Što o pobačaju ne znaju Ivana Kekin, Vili Beroš i Mišo Krstičević? Na žalost neke osnovne stvari, a ponajprije to da prekid života nerođenog djeteta nije temeljno pravo žene.
U političkoj debati na Dnevniku Nove TV suočili su se Vili Beroš (HDZ), Mišo Krstičević (SDP), Ivan Bekavac (Most), Damir Biloglav (DP) i Ivana Kekin (Nova ljevica/Možemo). Predstavnici svih stranaka su liječnici. Između ostaloga bili su pitani treba li Hrvatska poput Francuske Ustavom zaštiti ”pravo na pobačaj”.
>Most i DP protiv pobačaja; Beroš s Kekin pogrešno tvrdi da je to temeljno pravo
Kekin, Beroš i Krstičević iznijeli su neistine i izmišljotine o “pravu” na pobačaj, utjecaju zabrane pobačaja na zaštitu života nerođene djece, žene i društvo. Donosimo kratak pregled činjenica koje ih opovrgavaju. Ove informacije nećete naći na politički i ideološki instrumentaliziranom Faktografu.
Je li pravo na pobačaj “temeljno pravo žene”?
Najradikalnija je bila Ivana Kekin koja pobačaj želi unijeti u Ustav kao temeljno pravo. Kako je izjavila:
„Abortus spada u osnovna, temeljna ljudska prava i jasno je sasvim da nikada zabrana nije spriječila žene da prekidaju trudnoće nego su one to radile u uvjetima koji su za njih bili opasni i ugrožavajući, često i životno.“
>EU parlament zatražio da se ;pravo na pobačaj uvrsti u povelju o temeljnim pravima
„Zanimljivo je to da oni koji govore da su protiv abortusa, da su to upravo oni koji su protiv uvođenja seksualnog i građanskog odgoja u škole koji bi žene i djevojke, i sve druge, muškarce naučio kako sačuvati svoje spolno zdravlje.“
Upravo smo u EP-u izglasali tekst kojim zahtjevamo da pravo na siguran i legalan pobačaj uđe u Povelju EU-a o temeljnim pravima! 🇪🇺
Uspjeli smo unatoč snažnim pritiscima, hvala kolegama/icama koji su podržali ovaj tekst čiji sam autor. Danas smo stali uz žene diljem Europe✊ pic.twitter.com/NZ3rllepyw
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Predrag Fred Matic MEP (@fred_matic) April 11, 2024
Pobačaj kao ljudsko pravo ne postoji u međnarodnom pravnom okviru
No tvrdnje Ivane Kekin nemaju osnove, jer:
Pravo na pobačaj ne postoji u međunarodnom pravnom okviru. Nije definirano Općom deklaracijom o ljudskim pravima, niti bilo kojim drugim dokumentom međunarodnog i europskog prava koji definiraju i razrađuju ljudska prava.
Europska komisija za ljudska prava 1977. nedvojbeno je konstatirala da se pobačaj ne može smatrati ljudskim pravom zaštićenim Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
>Macron ‘pravo na pobačaj’ stavio u Ustav: Isto želi u cijeloj EU
Pravo na život garantirano je člankom 3 Opće deklaracije o ljudskim pravima te je potvrđeno svim dokumentima međunarodnog i europskog prava te Ustavom Republike Hrvatske u članku 21.
Kako piše, prof. dr. Dubravka Hrabar s Pravnog fakulteta u Zagrebu: „Nijedan međunarodnopravni dokument ne isključuje pravo nerođenog djeteta da se rodi. (…)Autonomija volje žene koja zahtijeva pobačaj ne može se valjano suprotstaviti pravu djeteta da se rodi jer je riječ o raznorodnim pravima, odnosno pravo nerođenog djeteta na život može se upariti jedino s jednakim pravom na život njegove majke.“
Jednako vrijedi i za izjavu HDZ-ovog ministra zdravstva dr. sc. Vilija Beroša: „Pravo na prekid trudnoće spada u jedno od temeljnih prava i sloboda.“
Jedina razlika između njegovog i Kekiničinog stava je u tome što on ne smatra da je ovo fiktivno temeljno pravo potrebno uvesti u Ustav kao najveću vrednotu hrvatskog naroda.
