Farmeri su na nogama. Okupljeni u inicijativu Sjeme je naše ljudsko pravo, Hrvatskom saboru uputili su dopis kojim traže odgodu donošenja Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorata poljoprivrednog bilja dok se na europskoj razini zakonski ne definira područje sjemenarstva. Dopis je potpisalo 77 udruga koje okupljaju više od 25.000 članova bez Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), u kojoj su okupljeni svi poljoprivrednici Hrvatske. Glas su podigli i stručnjaci koji brane zakon o sjemenu. Provjerili smo zašto su poljoprivrednici protiv ovog zakona.
Farmerima je trn u oku članak 16. Njime se uvodi pojam ‘sjeme s poljoprivrednog gospodarstva’ te se proizvođačima za potrebe vlastite proizvodnje hrane, kao i hrane za životinje, zabranjuje sjetva sjemena iz vlastitog uzgoja od vlastitog reprodukcijskog materijala sorti koje nisu registrirane, a koje nerijetko čine lokalne sorte i populacije, piše tportal.
‘Poljoprivrednici bi morali najprije kupiti sjeme, a onda eventualno razmnožavati za svoje potrebe, uz obvezu dorade. Dodatnim izuzećima od ovih su odredbi izuzeti samo ekološki proizvođači, što čini 7,2 posto površina, i oni se mogu upustiti u još dobrim dijelom nedefiniranu registraciju tradicijskih sorata’, detaljno su objasnili što najviše muči poljoprivrednike u priopćenju inicijative Sjeme je naše ljudsko pravo, a koje potpisuju Sunčana Pešak, tajnica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača, Silvija Kolar Fodor, predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom, te Robert Hadžić, član Izvršnog odbora i stručnog vijeća Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske ‘Život’ i član HPK Odbora za zakonodavstvo i Odbora za voćarstvo.
Inicijativa potkrepljuje sve činjenicama, navodeći kako je u Hrvatskoj 30,9 posto stanovništva ruralnih područja u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti prema podacima Eurostata iz 2018., a najviše ih je u istočnim i jugoistočnim regijama.
Ističu kako je Hrvatska ovisna o uvozu sjemena, a posebice je to izraženo u slučaju sjemena povrća koje se proizvodi na svega 40-ak hektara od samo pet kultura. Upozoravaju da to značajno narušava prehrambeni suverenitet i dovodi u pitanje sigurnost hrane ako iz bilo kojeg razloga dođe do zatvaranja granica ili komplikacija u opskrbi.
