Saslušavanjem novih svjedoka, očevica ubojstva njemačkog novinara u Glini i hrvatskih branitelja koji su se 1991. našli u kninskom zatvoru, u srijedu je na splitskom Županijskom sudu nastavljeno suđenje za ratni zločin Draganu Vasiljkoviću, poznatijem kao kapetan Dragan.
Ivan Naglić iz Gline govorio je o smrti njemačkog novinara i još jednog civila. U vrijeme napada na Jukinac 26. srpnja 1991. bio je u mjestu kada su mu susjedi rekli da su iz pravca Petrinje stigli kamioni nakon čega su posumnjali da će se nešto dogoditi, a na jednom križanju je stajao tenk iz kojega se pucalo.
“Njemački novinar je ubijen oko 16 sati, a civil tijekom jutra. Novinar je ubijen iz snajpera samo dvadesetak metara iznad moje kuće dok je bio u vozilu. Vozač ga je prvo odvezao u Prekupu na prvu pomoć, a do bolnice u Sisku je preminuo. Vozilo u kojem je ubijen novinar bio je bijeli mercedes i na njemu je pisalo ‘PRESS’. U to vrijeme je u Jukincu bilo desetak hrvatskih policajaca koji su bili naoružani samo automatskim oružjem. Uglavnom su bili raspoređeni po našim kućama. Kada se sutradan napad malo smirio pobjegli smo kako je tko znao i umio samo da izvučemo živu glavu”, kazao je svjedok.
Benkovčanin Marko Mijić je uhićen kao policajac i zatvoren u kninsku tvrđavu gdje su ga tukli, a u tri mjeseca torture je izgubio 15 kilograma. U tom zatvoru na tvrđavi im je bilo užasno, ležali su na podu na dekama, jeli ostatke hrane od neprijateljske vojske te nisu imali ni toalet zbog čega su nuždu vršili vani. Vojnicima je bilo zabranjeno tuči ih po licu da se ne bi vidjele ozljede iako su batine dobivali kad god su stigli.
“Kada su me zatvorili na tvrđavu tamo je već bilo osam ljudi. Neki su bili iz Gline, a bila su i dva brata. Bili smo dehidrirani i gladni. Pretučeni. Dok sam bio zatvoren vidio sam kapetana Dragana koji je bio u maskirnoj uniformi. Dao mi je cigaretu crvenog Marlbora i hvala mu za to. Mene on osobno nikada nije udario. Razmjenjen sam sredinom kolovoza. Nakon što sam oslobođen nisam kontaktirao s nikim iz ćelije jer su mi to bolna sjećanja koja želim što prije zaboraviti”, zaključio je Mijić.
Na kninskoj tvrđavi je bio zatočen i Tomislav Ceranja iz Benkovca kojega su stražari toliko tukli čizmama da je bio sav crn zbog čega su mu dali nadimak “Ray” po “ray ban” sunčanim naočalama. Dok su ga tukli nazivali su ga ustašom. I on je u Kninu vidio kapetana Dragana koji je vojnicima rekao da svjedoka zatvore na tvrđavu, a iako njega osobno Vasiljković nije tukao vidio je da tuče druge zatvorenike.
“Svakodnevno sam bio premlaćivan i maltretiran. Prije nego su me zatvorili na kninsku tvrđavu bio sam u benkovačkom zatvoru gdje sam samo tijekom jedne noći pobrojao 780 udaraca. Optuženi je vidio da me tuku i lome, a čak su mi prijetili da će me i silovati. U nekoliko navrata su mi prije nego su započinjali torture zatvarali oči da ne vidim tko me sve tuče”, kazao je Ceranja.
Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije. Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.
Uz to ga se tereti i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje. Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, pljačkana imovina te ubijeni i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.
Suđenje se nastavlja u četvrtak.
