“Nažalost, u Hrvatskoj se raspao sustav svih vrijednosti. Vi kad danas kažete domovina, hrvatstvo i domoljublje, ne znate što ste rekli. Pogledajte sad ovu svinjariju s potpisima za referendum. Zašto bi ljudi vjerovali vlasti koja zabranjuje promatrače kod provjeravanja potpisa? Pa nismo tako retardirani da ne razumijemo da je Kuščević zabranio promatrače i svjedoke kod brojenja potpisa da bi sada mogao reći da je bilo nepravilnosti koje onemogućavaju referendum”, ističe novinar i publicist Tihomir Dujmović u razgovoru za portal HKV. Davor Dijanović razgovarao je s Dujmovićem o rezultatima općih izbora u Bosni i Hercegovini, o prosvjedu u Vukovaru, aferi SMS, o jačanju desnice u Europi, ali o kazališnoj predstavi „Tko je ubio Zvonka Bušića“.
Kako komentirate rezultate glasovanja u Bosni i Hercegovini i ponovno nametanje Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH?
Glede izbora u BiH moram reći da je sada posve evidentno da je ovo kraj BiH kao države u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Ta je konstitutivnost izgubljena i Bosna je šaptom pala jer kako vidite ni Vlada ni premijer nemaju namjeru kriknuti i boriti se za tu konstitutivnost. Ako je sada, i to treći put izabran hrvatski predstavnik uz pomoć glasova Bošnjaka onda je to sada već ustaljena praksa koja se neće tako lako mijenjati. To je u prvom redu debakl hrvatske vanjske politike jer možete na prste jedne ruke izbrojati aktivnosti hrvatske ministrice vanjskih poslova na tu temu.
Predsjednica se, doduše, trudila, ali kako je izostala sinergija s Vladom ispalo je kao da se ona iz nekog hira bavi ovom temom. Plenković pak pet posto svoje energije nije potrošio na ovu temu.Vi vidite gdje on pokazuje najviše interesa: kad se radi o Uniji i kad se radi o unutarstranačkim borbama, Milinović, Brkić, tu je njegov primarni interes. Ovo je dakle kraj hrvatske konstitutivnosti i osim egzodusa Hrvata iz BIH ili pak komšizacije dijela hrvatskog puka, teško je očekivati nešto drugo.
Ja sam s jedne strane zgrožen držanjem Bošnjaka, jer činjenica da oni već treći put izabiru hrvatskog člana Predsjedništa jest besramna. Ja sam zgrožen da tako nešto nisko doživljavamo od naroda čijih je 550 tisuća ljudi ovdje u ratu dobilo gostoprimstvo, a deseci tisuća su posve besplatno liječeni u ratu, da bi još na kraju hrvatska vojska oslobodila Bihać spriječivši pokolj sigurno 80 tisuća tamošnjih mještana i izbjeglica. Dakle, nakon svega toga doživjeti da se ovako podlo izigravaju elementarni hrvatski politički interesi i prava, to je zastrašujuće. Dakako, sve je po zakonu pa je perverzija tim veća.
BiH se danas sastoji od jedne ruskosrpske državice nastale na genocidu, te je to uz još dvije takve paradržavice u Gruziji, i Moldaviji, ovo treća ruska „enklava država“ pa tako njen guberrnator Dodik za svaku odluku skače kod Putina. Drugi dio BiH je sultanat sultana Erdogana i upravo on stalno ponavlja da mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet“. Dekadentna Europa koja nije doživjela katarzu od dana kad je Čehoslovačku i Poljsku prodala nacistima, mirno gleda kako joj s jedne strane Rusi ruše pravni poredak jedne zemlje, a s druge strane Turci formiraju muslimansku paradržavu u sred Europe. Očito je iz iz nekih svojih pragmatičkih interesa Amerika predala BiH u ruke Erdoganu.
