Mediji na zapadu su često pisali kako su lažne vijesti kumovale dolasku na vlast Donalda Trumpa, što je samo po sebi – lažna vijest. Upravo se dezinformacijama pokušalo spriječiti njegov izbor, a dezinformacijama ga se i pokušalo rušiti.
Zapravo bi trebalo koristiti pojam “dezinformacije”: “Lažna vijest” je novogovorni pojam smišljen kako bi se sve vijesti koje nisu sanitizirane i koje nisu prošle filter političke korektnosti proglasilo “lažnim vijestima”, “fake news”.
Donosimo pregled tema o kojima su se najčešće u medijima pojavljivale lažne vijesti.
Tema Trump
U medije je puštena vijest o tome kako je Trumpu pri dolasku na vlast pomogao Putin, čime je ljevica zapravo zaigrala na kartu do sad rezerviranu za krajnju desnicu – na kartu makartizma i proglašavanja izdajicom svakog tko ima veze s Rusijom. Pritom to što Trump nema nikakve veze s Putinom niti je ikad išta dokazano, nije bitno. Govorilo se o tome da su ruski hakeri hakirali strojeve za glasovanje, koji inače nisu ni spojeni na mrežu niti imaju mrežnu karticu, kamoli internet, pa ih je moguće “hakirati” samo tako da ih rastavite i spojite se laptopom na njih. To je bila očita lažna vijest nakon izbora, ali svi su se zatvarali oči na očitu laž. Kasnije je puštena priča kako je Trump bio u Rusiji i imao orgije s prostitutkama, u pratnji svog odvjetnika, da bi se pokazalo da je on u to vrijeme bio u Los Angelesu (odvjetnik, ne Trump) i da je Trump inače poznat kao germofob, pa se neke stvari iz narativa o prostitutkama nisu uklapale (Trump se niti ne rukuje jer se boji bakterija).
Trumpa se prikazivalo kao mentalno nestabilnog i ludog, te idiota, iako Trump niti pije, niti puši, niti se drogira, niti ima ikakvih poroka u životu, i psihički je savršeno stabilan i prošao je testove s najvišim ocjenama, dok su Hillary, koja je u kampanji pokazivala da ima ozbiljni neuroloških problema – nekontrolirano kolutanje očima i grimase, česti padovi od kojih je jedan bio kolaps na predizbornom skupu, nakon čega su objavili kako “ima upalu pluća” i kako nije odvedena u bolnicu nego kod svoje kćeri Chelsea koja je tada imala novorođenče. Hillary ne bi s visoko zaraznom upalom pluća išla u posjet kćeri koja ima novorođenče, zar ne? Osim toga, ona je par dana kasnije nastavila kampanju, a od upale pluća se ni u dvadesetoj ne možete oporaviti za tri dana, kamoli u 69-toj: nećete idućih mjesec dana iz kuće. Ali mediji su javili da je Hillary čeličnog zdravlja pa to, eto, može. O njenim inače dosta dobro poznatim problemima s kontrolom bijesa i alkoholom se isto baš nije izvješćivalo: Žena s ozbiljnim mentalnim problemima i krivac za nekoliko ratova na Bliskom istoku je postala uzor normalnosti i humanosti, a čovjek praktički bez poroka i bez afere vrijedne spomena u životu arhetip zlog luđaka, bar ako je suditi po vijestima u američkim medijima.
Trump je u SAD najčešća tema dezinformacija, kao što su neki desni političari bili kod nas, primjerice tu je i bivši ministar Crnoja, koji je morao otići zbog navodno bespravno dodijeljenog mu zemljišta u Samoboru za gradnju kuće, pa mu je sud dao za pravo.
Tema imigranti
U Europi, dezinformacije su zadnjih godina najuže vezane s terorizmom i imigrantima. Priča koju su mediji pokušali podvaliti da su to “doktori i inženjeri” koji dolaze iz država poput Afganistana, gdje je oko 60% stanovništva nepismeno, je odavno već postala predmetom sprdnje pa se migrante često posprdno referira kao “doktore i inženjere”. Isto tako, uporno se gurao narativ kako su to “izbjeglice”, iako velika većina njih dolazi iz država u kojima rata nije bilo odavno. Zadnjih godina najviše imigranata dolazi iz Pakistana, a tu su i Maroko, Tunis, i slične države.
Imigranti su u medijima predstavljani kao bespomoćni ljudi koji bježe bilo od rata bilo od neimaštine – a opet, brojni od njih su sudjelovali u ratovima svojom voljom, poput “nesretnika” kom je Petra Laszlo podmetnula nogu kad je utrčavao u Mađarsku s velikom grupom “migranata” koji su očito poslani tamo, s namjerom, kako bi izazvali sukob s policijom i graničnim vlastima u Mađarskoj, ili imigranta koji je nedavno silovao i ubio djevojku u Njemačkoj: Naime, ostavljali su svoje slike s ratišta ili sa simbolima ISIL-a po društvenim mrežama, što je promaklo imigracijskim vlastima.
