Nakon što je Smiljana Leinert Novosel, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, sinoć neposredno nakon sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića izjavila da su obojica kandidata pokušavala pronaći slaba mjesta suparničkih stranaka, te je rekla da je Plenković s vremenom postao u debati opušteniji i dominantniji, dok je Milanović od početka bio opušteniji i tolerantniji, oglasili su se i drugi stručnjaci.
Leinert Novosel: Tko je u velikom sučeljavanju bio bolji – analiza poruka i neverbalne komunikacije
Koumnikologinja Ana Šimunić, savjetnica za javni i medijski nastup, za Slobodnoj Dalmaciji je izjavila da je bilo vidljivo da su obojica političara na početku imala tremu.
“U debatu je gospodinu Milanović ušao izvedbeno energičnije, s izrazitom gestikulacijom kojom je apostrofirao svoje ključne poruke, što je doprinijelo dojmu strastvenije i angažiranije argumentacije s jasnom izraženim poentiranjima i ključnim porukama. Koristio je izrazito veliki broj primjera i konkretnih brojki što je pridonijelo uvjerljivosti iznesenih argumenata.
Gospodin Plenković je u debatu ušao donekle suzdržanije u nastupu, te smo tek u drugom dijelu mogli vidjeti jedan opušteniji pristup s „probuđenom“ gestikulacijom i uočiti Plenkovićev smisao za humor.
U argumentiranju gospodin Plenković je bio odmjeren, pretežno smiren, no itekako elokventan. Gospodina Plenkovića krasi izvrsna dikcija i tečna sintaksa”, ocijenila je Šimunić.
Stručnjak za komunikaciju Krešimir Macan na svojem je Facebook profilu napisao da je za početak prezadovoljan što se debata dogodila jer je to “veliki iskorak u svakom pogledu i nadmudrivanje dvojice ravnopravnih protivnika”. Dodao je naknadno da je Plenković odlično postupio kada je poslao jasnu poruku Mostu da mogu i nakon izbora s njima, ali da on mora biti premijer, a Milanović je lukavo isticao da je Hrvat i da se zna suprotstaviti birokratima u Bruxellesu.
“Argumentirano većim dijelom, prvi put smo čuli brojke, konkretna pitanja kako to mislite napraviti i to je također iskorak. Milanović za prsa bolji, k’o Španjolska (Portugal sam mislio, sorry nogomet) protiv Hrvatske. Zašto? Jednostavno dugo je bilo i na momente prestručno što većina ne razumije i onda presuđuje dojam. Dakle bio je energičniji i bolji u činjenicama i detaljima. Kamo sreće da se tako priprema za bitne odluke vlade koju je vodio četiri godine! Svaki put kad bi poentirao raslo bi samopouzdanje i bahatica, pa je bilo isklizavanja i onda bi slijedio Plenkovićev poen. Sad je jasno zašto je Plenković i tražio koji dan vise za pripremu nakon lista jer je dobro da se i ovako pripremio sa svim preslagivanjima koje je imao oko listi. Stoga ne čudi da je na neka pitanja odgovorio tako da ništa nije rekao. Kao i Milanović npr. na pitanje o aferi Madison – oba su par puta vješto promijenili teme pa je tako npr. borba protiv korupcije ostala totalno nepokrivena zbog čarkanja (inače ok planirano u formatu). Općenito bolje pripremljen Milanović (potvrdilo se da su mu nadmudrivanja omiljen format, pa i kad nemaju smisla), odličan Plenković za prvo predstavljanje javnosti (malo umoran to se vidjelo u kadrovima kad nije pričao). Oba su zadovoljili svoje navijače, neodlučni će morati pričekati sljedeće debate.”
“Oboje su imali šalabahtere s kojih su govorili, ali Milanović je puno više od Plenkovića inzistirao na priči o sebi kao iskusnom političaru i državniku, s puno staža i utakmica u nogama. Andreja Plenkovića kao da je pokušavao svesti na “briselskog Plenkija”, prikazati ga kao bezličnog čovjeka koji odbija odgovarati na pitanja, a zatim poantirati na inače HDZ-ovu terenu, dakle nacionalnim pitanjima, što se pokazalo teškim poslom”, pojasnio je politolog Višeslav Raos za Jutarnji list, dodajući da Plenkoviću zamjera nedostatak snažnijeg stava, no smatra da je to posljedica unaprijed dogovorene HDZ-ove strategije.
