Goran Hadžić, optuženik Haškog suda za ratne zločine, umro je u Novom Sadu u bolnici oko 20 sati, u 58. godini‚ objavila je agencija Beta koja se poziva na izvore u Srpskoj radikalnoj stranci u Beogradu, piše HRT.
Hadžić je imao tumor na mozgu, a Haški sud ga je u travnju 2015. godine pustio na privremenu slobodu iz zdravstvenih razloga. Zbog liječenja suđenje u Haagu u proljeće ove godine prekinuto na neodređeno vrijeme.
Hadžića su vlasti Srbije uhitile 2011. godine. Suđenje na Haškom sudu je počelo u listopadu 2012. i prekinuto dvije godine kasnije jer mu je pozlilo u sudskom pritvoru. Objavljeno je da Hadžić boluje od tumora na mozgu i da je bolest u završnoj fazi.
Hadžić je bio optužen za progon Hrvata na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi te za ubojstva, mučenje, djela protiv čovječnosti, deportaciju i prisilno premeštanje za razdoblje od 1991. do 1993. godine u Hrvatskoj.
Tko je bio Goran Hadžić?
Goran Hadžić rođen je 9. rujna 1958. u mjestu Pačetinu pokraj Vinkovaca. U Hrvatskoj je završio osnovnu i srednju školu, a upisani studij ekonomije nije završio. Prije Domovinskog rata radio je kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu.
Goran Hadžić u politiku je ušao devedestih godina kada se priključio Srpskoj demokratskoj stranci te bio predsjednik općinskog odbora u Vukovaru, a zatim član glavnog odbora stranke u Kninu i predsjednik regionalnog odbora za Slavoniju i Baranju.
U siječnju 1991. izabran je za predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, a 16. kolovoza iste godine u Dalju za predsjednika “vlade srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema”.
Zanimljivo je kako je nakon uhićenja 1991. Hadžić ubrzo i pušten na slobodu od strane tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca.
Nakon smjene Milana Babića Hadžić je 26. veljače 1992. izabran za predsjednika tzv. RSK, a u prosincu 1993., nakon poraza na izborima, otišao je s te dužnosti i neko vrijeme nije se bavio politikom.
Nakon dolaska u Srbiju jedno je vrijeme radio u Naftnoj industriji Srbije u Novom Sadu, a u politiku se vratio 1995. godine kao član vijeća “Sremsko-baranjske oblasti” te zatim predsjednik te oblasti koja je bila pod mandatom UNTAES-a do 15. siječnja 1998.
Hadžić je bio prvi na popisu od oko 150 Srba koje je hrvatska vlada 1997. izuzela iz Zakona o amnestiji i koje je teretila za ratne zločine. Sudovi u Osijeku i Šibeniku 1995. godine osudili su Hadžića u odsutnosti na osam, odnosno 20 godina zatvora.
Haški sud je 16. srpnja 2004. otpečatio optužnicu koja Hadžića tereti za zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u istočnoj Slavoniji od 1991. do 1993. godine. Nekoliko sati prije nego što je optužnica predana srbijanskim vlastima Hadžić je napustio svoju kuću u Novom Sadu i bio u bijegu sve do 20. srpnja 2011.
