Još nije praktički niti sjeo u predsjedničku fotelju, a Zorana Milanovića već su uhvatili u prvoj laži. Druga je na putu potvrde! Nastavi li ovim tempom, Milanović bi mogao postaviti svjetski rekorder predsjednika država u disciplini “kako sam zatajio istinu o sebi”, a da ne spominjem, “kako sam vas lagao”!, piše Tihomir Dujmović u kolmni za direktno.hr.
Večernji list je, naime, ovih dana objavio kako je Milanović ipak bio član Komunističke partije, unatoč tome što je naciji lagao u lice tvrdeći da to nije točno! Po navodima Večernjeg lista, Milanović je u partiju primljen ni manje ni više nego u JNA. Postoje dokumenti i izjave bivših oficira JNA koji su u tome sudjelovali.
Na te objave Ured predsjednika šuti. Da danas nije predsjednik države, da javno nije tvrdio da je to laž, da se ne radi o bivšem premijeru, a sadašnjem hrvatskom predsjedniku, cijela bi ova priča zacijelo bila irelevantna, ali kad se na to nadoda činjenica da je bio Titov gardist pet godina nakon Titove smrti te da je u JNA bio legendarni “ćato”, a to je realno bila pozicija “između vojnika i oficira”, kada sad čitamo da je zamolio da drži počasnu stražu kraj Titova groba, premda nije bio dio te straže, jer mu je to bila velika želja i osobita čast, onda je vrijeme da podvučemo crtu.
Nakon Ive Josipovića dobili smo još jednog Titovog gardistu kao predsjednika države! Čovjek koji 1985. ili 1986. moli da mu se dopusti da se slika kao dio počasne straže uz Titov grob, ne može 1991. godine, sve i da hoće istinski prihvatiti kao “svoju”.
Takvoj biografiji Hrvatska može biti samo slučajna država! Jer takva mentalna, vrijednosna, suštinska metamorfoza od Titovog gardista do nacionalnog, svjesnog i nacionalno odgovornog predsjednika hrvatske države je zapravo nemoguća! Karakter, narav, mentalitet, sve je već formirano, a sve je to već formirano u uniformi Titovog gardista. Od tako profiliranog kadra se može očekivati da će u prvom redu nametati stare vrijednosti.
On nije stara komunjara niti prastari “Udbaš”. Aktualni predsjednik je pripadnik novije generacije i s tim atavizmima prošlosti nema kontakta. Ipak, on je formiran i, kako se vidi, spremno je prihvatio odrednice prošlosti: jugoslavenske, titoističke, neokomunističke. Zato mu regija nije mrska, zato drži mrtvu stražu drugu Titu i 30 godina kasnije, otvoreno, kao premijer, na upit Tuđman ili Tito, veli Tito!
Zato u inaugurativnom govoru govori o radničkoj eksploataciji! Inicijacija je obavljena i tu nema pomoći.
I Tuđman je bio Titov general? Je, ali je ta metamorfoza trajala dva desetljeća, plaćena je dvostrukom robijom i bila je prezentna u svakom detalju! Milanović nije glup, njemu se ne može dogoditi idiotizam kao Josipoviću da svira klavir Miloradu Dodiku. Ipak, suštinske vrijednosti koje će on zagovarati za Hrvatsku formirane su dok je bio “ćato” i dok je ponosno pozirao ispred Titovog groba.
To su te mrtve straže naše zlatne komunističke mladeži pred Titovim grobom! “Sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost”, govorio bi Tito i nema dvojbe da bi tu rečenicu i sada ponosno izgovarao da vidi svoje bivše gardiste kao čelnike hrvatske države! Koji horor! Koje povijesno cerekanje današnjici! Isto vrijedi i za Ivu Josipovića.
I to vam je sve dragi moji: “Hrvatska u raljama djece komunizma”! I sad čovjek koji je kao Titov gardist bio ponosni dio kiča komunističke vlasti jednog satrapa, ukida navodni kič Počasne bojne hrvatskog predsjednika! Predsjednika države koja je tek nastala, koja se tek konstituira, koja tek formira sve svoje obrise i u tom smislu traži pomoć, nadgradnju, a ne destrukciju! A doživljava samo destrukciju. I to svega: himne, garde, lente, inauguracije! Svega! Dvoličnosti, ime ti je hrvatska ljevica! Jer, nakon objave ovih šokantnih informacija, nitko na hrvatskoj političkoj ljevici nema potrebe izustiti jednu jedinu riječ.
