Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Pupovčevo bacanje vijenaca u Dunav 17. studenoga svake godine za neke, navodno, nevine srpske žrtve, otvara neka stara pitanja iz povijesti. Zakonom o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta već su određena mjesta odavanja počasti, a ona ne uključuju mjesto s kojega to Pupovac radi. Te nejasnoće nas navode da se podsjetimo nekih crtica iz života jednog od osnivača Pupovčeve Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), Gorana Hadžića i da odgovor možda pronađemo upravo u povijesti.
Možda će vas zanimati
Kako je nastao Pupovčev SDSS i tko su bili njegovi osnivači?
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Možda će vas zanimati
Kako je nastao Pupovčev SDSS i tko su bili njegovi osnivači?
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Politički počeci Gorana Hadžića
Goran Hadžić je, osim što je poznat kao ratni zločinac, bio i jedan od osnivača SDSS-a, zajedno s Vojislavom Stanimirovićem. Prije Domovinskog rata Goran Hadžić radio je kao skladištar u VUPIK-ovom pogonu u Vukovaru. Hadžić je prije 1990. bio komunist te je kao član Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena, danas SDP-a, izabran za odbornika Skupštine općine Vukovar. Međutim, već iste godine pristupa radikalnom SDS-u, i postaje predsjednik te stranke, koja je u Vukovaru bila marionetska stranka u rukama režima Slobodana Miloševića i beogradske velikosrpske politike.
>Tko je Goran Hadžić kojeg je za zločine Hrvatska osudila u odsutnosti?
Uhićen pa pušten, pustio ga Boljkovac
U siječnju 1991. izabran je za predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, a 16. kolovoza iste godine u Dalju za predsjednika tzv. Vlade srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.
Na Uskrs 1991. godine Goran Hadžić je uhićen nakon akcije hrvatske specijalne policije na Plitvicama. Ta je akcija poznata kao ”krvavi Uskrs” tijekom kojem je pala i prva žrtva Domovinskog rata, hrvatski branitelj i redarstvenik, Josip Jović.
Goran Hadžić je uhićen, međutim, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima je pušten, a takvu odluku donio je tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. Odmah nakon puštanja iz zatvora, Hadžić je otišao u okupirani dio Istočne Slavonije gdje se pokazao kao jedan od vođa unutarnje agresije na Hrvatsku, odnosno vođa srbijanske pobune.
Predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine
Goran Hadžić je sve do 1993. godine bio predsjednik takozvane Republike Srpske Krajine. Nakon čega u Krajini vlast preuzima ”kninska struja”, predvođena Milanom Martićem. U politiku se vratio 1995. kao član vijeća Sremsko-baranjske oblasti te zatim predsjednik te oblasti koja je bila pod mandatom UNTAES-a do 15. siječnja 1998. godine. Hadžić je bio prvi na popisu od oko 150 Srba koje je hrvatska vlada 1997. izuzela iz Zakona o amnestiji i koje je teretila za ratne zločine.
U proljeće 1996. kad ga je general Klein, koji je bio na čelu misije mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u hrvatskom Podunavlju, u misiji UNTAES-a, pitao smatra li se odgovornim za zločin na Ovčari, Hadžić mu je nesuvislo odgovorio: ”U Kninu, kažem… nek’ kopaju… nema tamo ustaša, a oni neće, što ja znam … to je tako…”.
U Osijeku u odsutnosti osuđen za teške zločine
S mirnom reintegracijom Podunavlja Hadžić je pobjegao u Novi Sad. Poslije uhićenja 1991. i puštanja na slobodu bio je nedostupan hrvatskom pravosuđu, te je u Osijeku 1999. godine osuđen u odsutnosti na osam godina zatvora zbog poticanja na pobunu protiv Republike Hrvatske, ali i zbog čitavog niza zločina. Njegovi zločini uključuju ubojstva, rušenja katoličke crkve, miniranja nesrpskih kuća u Tenji. Naime, u Tenji, mjestu koje se nalazi nedaleko Osijeka, od 1. srpnja 1991. do 20. travnja 1992. ubijene su 23 osobe, uglavnom Hrvati.
>Antun Ivanković: Ratni zločinac Goran Hadžić prije 20 godina osnovao s Vojislavom Stanimirovićem SDSS
Optužnica Haaškog suda tek 2004. godine
Haaški sud je tek 2004. godine podignuo optužnicu protiv Gorana Hadžića za ratne zločine u istočnoj Slavoniji od 1991. do 1993. godine, za udruživanje u zločinački pothvat koji je uključivao i etničko čišćenje te protjerivanje Hrvata s velikog dijela teritorija Republike Hrvatske. Neposredno prije nego što je obznanjena haaška optužnica, Hadžić bježi. Do 2011. je bio u bijegu, a nakon sedmogodišnjeg skrivanja, ponovno je uhićen na Fruškoj gori u Srbiji, u okolici Novog Sada, gdje je imao obiteljsku kuću.
Godinu dana kasnije počelo je suđenje, a on je, za zločine za koje ga se teretilo, izjavio da nije kriv. Haški sud Hadžića je teretio za progon Hrvata, za istrebljenje, ubojstva, nezakonito pritvaranje, mučenje i nečovječno postupanje, deportaciju i prisilno preseljenje u razdoblju od 1991. do 1993. godine u istočnoj Slavoniji i okolici Knina.
Goran Hadžić bio je, prema opisu tadašnjeg haškog tužitelja, Douglasa Stringera, Miloševićev glavni čovjek na terenu u okupiranim dijelovima Hrvatske, odgovoran za etničko čišćenje. Hadžić je, kako je rekao Stringer, od Beograda (Milioševića) dobivao instrukcije, a imao je i novac i moć za ostvarenje planova zločinačkog poduhvata.
Pušten zbog bolesti
2015. godine Goran Hadžić je pušten na privremenu slobodu zbog zdravstvenih razloga. Dijagnosticiran mu je tumor na mozgu. Hadžićev odvjetnik Zoran Živanović potvrdio je da je suđenje za ratni zločin pred ICTY-jem prekinuto na neodređeno vrijeme i od tada je Hadžić živio s obitelji i liječio se u Novom Sadu. 2016. godine u Novom Sadu, Hadžić umire.