Što za to vrijeme radi Hrvatska? Ništa! Malo po malo se priklanja Srbiji i Dodikovim Srbima što je vodi ravno u propast jer Hrvati žive u Federaciji s Bošnjacima i nema im druge negoli s njima napraviti neki dogovor. Svaka pojačana suradnja Dodika i Čovića diže tlak Bošnjacima i nevjerojatno je da Čović o tome ne vodi računa. Jer, kako god okreneš, opet dođeš do problema koji moraš sa Bošnjacima riješiti. Unatoč svemu tome, Hrvati trče Dodiku što je mimo svake pameti premda na prvu loptu djeluje logično. Jer, ako tražite vanjskopolitičku pomoć, onda je u ovom slučaju tražite od Amerike. Ali, kako ćete bilo što tražiti od Amerike kad imate ovako skladne odnose s ruskom ispostavom na Balkanu. Ja ne razumijem da se ova jednostavna matematika ne razumije.
Ova je situacija tražila silnu energiju na hrvatskoj strani i velike diplomatske akcije ne bi li se barem izmijenio izborni zakon. No, dok se dodatno iz Zagreba Americi prkosi s LNG-om preko svake mjere, a ne zaboravite da su dva američka lidera, uključujući Trumpa jasno i glasno tražili pokretanje tog projekta, sjetite se i Johna Bidena što je o tome govorio kad je bio ovdje, obzirom da, dakle, prkosimo Americi u njima vitalnoj stvari i imamo idilične odnose s glavnim Putinovim čovjekom na Balkanu, de facto smo zapečatili sudbinu Hrvata u BiH.
No, koliko je god perverzno da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika, nije mi manje perverzno da su Srbi, primjerice u Drvaru, glasali za Čovića. Bošnjačka dvoličnost i prijetvornost je sada eksplodirala, ali ja nikada Srbima neću oprostiti zadnji rat i ne mogu gledati tu perverznu ljubav Čovića i Dodika jer to nije i ne može biti hrvatski istinski interes. Srbi su u BiH metafora zločina, Srbi su apsolutni krivci za stotinu i pedeset tisuća ubijenih u BiH u ovom ratu, Srbi su napravili neviđene zločine, primarno nad Bošnjacima i sad Hrvati koji dok god postoji Federacija nemaju drugog sugovornika o svojoj budućnosti osim Bošnjaka, sada Hrvati kreću u dogovor s Dodikom.
Nota bene, jesmo li nešto dobro doživjeli od Dodika? Je li vratio 50 tisuća Hrvata pa mu se imamo razloga zahvaliti?
Je li išta napravio što bi se danas moglo navesti? Je li prestao trovati Slavonski Brod? Ništa od toga, on tobože zagovara hrvatski interes, ali samo zato da podijeli krivicu i animozitet međunarodne zajednice. Gdje je rješenje? U velikoj diplomatskoj akciji službenog Zagreba i u autonomnoj hrvatskoj politici u BiH unutar koje se mora ići na rasčišćavanje situacije sa Bošnjacima, jer ovo sada nije drugo negoli okupacija. Kadrovska, a onda i politička, odnosno ekonomska.
Zagrebačka dekadencija slična je briselskoj i ovdje nitko ne vidi da će istjerivanjem Hrvata iz BiH, Hrvatska postati politički, vojno i na svaki drugi način nebranjiva. Dakle, da se razumijemo, za ovaj nemoguć položaj Hrvata u BiH primarno je kriv službeni Zagreb koji se ponaša izdajnički. Od 2000.-te godine traje ta tiha izdaja Hrvata u BiH. Hrvatska i Hrvati u BiH ne bi smjeli imati Dodika za prvog i jedinog partnera ako ništa stoga jer razbijanjem BiH velika Srbija stiže na 50 kilometara zračne linije od Zagreba i prvi put Drina nestaje kao granica. A na tome radi Dodik i percepcija je da onda na tome radi i njegov najbolji prijatelj Čović. Nema boljeg načina da potaknete mržnju kod Bošnjaka od toga.