Sjećate li se Vesne Pusić i njene izjave kako “teroristi dolaze poslovnom klasom”, a ne s gomilom onih koji ilegalno prelaze granice? Naravno, stvarnost ju je više puta demantirala, ali tu valja spomenuti još jednu važnu i čestu laž. Onu da teroristi na zapadu većinom nisu imigranti, već su rođeni na zapadu, u Njemačkoj i drugdje. Tehnički, to je istina, faktički, to je čista dezinformacija. Oni su druga ili treća generacija muslimana rođenih na zapadu: Problem, naravno, nisu imigranti kao takvi, jer stanovništvo seli otkad je svijeta i vijeka (iako velike seobe naroda, poput ove koja je pokrenuta zadnjih godina, gotovo uvijek dovode do ratova i sukoba), problem su radikali i to oni posve određene vjere i posve određenog kulturnog zaleđa, odnosno – muslimanski radikali, ili kako ih danas benevolentno zovemo “islamisti”. Oni su, kad se govori o terorizmu, jednako problem i u muslimanskim zemljama poput Egipta, gdje su nekidan ubijeni (ponovo) turisti ispred piramida.
U Njemačkoj i drugdje također postoje velike zajednice imigranata i njihovih potomaka iz Hrvatske, BIH, Srbije, Poljske, Rusije, Francuske i brojnih drugih zemalja, koje su doseljavale u raznim vremenskim periodima, pa se nitko od njih neće zaletjeti autobusom u masu na božićnom sajmu vičući “Hvaljen Isus”. No narativ medija je da to sve skupa nema veze ni s imigrantima ni s islamom. Jeste li primijetili: Kad se dogodi da kakav politički fanatik u SAD pobije masu ljudi, ako je ljevičar i donator Bernie Sandersa (kao što je nedavno bio slučaj s čovjekom koji je ubio dvoje policajaca i pokušao ubiti cijeli vrh republikanske stranke, neke teško ranivši) onda se to prešućuje: Ako je član neke “desničarske” organizacije, onda se to stavlja na prvo mjesto u vijestima.
Slike žrtava postoje kad su muslimani, i ne postoje kad su počinitelji muslimani
Isto tako, ako je počinitelj musliman, u pravilu nema slika žrtava, ali niti nema razgovora s preživjelima, intervjua s onima koji su izgubili najdraže, kamoli da bi se objavile fotografije djece poginule u napadima, ili ostala invalidi bez ruke ili noge, recimo u Manchester Areni. To nije striktno “dezinformacija” ili “lažna vijest”, ali jest način manipuliranja javnim mišljenjem, u staljinističkom stilu: Kad se istakne jedna žrtva, njezina priča, onda to svi vide kao tragediju, suosjećaju s njom, identificiraju se, i mrze počinitelja. Kad se istakne priča počinitelja, kako se redovito radi, ljudi ponekad suosjećaju s njim, a žrtve ostaju anonimne, puka statistika.“U terorističkom napadu je poginulo 143 ljudi“. Emocije koje to izaziva su manje-više nula.
S druge strane, slika dječaka koji je poginuo utopivši se dok se pokušavao domoći Europe i ostao na plaži je obišla sve svjetske medije. I postigla učinak. Naravno, i to je bila dezinformacija, nad slikom mrtvog djeteta malo tko može ostati hladan, a kasnije se pokazalo da su ne samo dječakovo mrtvo tijelo fotografi namještali za snimanje, nego i da su prešutjeli da je njegov otac bio taj koji je krijumčario ljude u Europu, da je sebe spasio uzevši pojas, a dijete pustio – da se utopi. Isto tako, zanimljivo da mediji nisu okrivili za tu tragediju očitog krivca – one koji potiču ilegalnu imigraciju, i koji pozivaju ljude da dođu u Europu. Takve se tragedije najlakše mogu spriječiti obuzdavanjem ilegalne imigracije, ali za aktiviste “nitko nije ilegalan”.
I ta floskula je u osnovi spin, sofizam, dezinformacija ako hoćete, jer naravno da nitko nije ilegalan, ali je svakako ilegalno na određenom mjestu gdje nema pravo biti (probajte provaliti u banku pa reći da vi niste ilegalni). Naravno, aktivisti nam predstavljaju imigrante kao ljude koji su nesretni i bježe od neimaštine kad je propala laž da bježe od rata, ali nitko ne objašnjava odakle im bankovne kartice i svežnjevi eura.