Vesna Pusić je čak i u trenutku kad smo doznali da nam je čelnik Državnog odvjetništva (DORH) mason, imala potrebu reći da je “u konačnici i organizacija ‘U ime obitelji’ opasnija od masona“! O ovoj temi, da ne kažem aferi, nije imala potrebe izgovoriti jednu riječ. Možete si onda misliti što zapravo, istinski misli o Katoličkoj crkvi i “opasnosti” koju ona nosi! Likovima poput Vesne Pusić sve je bolje od bilo kakvih organizacija koje zagovaraju domoljublje, patriotizam, vjeru i tradicionalne vrijednosti. Dajte mi Sorosa, dajte mi Feral, dajte mi masone, samo ne Katoličku crkvu i molitvene zajednice.
Zaključno sa Željkom Markić. To treba zapamtiti. Da bi se vidjeli razmjeri unutarnjeg verbalnog građanskog rata u današnjoj Hrvatskoj i razabrali svi protagonisti tog sukoba.
Kad smo kod masona i potencijalne druge neistine koju bi Zoranu Milanoviću povijest mogla konstatirati u samo prvih nekoliko sati nakon što je preuzeo dužnost predsjednika države, neki mediji pišu da visokopozicionirani masoni iz riječke lože tvrde kako je Milanović sam tražio članstvo u masonima, a ne da je odbio tu ponudu.
Nema pouzdanih dokaza za ovu tezu, pa je ne treba uzeti kao pouzdanu, ali nismo čuli ozbiljan demantij, niti je Ured predsjednika reagirao na napise o ovoj temi. Teza da se sam ponudio za članstvo u masonima djeluje nategnuto i neprovjereno, ali jednako nejasno djeluje i “Silenzio stampa” koja na tu temu stiže iz Ureda predsjednika!
Predsjednik države je svojom prvom predsjedničkom reakcijom pokrenuo lavinu. Radi se o zahtjevu za progonom organizatora imotskog karnevala. Kažem progonom jer je predsjednik eksplicitno rekao “tražim reakciju nadležnih tijela”, kao što je zatražio i javnu ispriku organizatora imotskog karnevala zbog paljenja lutke gay para s likom Nenada Stazića kao udomljenog djeteta. Organizatorima su isti dan najavljene dvije kaznene prijave, Arsena Bauka i udruge Dugine boje, a očitovala se i Vlada, umjerenije negoli Milanović, ali nedvosmisleno osudivši imotsku krnju.
Najbizarnija reakcija je ona suradnice Hrvatske izvještajne novinarske agencije Sandre Bartolović koja je na svom Twitter profilu napisala: “Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke Duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje korona virusa i nestašicu zaštitnih maski.”
Da je to napisala dopisnica Tanjuga nekako bi se dalo razumjeti, ali da suradnica Hine koju “nota bene” plaćaju hrvatski porezni obveznici, istim tim poreznim obveznicima zaželi “isključivo”, dakle, “isključivo izobilje korona virusa i nestašicu zaštitnih maski” i da nitko od ovdašnjih dušobrižnika naše mentalne higijene na ovo ne reagira, to znači da smo mi naš Rubikon u svakom smislu prešli!
Javno želite smrt ovom narodu i nitko ne reagira? Jer je što? Jer se netko, negdje, u nekom mjestu na pokladama, poigrao s likovima i pojmovima koji označavaju našu stvarnost. Pa Nenad Stazić ovu zemlju i ovaj narod treba predložiti za najviše nagrade za toleranciju s obzirom na to da je bez bilo kakve ozbiljna javne osude svojedobno rekao otprilike ovo: “…na Bleiburgu nije posao dobro odrađen”!
Međutim, tada niti Milanović niti Vlada nisu reagirali na ovaj eklatantan govor mržnje!
Ni jedna Vesna Pusić, ni svi aktivisti lijeve scene nisu jednu jedinu riječ progovorili. Kao ni kad je Stipe Mesić pričao one gnjusne viceve o pokojnom Tuđmanu. Nikad nitko niti riječi. Niti je neki novinar zaželio, što je tada bilo “popularno”, ako se ne varam, AIDS. Dakle, nije zaželio “obilje AIDS-a” Mesiću i svima koji su ga podržavali!
