Što su činjenice, a što izmišljotine u članku JL o djevojčici koju su ‘istjerali i odbili pričestiti’?

Foto: Facebook, Viktor Hranić, evarazdin(https://evarazdin.hr/upload/2017/04/mirko_kemives-7_58f324492b8ab.jpg), snimka zaslona, montaža narod.hr

Župnik u župi sv. Vida u Varaždinu fra Mirko Kemiveš poslao je novinarki Jutarnjeg lista Višnji Gotal dan prije objave članka o djevojčici koju su ‘istjerali i odbili pričestiti’ e-mail u kojem je jasno opisao sve što se dogodilo.

Novinarka JL unatoč tome objavila je članak u kojem je čitava priča iskrivljena na štetu djeteta i katoličke zajednice. Članak novinarke Jutarnjeg lista nosi naslov OSRAMOĆENO DIJETE – Majka: ‘Kćer su mi istjerali iz crkve i odbili je pričestiti. Gušila se od plača…‘

U nastavku donosimo nekoliko činjenica i izmišljotina novinarke Gotal, a nakon toga prepustit ćemo vam da pročitate e-mail koji je župnik poslao dan prije nego je novinarka objavila “konstrukcije” u Jutarnjem listu.

Što su činjenice, a što izmišljotine novinarke JL?

Djevojčica nije istjerana iz crkve – a novinarka JL piše:

“Desetogodišnjoj se Lani u subotu srušio svijet. Mirno je u ženskom redu čekala pred ispovjedaonicom Kapucinske crkve u Varaždinu, kad joj je prišao župnik, izvukao je iz reda i poslao iz crkve.”

Djevojčica nije pohađala župni vjeronauk, što je obaveza za svu djecu koja primaju sakramente – a novinarka JL piše:

“Što je bio Lanin grijeh da je zbog njega istjerana iz crkve? Curica, prema tvrdnji njezine vjeroučiteljice Ozane Lauš, nije dolazila na vjeronauk i nije spremna primiti sakrament. Lanina majka, pak, kaže da je njezina kći redovito pohađala vjeronauk, kako u školi tako i u župnom uredu.”

U župi čak nemaju ni njezine podatke u vjeronaučnom imeniku, nisu im dostavljeni podaci o djetetu – a novinarka JL piše:

“Budući da joj nije bilo jasno zašto vjeroučiteljica tvrdi da Lana nije dolazila na vjeronauk kad jest, pitala je kćer jesu li ih prozivali. – Rekla mi je da jesu, ali nju nisu ni jednom. .”

Što je fra Mirko Kemiveš poslao novinarki Jutarnjeg?

Kontaktirali smo župnika fra Mirka Kemiveša, koji nam je objasnio što se dogodilo i poslao e-mail koji je uputio novinarki Jutarnjeg lista, a koji, za razliku od Gotal, prenosimo u cijelosti:

“Poštovana gospođo Gotal!

Piše Vam župnik župe sv. Vida u Varaždinu i odgovara na Vaš upit.

Vi ste čuli verziju priče od majke male M.(op.a. ime poznato redakciji) koja nas optužuje na sve strane da smo nepravedni prema njezinom djetetu.

Kao prava novinarka želite čuti i drugu stranu, i to je dobro i pohvalno.

Mi svake godine imamo sakrament prve svete pričesti i to kroz 60 godina. Dakle, nismo početnici, neuki i oholi u radu s djecom. Do sada uglavnom nismo imali problema s roditeljima, jer smo u razgovoru s njima dogovorno rješavali sve slučajeve – od hendikepirane djece do svih ostalih mogućih slučajeva, i uvijek su roditelji bili zadovoljni sa suradnjom u župi. U rješavanju ovoga slučaja, mi smo se morali držati propisa crkvenog Kanonskog prava koje izričito naglašava da se „….sakrament svete pričesti ne smije dati djetetu koje nije dovoljno poučeno i koje ne zna što se prima u tom sakramentu, te da je sposobno ispovjediti se u sakramentu pomirenja“. Sud o tome daje župnik u konzultaciji s vjeroučiteljima.

Dakle u slučaju male M. stvar stoji ovako:

1.Ona uopće tijekom godine – školske i vjeronaučne – nije pohađala župni vjeronauk. Na početku godine sva djeca i njihovi roditelji dobili su dopis župnika – u kojem se naglašava kako školski vjeronauk ne pripravlja djecu za primanje sakramenata, nego je potreban župni vjeronauk, kao i redovito pohađanje nedjeljne svete mise. U tom dopisu nalazi se i obrazac u kojemu se traže podaci o djetetu – ime, prezime, roditelji, kada i gdje je kršteno, gdje stanuje, koju školu pohađa itd. Svi roditelji su to ispunili i predali nama i mi smo na temelju toga sastavili vjeronaučni imenik u kojemu se nalaze podaci o djetetu, koliko puta je bio na vjeronauku ili je izostao (zbog bolesti ili kojeg drugog razloga). Svaki puta smo na župnom vjeronauku prozivali svu djecu i upisivali podatke. Malu M.(op.a. ime poznato redakciji) nismo mogli prozvati jer uopće nemamo njezine podatke – na primjer ja uopće ne znam njezino prezime niti ništa drugo.

2. Prije same prve pričesti sva djeca dolaze tjedan dana u crkvu gdje vježbamo kako se sudjeluje na svetoj misi. Ona se priključila taj posljednji tjedan sa svojim razredom, a kroz taj tjedan nismo nikoga prozivali, a budući da su djeca morala u crkvi sjediti odvojeno mi nju nismo niti primijetili na polovici crkvenih klupa, pa nismo niti reagirali odmah. Ali jednoga dana sama djeca – njezine kolegice su nas upozorile da ona nije do sada uopće išla na vjeronauk. Onda smo je pozvali i išli provjeriti koliko ona znade od vjeronauka, da li bi mogla primiti svetu pričest. Ona nije znala baš ništa – niti vjerujem (apostolsko), niti 10 Božjih zapovijedi, niti što primamo u svetoj pričesti, niti je znala 7 glavnih grijeha i formulu pokajanja na svetoj ispovijedi. Dakle: zaključili smo da ne može pristupiti sakramentu svete ispovijedi kao niti svete pričesti i to smo joj priopćili. Rekli smo neka dovede svoju majku da joj to sve kažemo. Ona se pojavila zadnjeg dana naše vježbe u petak i mi smo joj rekli da mala M.(op.a. ime poznato redakciji) nije spremna primiti sakrament sve pričesti, neka se javi u jesen na početku školske godine i ići će ne prvu pričest druge godine – i to neće biti kraj svijeta. Upravo u njezinoj grupi imali smo jednoga vjeroučenika iz 4. razreda, a u prvoj grupi bila je jedna djevojčica iz 6. razreda i nije bilo nikakvih problema. Da se majka od male M.(op.a. ime poznato redakciji) pojavila barem jedanput i došla razgovarati s nama, siguran sam da bismo našli odgovarajuće rješenje, ali na ovakav način kako je to ona učinila – to je protiv crkvenih odredaba i na kraju protiv dobra djeteta – jer što je mogla doživjeti mala M. (op.a. ime poznato redakciji) – onako nespremna i nepripremljena – nego strah i blamažu u koju ju je gurala njezina majka – za razloge morate pitati nju, ako vam želi kazati u čemu je bio glavni problem, Na kraju, sveta pričest djece ne spada u domenu dječjih prava – konzultirajte dječju pravobraniteljicu, nego u domenu crkvenih propisa, a oni su više nego jasni. Dakle: nitko nema ništa protiv ovoga djeteta, nama je stvarno žao što se ovo sve ovako dogodilo, ali morali smo reagirati kada su nam djeca rekla da oni nisu budale koje su svaki tjedan od mjeseca rujna prošle godine redovito pohađali župni vjeronauk i nisu mogli tolerirati ovakve „pametnjakoviće“ koji misle da se silom može postići ono što su si oni zaželjeli. I na kraju, ja kao župnik podložan sam u stvarima župe našem biskupu – rekao sam majci djeteta neka se ode žaliti na biskupiju, ali sam ju upozorio da će svaku njezinu tvrdnju iz biskupije provjeravati u našoj župi.

Poštovana gospođo Gotal – sada ste čuli i „drugu stranu“ a Vi napišite štogod želite – ni prvi ni zadnji puta da se o Crkvi pišu koještarije!

S poštovanjem

Fra Mirko Kemiveš, župnik”

Što je iz e-maila objavljeno u Jutarnjem listu?

Župnik župe Sv. Vida, fra Mirko Kemiveš, rekao je za Jutarnji list da djevojčica nije dolazila na vjeronauk, a da je crkva reagirala “nakon što su nam djeca rekla da nisu oni budale koji su svaki tjedan od rujna lani redovito pohađali župni vjeronauk i nisu mogli tolerirati ovakve pametnjakoviće, koji misle da se silom može postići ono što su si oni zaželjeli”.

Kaže da je majku uputio da se ode žaliti na biskupiju, “ali sam je upozorio da će svaku njezinu tvrdnju iz biskupije provjeravati u našoj župi”. Za kraj je župnik Kemiveš napisao: “Sada ste čuli i ‘drugu stranu’, a vi napišite štogod želite – ni prvi ni zadnji put da se o Crkvi pišu koještarije!”, zaključno se tvrdi u Jutarnjem listu.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr