru za portal Narod.hr objasnio je da, kad se radi o povredi prava osobnosti učinjenoj putem medija, Zakon o medijima i Zakon o obveznim odnosima su ti koji predstavljaju materijalno pravo i osnovu odgovornosti nakladnika. No, osiguravaju li ti zakoni zaštitu hrvatskim građanima od zloupotrebe medija za blaćenje, difamiranje neistomišljenika?

> Kolumnistica Indexa nepravomoćno osuđena zbog vrijeđanja dr. Željke Markić

“S pravne strane oni daju hrvatskim sudovima osnovu za donošenja osuđujuće presude zbog difamiranja pojedinca. Međutim, hoće li pojedini sudac odlučiti da je doista došlo do difamiranja pojedinca, odnosno, u kojoj mjeri je došlo do povrede i koji je pravični novčani ekvivalent za takvu štetu, isključivo ovisi o sudačkoj slobodnoj procjeni. A ona se temelji na sudskoj praksi. Trenutna sudska praksa je izrazito niska u pogledu novčane naknade i iznosi koji se dosuđuju ne predstavljaju pravičnu novčanu naknadu i ekvivalent onim povredama i bolima koje pojedinac trpi zbog objave neistinitih informacija u medijima. Istovremeno ne predstavljaju ni kaznu ni teret za nakladnika. S takvim se niskim naknadama mediji ohrabruju u iznošenju neistina, difamiranja pojedinaca i neistomišljenika.

Prije desetak godina takvi iznosi su bili puno viši, dosezali su i do 100.000,00 kn, te su očito predstavljali teret za medije. Takve su se, za hrvatske prilike više naknade, pod pritiskom medija smanjile. Danas su smiješno niske i ni na koji način ne osiguravaju hrvatskim građanima zaštitu od zloupotrebe prava medija“, objasnio je odvjetnik Mateković 2020.godine za Narod.hr.

> Odvjetnik Mateković: ‘Niske naknade štete koje sudovi dosuđuju hrvatskim građanima ni na koji način ne osiguravaju zaštitu od zloupotrebe prava medija’

“Smatram da je za ravnotežu između slobode i obzirnosti medija potrebno u stvarnim slučajevima počinjenja štete povredom prava osobnosti dosuđivati mnogo veće iznose. Koji bi predstavljali obeštećenje s jedne strane, ali i pravičnu kaznu s druge strane. Dakle, mediji moraju biti visokomoralni, moraju težiti istinitom, objektivnom i točnom izvještavanju/pisanju. A ne širenju i objavljivanju neistina grubo kršeći prava pojedinca, neovisno što je pozadina takvih neistina.

Mediji se moraju sami unutar sebe boriti protiv takve zloupotrebe novinarstva. Oni moraju interno postaviti visoke kriterije novinarskog rada. Tada uopće neće biti potrebe za medijskim parnicama i naknadama štete koje se dosuđuju u sudskom postupku. U modernim i civiliziranim društvima medijski sporovi za naknadu štete vrlo su rijetki jer su uspostavljeni pravični sustavi i odgovornosti medija i zaštite pojedinca”, dodatno je pojasnio Mateković.

Zlouporaba novinarstva – u svrhu dezinformiranja

Smiljana Škugor-Hrnčević, dugogodišnja novinarka, dopisnica, urednica i nekadašnja ravnateljica Hrvatske izvještajne agencije (HINE) prilikom gostovanja u emisiji 55 minuta kod Željke Markić također je spomenula zlouporabu novinarstva, ali sasvim drugog tipa, nevezano za klevete ili povredu ugleda.

> Smiljana Škugor-Hrnčević: Dobila sam spor protiv Hine zbog otkaza. Tko će za to odgovarati?

Škugor-Hrnčević govorila je o primjeru lošeg novinarstva.

“Još jedan primjer lošeg novinarstva je primjer Hrvatskog novinarskog društva (HND) iz 2016. koje nije reagiralo na moju političku smjenu. Ali je istovremeno u slučaju Saše Lekovića, tadašnjeg predsjednika HND-a, poslalo svim institucijama da je na njihovog predsjednika izvršen pokušaj atentata. Radilo se o tome da mu je kotač otpao, a novinari su bez provjera i dokaza obavještavali druge agencije o tome. Kakva je to država u kojoj navodno netko pokuša atentat na ravnatelja HND-a? A društvo novinara ide prema van, s neprovjerenom informacijom koja se u konačnosti ne istražuje? Zlouporaba novinarstva u Hrvatskoj podsjeća na vrijeme komunizma. Na propagandu koja se propagirala da bi se ljude dezinformiralo. Danas se nitko nije ispričao što je to bila pogrešna procjena. Te institucije moraju davati građanima točnu informaciju”, istaknula je Škugor-Hrnčević o drugoj vrsti zlouporabe novinarstva.

https://youtu.be/tx4oT9Wp-20?si=VV8QUEPB8vOGpJWJ

Može li presuda išta promijeniti?

Zaključno, može li pravomoćna presuda u slučaju Markić protiv Batinić otvoriti oči, kako pravosudnom sustavu da sankcionira javno vrijeđanje i klevetanje i kad je isto učinjeno od strane novinara a da pritom ne postoji javni interes, tako i novinarima? Hoće li paziti da pri obavljanju svog uzvišenog zanimanja koriste najviše etičke standarde izražavanja i novinarskog rada? Jer je sloboda izražavanja ipak ograničena pravom pojedinca da od drugih zahtjeva poštovanje njegovog ljudskog dostojanstva i da mu novinar, bez javnog interesa, ne umanjuje ugled u društvu i životnoj zajednici.