Pupovčeve Novosti s prvom ligom Feralovaca iz godine u godine na najodvratniji način se izruguju himni, braniteljima, ratnim udovicama, vjernicima, napose katolicima, Domovinskom ratu, a najsvježije, i bivšoj hrvatskoj predsjednici. I sve je to jednom Miloradu Pupovcu, a ne samo njemu, jedino satira. Ali, kad takneš u homoseksualce i Nenada Stazića, sijevaju kaznene prijave.
Ljevica u Hrvata, ime ti je dvoličnost! Kad se sruše hrvatski vojni zrakoplovi, a Novosti se tomu izruguju. Pupovac će na upit medija, s onim osmijehom koji je mješavina cinizma te vlastodržačke samouvjerene poze i tobože sućutne građanske svijesti, govoriti opet o satiri, slobodi izražavanja i umjetnosti. A sada? Sada kad je tema satire homoseksualizam, sada govori dakako samo i jedino o govoru mržnje. Mislite li vi drugovi na ljevici da smo mi svi drugi stvarno potpuni idioti?
Kada je redatelj Oliver Frljić u kazališnu predstavu stavio scenu gdje hrvatska zastava izlazi iz vagine žene s hidžabom, a potom Krist s trnovitom krunom silazi s križa te siluje ženu i pri tome oko bokova ima vezanu hrvatsku trobojnicu, opet s bijelim poljem, nema ljevičara u Hrvatskoj koji na to nije gledao kroz naočale slobode izražavanja! Nema reakcija Vlade 2017. godine! Nema reakcija Zorana Milanovića, a ni SDP-a.
Nitko nikome ne želi “obilje korona virusa”! Niti nedostatak zaštitnih maski! Bauk ne trči pisati kaznenu prijavu! Ne, to je sve samo i jedino gola umjetnička sloboda! Ma nemojte! Stvarno mislite da smo tako blesavi? I petokraka od nekoliko tona što će se podići na riječki neboder je isto tako samo i jedino gola umjetnost? Ma nemojte! Ali, krnja sa Stazićem i homoseksualcima je eklatantni govor mržnje! Neupitno! Nedvosmisleno! Vrijedno kaznene prijave!
I to je, tobože, “normalna“ Hrvatska! Kada se u filmu “Ministarstvo ljubavi” ismijava, ruga i vrijeđa udovice hrvatskih branitelja, nitko ne reagira. Ni Milanović ni Vlada! Niti Sandra Bartolović zaziva korona virus ni Frljiću ni autorima spomenutog filma. Ne! Vrijeđajte katolike, vrijeđajte branitelje, možete i udovice ubijenih branitelja, ali taknete li homoseksualce “želimo vam izobilje korona virusa i nedostatak zaštitnih maski”! Kad se na karnevalu palio lik Franje Tuđmana, to je bilo posve normalno, slobodarski izraz naše tradicije. E, ali kad se zapalio prošle godine na karnevalu lik Milorada Pupovca, to je već bio vonj ustaštva, tako da se i Plenković morao ograđivati i odgovarati što o tome misli.
Ali nema novina koje su ga pitale što misli o sceni gdje časna iz vagine vadi hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem da bi onda još i Krist silazio s križa i silovao ženu s hidžabom. Nema ni pitanja Vladi i premjeru, a kamoli da ima javne osude, kaznene prijave ili zagovaranja korona virusa! Kad se palio lik Kolinde i Plenkovića, sve je bilo normalno, normalnije negoli kad se palio lik Pupovca! Koja dvostruka mjerila, koja dvoličnost! Kakav ideološki totalitarizam!
Jer, nikada, ali baš nikada Zoran Milanović, bilo koji lijevi angažirani aktivist ili političar nije tražio “javnu ispriku” koga god i kako god ga se na karnevalu palilo, a u predstavama izrugivalo ili vrijeđalo. Nikada. Samo sada! Do kuda smo došli! Ima li kraja ovom “par excellance” ideološkom teroru? I vi stvarno mislite da će ikada biti moguća hrvatska država u kojoj će se udruge poput “U ime obitelji” tretirati opasnije od masonskih loža, kako tvrdi, želi i misli Vesna Pusić? I mislite da je na tim postavkama moguć bilo kakav ideološki mir u ovoj zemlji?
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa