“Sigurno nećemo podržati vladu u kojoj sjedi Hasanbegović”, rekao je potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac u svom intervjuu za N1 i tako potaknuo brojne teme.
Pupovac: Spreman sam biti potpredsjednik Vlade, ali bez Hasanbegovića
Hasanbegović: Pupovac neće kadrovirati sastav buduće hrvatske Vlade, nije predsjednik HDZ-a ni Mosta
Prema odredbama članka 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.
Politička predstavljenost također je zakonski zajamčena nacionalnim manjinama, kako u Saboru, tako i u tijelima lokalne i područne samouprave. Po Zakonu o izboru zastupnika u hrvatski Sabor predstavnicima 22 nacionalne manjine 2003., za vrijeme SDP-a, vlade Ivice Račana, dodjeljuje se osam zastupničkih mjesta, za koje se izbori vrše u posebnoj izbornoj jedinici. U skladu sa člankom 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta, dok manjine koje imaju zastupljenost manju od 1,5% biraju najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina zajedno.
Sve do travnja 2003. godine pravo na zastupljenost u Hrvatskom Saboru imali samo pripadnici 10 takozvanih autohtonih manjina, i to Mađari, Srbi i Talijani po jednog, Česi i Slovaci jednog zajedno, te Austrijanci, Nijemci, Rusini, Ukrajinci i Židovi jednog zastupnika zajedno. Pravo na zastupljenost u Saboru nisu imali Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusi, Turci, Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci.
Kako se određuju kandidati na manjinskim listama?
U Zakonu izboru zastupnika u hrvatski Sabor stoji:
Članak 17.
Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.
Pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor.
Pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor.
Pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.
Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.
Pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.
Pripadnici nacionalnih manjina iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka uz kandidata za zastupnika predlažu i kandidata za njegova zamjenika koji se bira zajedno s njim.
Pripadnici nacionalnih manjina iz stavka 4., 5. i 6. ovoga članka predlažu samo kandidata za zastupnika, a njegovim zamjenikom postaje zastupnički kandidat koji je iza izabranog zastupnika dobio najviše glasova.
Kandidate nacionalnih manjina mogu predložiti političke stranke, birači i manjinske udruge. Za pravovaljanu kandidaturu za manjinskog zastupnika i njegovog zamjenika treba najmanje 100 potpisa birača pripadnika te nacionalne manjine.
Birač može potpisom poduprijeti više prijedloga kandidatura te nacionalne manjine. Kada pripadnici više manjina zajedno biraju jednog zastupnika, za pravovaljanu kandidaturu treba najmanje 100 potpisa birača pripadnika tih nacionalnih manjina.
U birački popis u Hrvatskoj za izbor zastupnika nacionalnih manjina upisano oko 197 tisuća birača.
Što mogu manjine?
Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje cijele Republike Hrvatske, te se odredbe o preferencijskom glasovanju ne odnose na glasovanje za izbor zastupnika nacionalnih manjina. Manjine mogu birati, ili za “redovite” liste ili u posebnoj izbornoj jedinici isključivo za svog manjinskog predstavnika, stoji u zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.
Situacija u Saboru je takva da osam pripadnika nacionalnih manjina odlučuje o parlamentarnoj većini, odnosno o sastavu hrvatske Vlade i usvajanju državnog proračuna. Zastupnici koji u Sabor ulaze s vrlo malim brojem glasova zahvaljujući manjinskim listama odlučuju o velikoj većini hrvatskih građana. Vlada Tihomira Oreškovića jedina je koju Milorad Pupovac nije mogao ucjenjivati.
Zanimljivo je za spomenuti da su manjinski zastupnici i u slučaju promjene izbornog zakona i u slučaju zakona o referenduma bili za i značajno podržali nazadovanje demokracije u Hrvatskoj. Ponovno se otvara pitanje zastupaju li “manjinci” interese manjina koje predstavljaju ili su uvijek vjetar u leđa vladajućoj većini koja ih slobodno može tretirati kao dio svoje glasačke mašinerije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