Osim toga, što je meni najvažnije, ta ljubav nije i ne može biti hrvatski interes. Unutarnja podjela BIH na tri entiteta, ali ipak s kakvom takvom granicom na Drini, to bi trebao biti hrvatski strateški interes i na tome bi trebalo zdušno raditi, to mi se čini kao hrvatska platforma za BiH. Sve drugo, sve ispod toga, nije istinski hrvatski interes. Hrvatski interes jest treći entitet, hrvatski interes jest cjelovita BIH, ali do trećeg entiteta nećemo doći suradnjom s Dodikom. Nikada. To vam je zakon spojenih posuda.
Suradnjom s Dodikom mi samo razjarujemo bošnjački animozitet koji sada stavlja sve veći znak jednakosti između Dodika i Čovića, a to u praksi ne vodi nikamo drugdje negoli u iseljavanje Hrvata. Iseljavanje Hrvata odgovara ne samo Bošnjacima, nego i Dodiku jer će sutra situacija de facto sa dva entiteta i dva naroda relaksirati tzv. Republiku srpsku. Bošnjaci će kad izbace Hrvate prihvatiti uzuse po kojima Dodik doživljava entitet jer će i njima odgovarati da imaju nekakvu nepriznatu, ali državicu, svakako da budu gazde na određenom teritoriju. Tako da Dodik zapravo ne može izgubiti: ložeći vatru u svađama Bošnjaka i Hrvata posredno pomaže hrvatsko iseljavanje, a velikom ljubavlju sa Čovićem potiče bošnjački bijes, tako da oni još bolje pritišću Hrvate.
Hrvati mogu imati najbolje moguće odnose sa Dodikom, ali dok je Dayton na snazi oni su doslovno prisiljeni na razgovore i pregovore s Bošnjacima. Čega nema. Odmak od Dodika, znači odmak od Rusa i dok se to ne napravi nije niti pristojno zakoračiti u američko veleposlanstvo. S druge strane nužno je traženje ozbiljnih razgovora s Bošnjacima, ovaj puta svakako uz snažno posredovanje međunarodne zajednice, i to je po meni jedini put bez obzira na krvavi rat s Bošnjacima i bez obzira što doživljavamo ovakve podlosti s Komšićem već treći put, da se odnosi Hrvata i Bošnjaka, odnosno položaj Hrvata u BiH dovede do poželjne razine.
Kako gledate na najavljeni prosvjedu u Vukovaru ove subote?
Činjenica da 27 godina nakon rata nisu podignute optužnice za granatiranje Đakova, Osijeka, Karlovca, Zadra, Slavonskog Broda i drugih mjesta ne može se kvalificirati drugačije negoli kao veleizdaja. Nevjerojatno je da se to događalo od samog početka, čak i za vrijeme Tuđmanove vlasti. Okidač za prosvjed u Vukovaru je slučaj Kajkić jer je stvarno mimo svake pameti da se prekine istraga o Ovčari zato jer dovodi do visokog dužnosnika SDSS-a. Vukovar to nije zaslužio i zato je taj prosvjed ispravan i adekvatan odgovor na ono ponižavanje s Kajkićem.
Međutim, pritisak ove Vlade da se svaki njen zarez podrži, a tako je bilo i s Istanbulskom, lomi hrvatske institucije. Sjetite se predsjednika biskupske konferencije kako je lomljen i pritisnut, govorio afirmativno o uvodniku u Istanbulsku. Sad je ovdje jednako tako pritiskivan Pavao Miljavac i ne samo on. Pokazalo se da kralježnicu ima jedino Sačić u tom društvu. To su zastrašujuće relacije jer se ovako uništava jedan po jedan moralni autoritet u ovom društvu. Pa što je HAZU u kontekstu moralnog autoriteta nakon onakvog držanja akademika Kusića u priči o totalitarnim režimima? Što je generalski zbor nakon što je odbio biti sa svojom vojskom u Vukovaru? Kako tobože glasni demokršćani mogu istodobono podignuti ruku za Istanbulsku i sjediti u prvim redovima u Crkvi? Kao da netko haubicom ravna jednu po jednu instituciju i jednog po jednog moralnog autoriteta ove jedva dosegnute hrvatske države, govori Tihomir Dujmović za HKV.