Mišo Krstičević (SDP) i gradonačelnik Ploča iznio niz neistina
Mišo Krstičević, dr. med. i gradonačelnik Ploča (SDP), kao i Kekin i Beroš, neće reći da vidi pobačaj kao nešto dobro. No on se drži “umjerenog” stava da je legalni pobačaj manji oblik “nužnog zla”. Na koji način on dokazuje da je pobačaj nužan ne doznajemo, ali je objasnio na koji način on vjeruje da ga treba učiti dostupnim, a istodobno smanjiti potrebu za njim:
„Nikakve restrikcije, nikakva zakonska ograničenja ili dopuštenja nisu smanjila broj abortusa, ali su itekako zakonske restrikcije onemogućavanja sigurnog, besplatnog i dostupnog mjesta za napraviti taj zahvat dovele do toga da kompliciraju zdravstveno stanje žena koje se na to odluče.“
„Obrazovanjem ljudi, ono što HDZ ne želi uvesti građanski odgoj, pa zato imamo toliko veliku incidenciju, mi trebamo to (pobačaj) smanjiti na najmanju moguću mjeru.“
Odgovorit ćemo po redu na tri tvrdnje koje su sadržane u Krstičevićevoj izjavi.
Je li točno da zabrana pobačaja nije smanjila broj pobačaja, već ga žene moraju obavljati ilegalno?
Ta tvrdnja nema provjerene osnove u stvarnosti, a kako je posrijedi empirijska tvrdnja, ona je samim tim netočna.
Naime, istraživanje na koje se zagovornici pobačaja često pozivaju pri argumentaciji da se broj pobačaja u zemljama u kojima se uvode zakoni koji ga ograničavaju ne smanjuje, objavljeno je u časopisu Lancet, a proveli su ga Svjetska zdravstvena organizacija i Guttmacher Institute, organizacija koja otvoreno zagovara pobačaj i ranije povezana s organizacijom PlanedParenthood. To je istraživanje uspoređivalo stopu pobačaja u zemljama u kojima je pobačaj legalan i zemljama u kojima je ilegalan ne uzimajući u obzir velike ekonomske, kulturne, vjerske i druge razlike među tim zemljama.
Istraživanja provedena na usporedivim primjerima američkih saveznih država pokazuju da je stopa rođenih u državama koje su legalizirale pobačaj, u odnosu na one koje nisu manja za 4%. „Postojeće procjene pokazuju da 10% trudnoća u Louisiani završi pobačajem. Kad bi Medicaid pokrivao pobačaj, to bi se povećalo na 14%. 29% trudnica koje ispunjavaju uvjete za Medicaid i koje bi imale pobačaj s Medicaid pokrićem, umjesto toga rađaju.“ (istraživanje Louisina 2019.)
Izlažu li se zabranom pobačaja žene većem riziku i dovode li se u životnu opasnost?
Po ovom pitanju, iskustvo pokazuje upravo suprotno. Ne postoje znanstveni podaci koji bi ukazivali na činjenicu da se uvođenjem veće zaštite života nerođene djece i ograničavanjem pobačaja povećala stopa smrtnosti majki. Primjerice Poljska kao država EU-a koja je izlaskom iz komunizma uvela zakone koji štite pravo čovjeka na život od začeća i ograničavaju pobačaj ima najnižu stopu smrtnosti majki na svijetu. A na Malti na kojoj je pobačaj potpuno zabranjen, u posljednjih 10 godina uopće nije bilo smrti trudnica.
S druge strane neke zemlje u razvoju koje imaju liberalnije zakone poput Južnoafričke Republike, Mozambika i Gane i dalje bilježe visoke stope smrtnosti majki. Sve države koje su zabranile ili ograničile pobačaj i dalje bilježe postepeni pad smrtnosti majki i smrtnosti zbog pobačaja koji je povezan sa stupnjem razvoja odnosno uvjetima zdravstvene skrbi.
Bili se uvođenjem spolnoga odgoja smanjio broj neželjenih trudnoća, a time i potreba za pobačajem?
Po svemu sudeći, ne. Naime, pregled usustavljenih podataka niza istraživanja o utjecaju spolnog odgoja na smanjenje stope neželjenih trudnoća na prestižnoj bazi podataka Cochrane ukazuje na činjenicu da je većina istraživanja potvrdila da ne postoji utjecaj uvođenja spolnoga odgoja na smanjenje broja neželjenih trudnoća. Dapače, podaci iz brojnih zemalja pokazuju povećanje stope maloljetničkih trudnoća nakon uvođenja spolnoga odgoja čiji je porast ublažen po uvođenju mogućnosti da roditelji sami odaberu hoće li njihova djeca pohađati nastavu spolnoga odgoja.
Istaknimo na koncu kako je ovo dobra prilika za postaviti zahtjev liječnicima među političarima da se na području vlastite stručnosti ipak drže provjerenih ili provjerljivih činjenica. Samim tim opravdali bi svoj politički legitimitet, koji na ovaj način stavljaju u pitanje. Jer ako nisu u stanju javnosti ponuditi točne informacije iz vlastitog područja, otvoreno pitanje ostaje, kako stoji s ostalim stvarima koje govore i odlukama koje donose?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