Što nam afera SMS govori na političkoj, a što na pravnoj razini?
SMS afera nije ništa drugo negoli pokušaj konačnog obračuna Plenkovića ne samo s Brkićem nego i s desnim krilom u stranci. Kako stvari sada stoje Plenković bi vrlo lako mogao u svibnju otići u Bruxelles jer ako mu se ponudi drugo mjesto u vrhu Unije on to neće odbiti. Prije negoli ode htio bi po modelu po kojem je Sanader postavio gospođu Kosor, on postaviti Jandrokovića. To uz politički živog Brkića ne može proći i zato se krenulo u ovu ofenzivu. Do te razine se puca iz svih oružja da je „Nacional“ na naslovnoj stranici stavio da je „došao u posjed nekoliko stotina ispisa smsova, fotografija, prisluškivanih povjerljivih razgovora i sadržaja mobitela prostitutki i njihovih klijenata“.
Dakle, ne radi se o curenju informacija negoli o tome da je netko kilograme i kilograme materijala iznio iz neke institucije i predao je novinama. To je bez dopuštenja vrha vlasti apsolutno nemoguće. Uz sve ono što smo ovih dana doživjeli od pravosuđa, da priznaju da su izgubili spisi, da mirno gledaju kako im se krade ključni dio spisa, ovaj detalj da se u jednu političku utakmicu ovako aktivno uključuje represivni sustav tako da „nekoliko stotina ispisa smsova“ završe u jednom mediju, znači da smo zakoračili u totalitarnu državu u kojoj pravna sigurnost ne postoji.
S obzirom na sve što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, može li govoriti o potpunome raspadu institucija, ali i gubitku svih vrijednosnih orijentira?
Da, nažalost, u Hrvatskoj se raspao sustav svih vrijednosti. Vi kad danas kažete domovina, hrvatstvo i domoljublje, ne znate što ste rekli. Pogledajte sad ovu svinjariju s potpisima za referendum. Zašto bi ljudi vjerovali vlasti koja zabranjuje promatrače kod provjeravanja potpisa? Pa nismo tako retardirani da ne razumijemo da je Kuščević zabranio promatrače i svjedoke kod brojenja potpisa da bi sada mogao reći da je bilo nepravilnosti koje onemogućavaju referendum.
Kuščević je pobijedio, ali je HDZ tim činom izgubio 400 000 glasova jer to što je ovdje napravljeno vrijeđa zdravu pamet. Šire gledajući i raspredajući o raspadu sustava vrijednosti kod nas moram reći da su riječi izgubile na značenju i to je najgore što nam se moglo dogoditi. Trebat će godine i godine da se vrati povjerenje u institucije, u stranke, u elitu, ali za to nam trebaju neki drugi ljudi, neke druge elite. Da nisam vidio pola milijuna ljudi na fešti za vatrene, mojoj depresiji ne bi bilo kraja. No tu se vidjelo da smo mi nekako uspjeli tu hrvatsku baklju prenijeti u mlade generacije, oni su je prihvatili i na njima je puna i prava povijesna misija da ova kola izvuku iz blata.
Kad vidite tu mladost ne samo s vatrenima, kad vidite tu pametnu, pismenu i ideala punu mladost koja se pojavljuje na okupljanjima „narod odlučuje“ ili u obrani obitelji, onda vidite da mi ne možemo izgubiti. Trebat će vremena dakako, trebat će živaca dakako, ali naša ljubav prema domovini veća je od njihove mržnje prema vrednotama koje nama znače sve. I zato ćemo pobijediti.
Intervju u cijelosti pročitajte na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
